Drustvo - datum: 2012-04-23BEOGRADSKI ADVOKAT BORIVOJE BOROVIĆ U RAZGOVORU ZA „DAN” KRITIKOVAO CRNOGORSKO PRAVOSUĐESudije su nabusite jer ne znaju zakone■Sudije viših sudova bi trebalo da odu na dodatnu međunarodnu edukaciju jer se bave predmetima u kojima se odlučuje o životima ljudi i veoma olako donose presude od 40 godina zatvora, ističe BorovićBeogradski advokat Borivoje Borović koji se u svojstvu branioca pojavljuje u procesima koji se pred crnogorskim sudovima vode protiv optuženih za najteža krivična djela kaže da su ovdašnje sudije prilično nabusite i da ne poznaju dovoljno zakon. On im zamjera i to što, kako kaže, previše „tetoše tužilaštvu”. Borović je u razgovoru za naš list pričao i o procesima u Srbiji, posebno onom koji se vodi protiv „zemunaca” Luke Bojovića.
– Predmeti u kojima postupam pred crnogorskim sudovima izazivaju veliku pažnju javnosti jer se radi o procesima u kojima branim optužene za najteža krivična djela. Ustavni sud je usvojio moju i žalbu advokata Draška Đukanovića i ukinuo pritvor Amini Kalić. U predmetu protiv bivšeg gradonačelnika Budve Rajka Kuljače Ustavni sud je donio odluku da su povrijeđeni Ustav CG, Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama i to su, po meni, ubjedljivi argumenti. Ili je pravosuđe neobučeno i ne zna da tumači elemente za organizovani kriminal ili su ih u ograničenoj normi unijeli u zakonodavstvo usled čega se napravila zbrka i stiče se privid o sukobu između odbrane i tužilaštva – ocjenjuje Borović.
On kaže da crnogorske sudije stalno „negdje žure”. Njihovu žurbu u postupku tumači kao činjenicu da ne poznaju dovoljno zakon i da ga uglavnom sprovode na štetu okrivljenih pri čemu previđaju da moraju biti tolerantniji, posebno u slučajevima kada izriču kazne od 30 ili 40 godina zatvora.
– Djelioci pravde u tim predmetima moraju da daju „sva prava ovoga svijeta”.Oni, međutim, stalno nešto žure i isuviše često tetoše tužilaštvu, koje je povlašćeno. Zbog svega ovoga sudije viših sudova bi trebalo da odu na dodatnu međunarodnu edukaciju jer se bave predmetima u kojima se odlučuje o životima ljudi i veoma olako donose presude od 40 godina zatvora – kategoričan je Borović.
Iako kada je u sudnici pokušava da ispred sebe vidi nepristrasnog i nezavisnog sudiju, Borović pojašnjava da ga tridesetogodišnje iskustvo u predmetima krivične materije upućuje na suprotno. Uprkos tome što je njegovu bogatu karijeru obilježio veliki broj parnica, naš sagovornik se posebno sjeća prvog predmeta u kojem je postupao u Crnoj Gori – ubistvo Vlastimira Zečevića, poznatijeg kao Mićko Talijan.
– Ubistvo Mićka Talijana bio je moj prvi predmet na ovim prostorima. Tada sam oslobodio pet ljudi koji su bili optuženi za ovo krivično djelo. Nad njima je vršena neviđena tortura i u takvim okolnostima su bili prisiljeni da priznaju krivicu. Međutim, tokom postupka sam uspio da dokažem da je to priznanje iznuđeno, pa ih je jedan časni sudija Višeg suda oslobodio. Kasnije mi je sudija koji je predsjedavao sudskom vijeću u tom predmetu u povjerenju rekao da je nad njim vršen pritisak – ispričao je Borović.
Svjedok neviđenog pritiska na sudije bio je i u slučajevima kada je branio Vuka Draškovića, Vojislava Šešelja, Željka Ražnatovića Arkana i mnoge druge. Drašković mu je inače šurak, ali da o tome ne želi da govori, a smatra i da je lider SPO-a „sada politički malo zalutao”.
Borović kaže da je u Hagu naučio da misli kao pravi advokat, iako je prije toga imao bogato radno iskustvo.
Naglašava da mu je vrlo značajna i oslobađajuća presuda i tzv. Makinoj grupi jer je na tom predmetu radilo 10.000 policajaca, suđenje je trajalo dvije godine tokom kojih ih je „pomeo činjenicama” od kojih se specijalno tužilaštvo još nije oporavilo.
U poslednjih pet godina u sudnici je izdejstvovao 21 oslobađajuću presudu za ubistvo što smatra uspjehom i potvrdom da pravosuđe ipak nije umrlo.
VJ.DAMJANOVIĆ
Gorštački duh
Rođen sam u pobožnoj porodici u selu Visu kod Pljevalja, na 1.400 m nadmorske visine, i moj duhovni razvoj je ponikao iz tog kamena kao i sve vrijednosti koje sam naslijedio od svog djeda kaže Borović.
Objašnjava kako ovu činjenicu voli da ističe jer mu je pomogla da sa lakoćom ulazi u životne probleme i da se sa njima nosi. Zahvaljujući upravo gorštačkom duhu pošteđen je svih kompleksa.
– Smatrao sam da mi neke stvari pripadaju, ne zato što sam narcisoidan, već zato što se zahvaljujući filozofiji života kojom sam osnažen u djetinjstvu lako nosim sa problemima – ističe Borović.
Studije prava je redovno apsolvirao, a onda je počeo da se profesionalno bavi karateom. Međutim, ubrzo se vratio školovanju i diplomirao na Beogradskom univerzitetu. Ističe da je od tada pa do danas sudnica njegov život.
Luka Bojović mi nije šef
Borović trenutno u Specijalnom sudu u Beogradu postupa u tridesetak predmeta i, kako kaže, svaki za sebe je sudbinski težak, a u mnogima upliva ima i država. Jedan od takvih je i proces protiv Luke Bojovića.
– Sa kolegom Dragoslavom Ognjanovićem postupam u ovom slučaju za trostruko ubistvo u kome je optužnica fingirana. Jedini formalni dokaz je izjava Sretka Kalinića koju je dao u Zagrebu i to kada je govorio u trećem licu. Kada je izručen Srbiji, on je po ZKP-u ponovo morao da da izjavu srpskom pravosuđu što nije učinio – kazao je Borović.
Upitan da prokomentariše spekulacije da je Luka Bojović „njegov šef”, Borović ističe da nikada u životu nije imao šefa, a da Bojovića i ne poznaje. Tvrdi da mu je iz inostranstva poslao punomoćje i da je za njega čuo da je korektan.
Pratila ga tajna policija
Ističe da nikada nije sarađivao sa tužilaštvom i policijom, ali je uvijek bio na izvoru informacija.
– Bio sam zatečen kada sam vidio svoj dosije koji je vođen u periodu od janura 1990. do 28. sepembra 2000. godine, tokom kojeg sam opserviran ne samo kao političar već i kao advokat. Tada sam se uvjerio kako funkcioniše vlast, kako doušništvo postoji u tužilaštvu, sudu... Saznao sam i da sam triput bio u životnoj opasnosti i da je u to vrijeme veliki broj novinara radio za DB. Bez rješenja Vrhovnog suda Srbije sniman sam 24 sata, prisluškivan i praćen. To je bio povod da tužim državu i javnosti otvorim svoj dosije. Međutim, tužilaštvo nije reagovalo i moja prijava je evo već 20 godina bez odjeka – ispričao je Borović.
)){kind=small}
