Vanja Ćalović, izvršna direktorka MANS-a :
Milo Đukanović se plaši i mora da se brani jer se više niko, sem Miška Vukovića, ne usuđuje da javno stane na njegovu stranu.
Regioni - datum: 2012-07-18ŠESNAESTOČLANA PORODICA JOKSIMOVIĆ IZ LEKOVINE OSTALA BEZ KROVA NAD GLAVOM Spavaju u šatoru u strahu od zmija BIJELO POLJE – Šesnaestočlanu porodicu Joksimović, od kojih devetoro maloljetne djece, za tren oka vatrena stihija ostavila je bez krova nad glavom. Starina Vlajko Joksimović (82), kaže da su neispravne elektroinstalacije izazvale požar u kojem je stradala njegova kuća stara nepunih šest decenija. Kuća Joksimovića nalazila se u selu Lekovina koje se prostire iznad regionalnog puta koji od Tomaševa vodi prema Pavinom Polju. Sada ova brojna porodica živi pod šatorom.
– Grdna nas je muka snašla. Vatra je progutala krov i gornji sprat kuće koja je bila dobro izgrađena da je mogla opstati i dva vijeka. Stolarija je bila od srčevine a kamen, od kojeg je prizemlje zidano, pješačeći kilometar donosio sam na rukama sa majdana pored Ljuboviđe – sa sjetom priča starina Joksimović i dodaje da je emocionalno vezan za ovu kuću, s obzirom na to da su mu se tu rodili i sada pokojni roditelji, a u njoj je i sa životnom saputnicom Vojislavkom iznjivio petoro djece i trinaestoro unučadi.
– Nijesam mislio ponovo da se pod stare dane kućim, ali uradiću sve da kuću ponovo osposobi za život, jer želim da me na vječni počinak baš odavde odnesu – naglašava Joksimović.
Inače, u kući je šesnaest članova porodice, koja se bavi stočarstvom i tokom ljeta sa stokom izdiže na katun. Te noći kada je izbio požar, oko 19 sati i 30 minuta, u kući srećom nije bilo nikoga.
– Svi su bili po polju svojim poslom. Dječica su se bezbrižno igrala na livadi. Vatra je odjednom buknula i nevjerovatnom brzinom odnijela sve što smo decenijama stvarali. Nije pomoglo ni to što su u tren stigli brojne komšije i rođaci, a nedugo zatim i bjelopoljski vatrogasci – priča Joksimović zahvalan što se požar nije desio tokom noći.
– Najžešći plamen bio je baš iznad spavaće sobe moje unučadi. Eto ima sreće i u nesreći. Važno je da su svi živi i zdravi. I na broju. A kuću ćemo nadam se uz pomoć ljudi dobre volje popraviti i dobiti ponovo krov nad glavom – optimista je Joksimović.
On naglašava da su prvu noć nakon požara prespavali kod rođaka i da je predsjednik opštine Aleksandar Žurić samo sat nakon izbijanja požara bio na licu mjesta i dao pomoć.
– Dopremili su nam veliki šator u koji smo se svi smjestili. Opština nam je dala i prvu pomoć u visini od 2.000 eura za kupovinu najeophodnijeg građevinskog materijala. Obećao je predsjednik još pomoći, a mi se nadamo pošto smo sa šesnaest članova najmnogobrojnija porodica možda u čitavom bjelopoljskom kraju, da će proraditi humanost u ljudima koji imaju i mogu da pomognu. Nadamo se i da će ministar Tarzan Milošević, poznat po svojim dobročinstvima, kao i dr Suad Numanović, znajući ovo naše teško stanje, priskočiti u pomoć – ističe Jokismović.
On dodaje da je kod Prve banke Crne Gore otvoren račun za pomoć, i da svi koji žele da uplate sredstva to mogu uraditi na žiro račun broj 535-0101000002560-42.
– Siguran sam da će proraditi humanost ako nizbogčega drugog ono zbog ovo devetoro djece koji spavaju u šatoru strahujući od zmija koje su se iz šume podno Stožera ovih dana pojavile u velikom broju. Bićemo svima zahvalni – poručuje Vlajko Joksimović.
M.N.
)){kind=small}
