Drustvo - datum: 2012-04-11KOMŠIJA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA SLAVKO RADOVIĆ TVRDI DA OPTUŽENI NE LIČI NA UBICU
Nije Čila što je bio ■ Na suđenju je kao dokaz proveden izvještaj Interpola Londona u kome se navodi da je oružje hekler iz kojeg je pucano na Slavoljuba Šćekića isporučeno 1979. godine SFRJ, zajedno sa još 750 komada oružja Na suđenju za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića svjedok Slavko Radović izjavio je da je ubica bio krupniji od optuženog Milana Čile Šćekića, koji se tereti da je ispalio smrtonosne hice. Tužilac je osporio vjerodostojnost Radovićevog svjedočenja, ali je odbrana zauzela drugačiji stav smatrajući da je to krunski dokaz da optuženi Šćekić nema veze sa ubistvom.
Pred Vijećem sudije Biljane Uskoković svjedok Slavko Radović ispričao je da je u noći ubistva izašao iz svoje kuće, koja se nalazi u neposrednoj blizini kuće pokojnog Šćekića, i uputio se u pravcu svog auta u namjeri da provjeri da li je ono zaključano. Sreo sa pokojnim Šćekićem, pozdravili su se, i produžili svak svojim putem. Po povratku u svoju kuću začuo je pucanj koji je dopirao iz blizine.
– Čuo sam korake i odmah nakon toga ugledao jedno lice koje je u rukama držalo oružje. Tek onda mi je bilo jasno šta se zapravo dogodilo. Ovo lice koje je prošlo pored mene bilo je udaljeno na desetak-petnaest metara. Ja sam se okrenuo na drugu stranu i počeo da trčim, nakon čega sam se spotakao – ispričao je svjedok Radović.
Opisujući čovjeka sa kojim se susreo kritične noći Radović je kazao da je on bio maskiran, da je imao fantomku preko lica i da je bio obučen u tamnu odjeću.
– Trčao je ali se ne mogu sjetiti da li je u tom trku bio u polusagnutom položaju. U tom trenutku čovjek mi je izgledao malo krupniji i snažniji. Moguće da je bio i visočiji, ali u to nisam siguran. Koliko se sjećam, puška mu je bila u desnoj ruci – prisjećao se Radović.
U nastavku suđenja svjedok se nije mogao opredijeliti koje je visine bilo lice koje je vidio kritične večeri. Prvo je kazao da je njegove visine, a svjedok je visok 182 santimetra.
Na pitanje advokata Borivoja Borovića svjedok je istakao da se ne sjeća da li je prije kritičnog događaja bilo gdje izlazio iz kuće i naveo da su mu se u kući nalazili roditelji. On je pojasnio da je pod terminom „krupnija osoba” podrazumijevao nekog ko je visočiji i širi od njega.
Radović je objasnio da je nakon ubistva dao iskaz pred policijskim inspektorom. U nastavku je, u odgovoru na pitanje advokata Dragoslava Ognjanovića, Radović kazao da Milan Čila Šćekić, po njemu, ima sitniju građu.
– Kada uporedim sebe i optuženog Milana Šćekića, mislim da je on 5-6 santimetara manji od mene – kazao je svjedok.
Advokat Branislav Durutović bio je mišljenja da se svjedok uplašio od svog iskaza i odgovornosti, što je Radović negirao, već da mu savjest nalaže da ispriča ono što je vidio, prije svega zbog pokojnog Slavoljuba Šćekića i njegove porodice sa kojima je komšija.
– Međutim, ja ne mogu da se izjasnim precizno o visini lica koje sam vidio kritične večeri, jer sam ga vido na blic – objasnio je Radović.
Optuženi Saša Boreta podsjetio je svjedoka na iskaz koji je dao inspektoru policije, pola sata nakon ubistva, kada se precizno izjasnio o visini lica koje je pucalo i naveo da se radilo o osobi visokoj od 185 do 190 santimetara, krupnije i snažnije građe.
– Kada me je inspektor pitao šta pod time podrazumjevam, rekao sam „pa ne znam”. Inspetor me je pitao ,„pa može li to biti visina 185-190 cm”, na šta sam ja odgovorio „pa možda i može” – kazao je svjedok.
Ovaj svjedok je tvrdio da mu policija nije uzela „parafinsku rukavicu” i da je njegova papuča nađena na 50-60 metara od mjesta ubistva, te da je njegovo vozilo bilo udaljeno 40-50 metara od mjesta događaja.
Branilac Ognjenović nije imao prigovor na iskaz ovog svjedoka, već prigovor na način na koji mu je tužilac postavljao pitanja, a pri čemu joj nijedno pitanje nije uskraćeno.
Advokat Borović podsjetio je da je Radović svjedok tužilaštva i da je on samo jedan od mnogih „kome se pokušalo sugerisati” da je bio dekoncentrisan i uplašen, pri čemu je namjera bila da se navede na odgovore u pogledu fizičke konstitucije lica koje je vido kritične večeri.
Optuženi Milan Šćekić je izjavio da je visok 181 santimetar, a težak 64 kilograma.
Predstavnik oštećene porodice prigovorio je iskazu svjedoka Radovića ističući da imajući u vidu njegov strah , „iskaz i nije mogao biti objektivan”.
Drugi današnji svjedok Stanislava Kovačević, maćeha optuženog Ljuba Vujadinovića, pozvala se na zakonsku mogućnost da ne svjedoči.
U nastavku jučerašnjeg suđenja pročitan je najveći dio dokaznog materijala koji je proveden u prethodnom toku postupka, sa izjašnjenjima, kao i ranije. Između ostalog pročitani su i izvodi iz kaznenih evidencija optuženih, veliki broj službenih zabilješki. Pročitan je izvještaj Interpola Londona u kome se navodi da je oružje „hekler” iz kojeg je pucano na Slavoljuba Šćekića isporučeno 1979. godine SFRJ, zajedno sa 750 komada oružja.
Na suđenju je provedeno kao dokaz i rješenje Ministarstva pravde koje se odnosi na molbu za prekid izdržavanja kazne zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića.Ovo rješenje datira od 27. februara 2006. godine. Njegova molba je usvojena, a u obrazloženju se navodi da je razlog za usvajanje bolest njegove supruge. Prekid izdržavanja kazne trebalo je da traje od 1.marta do 1.juna 2006. godine, nakon čega se Vlaović više nije vraćao na izdržavanje kazne, iako je iz Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija dat predlog da se Vlaoviću udovolji. Ministarstvo je potvrdno odgovorilo i istaklo da je „molba osnovana”.
Advokat Dragoljub Đukanović tvrdio je na suđenju da je zaštićenom svjedoku ovaj prekid „obećan” jer se iz dokumentacije koju je dostavio može zaključiti da je njegova supruga bila bolesna u 2005. godini, a da je tražio prekid u 2006. godini. Juče je pročitan i izvod iz kaznene evidencije za svjedoka Zorana Vlaovića, u kome se navodi da je više puta osuđivan za najteža krivična djela protivprirodni blud, prevare, te da se od decembra 1999. do januara 2000. godine lažno predstavljao kao sestrić Toma Nikolića i tom prilikom izvršio krivično djelo prevare, zbog čega je osuđen na šest godina zatvora.
Saši Boreti, Ljubu Bigoviću, Milanu Čili Šćekiću, Ljubu Vujadinoviću i Alanu Kožaru sudi se treći put za ubistvo policijskog funkcionera, nakon što je Apelacioni sud oborio presudu kojom su Boreta, Bigović, Milan Šćekić i Vujadinović osuđeni na po 30 godina zatvora, a Kožar na šest godina i 10 mjeseci.
Suđenje se nastavlja 18. aprila za kada je predviđeno da se presluša audio zapis saslušanja zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića, putem video linka. Sudija Biljana Uskoković saopštila je prisutnima da pokušava da dođe do ovog svjedoka, da bi advokat Borović upravo zbog toga tvrdio da je odluka o preslušavanju svjedočenja audio zapisa „preuranjena”.
VJ.D.-N.P.
Nije čuo šumove
Predstavnik oštećene porodice Slavica Šćekić postavila je par pitanja svjedoku Radoviću, a odgovor je bio da nakon susreta sa Slavoljubom Šćekićem, kritične noći, a prilikom prilaska svom automobilu nije čuo nikave šumove. On je objasnio da se ne može sjetiti da li je te noći prije događaja sjedio na svojoj terasi, niti da li je primijetio bilo kakvo vozilo plave boje na proširenju preko puta kuće komšije Mata.
Slavica Šćekić zatražila je od predsjednika vijeća da dozvoli optuženom Ljubu Vujadinoviću da ustane, kako bi se svjedok izjasnio da li lice koje je vidio kritične večeri građom podsjeća na optuženog , ali on to nije mogao da učini.
Radna biografija
Pročitan je i dopis sektora Kriminalističke policije upućen specijalnom tužilaštvu 10. decembra 2008. godine, sa naznakom „strogo povjerljivo” u kome se nalazi radna biografija pokojnog Slavoljuba Šćekića, rješenje o raspoređivanju na radno mjesto na kome se nalazio u vrijeme ubistva i detaljan opis poslova koje je obavljao.
Različiti aršini
U nastavku suđenja advokati odbrane su zatražili da se na nekom od sledećih ročišta ponovo sasluša vještak za telekomunikacije Predrag Boljević, jer je, kako kažu, različito vještačio u slučaju „afere listing”, u odnosu na listinge optuženih za ubistvo Slavoljuba Šćekića. Advokat Dragoslav Ognjanović tvrdio je da je njegovo prisustvo u sudnici neophodno, dok je Borović skrenuo pažnju sudskom vijeću na odluku Apelacionog suda u kojoj je decidno navedeno da „listing telefonskih komunikacija bez sadržine ne može biti dokaz, već samo pretpostavka”.
– Smatram da su ove telefonske komunikacije, pa i samo vještačenje, irelevantne za ovu krivičnu pravnu stvar – tvrdio je Borović. Njihovo mišljenje podržao je i branilac Branislav Durutović, koji je insistirao na ponovnom saslušanju Predraga Boljevića „jer je osnovni nalaz građen na listinzima koji su pribavljeni u policiji”.
)){kind=small}
