GUSINjE - Stanari izbjegličkog naselja Vruja u Gusinju već mjesec dana žive bez struje. Kažu da su iz nadležni iz Elektrodistribucije isključili sa mreže zbog velikih dugovanja i neizmirenih računa. Naglašavaju da uz sijaset problema koji su ih snašli prosto više ne znaju kako da se nose sa nedaćama.
Predstavnik izbjegličkog naselja Medo Kanjiža kaže da se isključenje struje dešava iz razloga „što se ne zna ni ko pije ni ko plaća”. On ističe da je 2010. godine kada su bile velike poplave dio porodica napustio naselje ali su za struju uredno stizali računi na iznos od po 250 eura, ili više i ako u tim stanovima niko nije živio.
- U Elektrodistribuciji uopšte ne znaju ko stanuje u stanovima u naselju Vruja i na koga je koje brojilo registrovano. Šalju račune i na preminule i na ljude koji žive u inostranstvu duže od deset godina, a ti računi iznose od 1.000, pa do sedam, osam hiljada eura. Kako sada u tim stanovima žive drugi ljudi ti iznosi se potražuju od njih. U dijelu naselja gdje smo samo mi izbjeglice sklopili smo ugovore sa Elektrodistribucijom i plaćamo potrošnju i dug u ratama. Mi imamo struju, a kod naših komšija iz starog dijela naselja gdje su i izbjeglice i socijalni slučajevi pravi je haos. Nedavno me je zvala predstavnica UNHACER-a iz Kolašina i pitala me za iznos koji izbjeglice duguju za struju da bi, kaže, prenijela podatke Nebojši Šofrancu iz Zavoda za zbrinjavanje izbjeglica da nam, navodno, oni plate te iznose. Tražimo da nam Vlada otpiše taj dug pa da se krene od nule, ali da se postave digitalni satovi i da se instalacije provjere jer nije moguće da neko za četiri dana potroši 400 kilovat struje, kako to brojila kazuju. O tolikoj potrošnji čudio se i radnik Elektrodistribucije – kaže Kanjiža.
Milena Bujak, koja je u ime žitelja izbjegličkog naselja zadužena da koordinira između određenih institucija za eventualnu pomoć u rješavanju duga, kaže da je na spisku 40 domaćinstava sa enormnim računima. Struju su im, kaže Bujak, do prije četiri godine plaćale strane humanitarne organizacije, ali su sada stanari prepušteni sami sebi i sudbini.
-Našli smo se u nezavidnom položaju. Živimo u mraku uz šteriku ili lampu kao prije sto godina, hrana u frižiderima davno se pokvarila i sve to je bačeno. Imalo je dosta sirovog mesa što smo dobijali od Kurbana i što su ljudi mogli da razvuku bar za dva mjeseca, ali je sve bačeno. Sada kada su nam struju isključili obratili smo se Elektrodistribuciji u Beranama gdje su nam rekli da mora da se plaća, a mi da vidimo kako ili kome da se obratimo za pomoć. Nakon poplava 2010. godine brojčanike su vratili na nulu i nijesu nam rekli da mi moramo da plaćamo struju, a istina je da smo račune dobijali ali tako je i ranije bilo. Bila sam kod predsjednice opštine Anele Čekić da tražim šta može da nam se pomogne. Ona je prihvatila naš zahtjev sa spiskom dužnika i rekla da će vidjeti sa relevantnim organima u Podgorici šta može da se učini. Kasnije nam je kazala da nije našla nikog ko bi nam riješio to pitanje, ali da neće odustati da traga za rješenjem, a mi smo već mjesec dana bez struje –kaže Milena Bujak.
N.V.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.