Knjižnjevnica, dramaturg i prevodilac Ivana Dimić, 63. dobitnik Ninove nagrade za roman „Arzamas”, počasna gošća Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja, posjetila je štand „Dana”. Ističe da joj je posebna čast što je otvorila Sajam „u društvu” mape grafika i ulja na platnu „Gamagonis II”, čuvene slike Dada Đurić. Jer, kako ističe, čast je otvoriti sajam koji krase djela takve gromade od umjetnika.
U savremenoj srpskoj knjižnjevnosti Ivana Dimić se pojavila početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, kao prozaista, pisac kratkih priča i novela, ali prije svega kao dramski pisac i dramaturg. Priredila je i nekoliko antologija. Pisala je i scenarija za TV serije, uradila više dramatizacija i adaptacija za pozorište, u kojem je provela 35 godinavog radnog vijeka – od Ateljelja 212, Narodnog pozorišta Beograd, „Boška Buhe”, Beogradskog dramskog pozorišta. Objavila je pet knjiga kratkih priča, više drama, više dramatizacija i adaptacija za pozorište, tri serije za televiziju, više prevoda sa engleskog i francuskog jezika i bila dramaturg na velikom broju pozorišnih predstava. No, tek prošle godine odvažila se i objavila svoj prvi roman „Arzamas”, koji je pisala sedam godina, za koji je dobila Ninovu nagradu.
●Koliko Vam je Ninova nagrada promijenila život?
– Kalendar mi je ispunjen do kraja juna, i to veoma intenzivno, putujem i prisustvujem promocijama širom Srbije, ali i u regionu. To je misija, tako ja to razumijem. Ali, to je specijalna situacija, proći će i vratiće se sve u normalu, u mir i tišinu, koje veoma volim. Prodaja moje knjige strašno je porasla, što je veoma značajno kad su moje finansije u pitanju. Ipak, za mene je to prilika da govorim o književnosti i da srećem ljude koje ona autentično zanima. Zadivljujuće je koliko ima ljudi po malim mjestima, u malim biobliotekama, koji imaju „svijet za sebe”. To je zaista privilegija koja mi se ukazala.
●Kakav ste utisak stekli, da li je knjiga u uzmicanju?
– Iz ugla pisca se ne vidi jasno. To je sociološko pitanje. Jednostavno, danas se drugačije živi – sa internetom, društvenim mrežama, koje su promijenile način komunikacije. Ali, to ne znači da je književnost ugrožena. Tvrdili su i da će pozorište nestati zbog filma, pa, evo, vijek kasnije, ono još postoji. Posebna je atmosfera kad sjedite i čitate knjigu u odnosu na to kad gledate film ili predstavu. Umjetnost neće biti ugrožena dok je ljudi. Tako je i sa književnošću. Ona jeste napadnuta i unutra i spolja. Napadnuta je pisanjem i umnožavanjem potuno besmislenih knjiga, a spolja je napadaju nezainteresovanošću. Međutim, svaki čovjek kome je stalo do samosvijesti i slobode zna da čitanjem razvija i ukus i kritičko mišljenje. Oslobađa se predrasuda koje ga tjeraju da ne misli svojom glavom. Osoba koja čita razvija kritičko mišljenje i imaće svoj sud o svemu, o životu, realnosti, svijetu koji ga okružuje i na taj način će osvajati slobodu.
●Pa, onda se postavlja pitanje da li kod nas dovoljan broj ljudi čita?
– To je uvijek mali broj. Ali, uvijek. No, to nije naš problem. Mi sa ovih prostora imamo mentalitetski problem, nama ništa nije dovoljno dobro. Mi ne umijemo da cijenimo vrijednosti. Kad sam vidjela da ovdje postoji izložba, ne bilo koja, nego izložba ni manje ni više nego Dada Đurića, shvatila sam koliko je ovo važan događaj. Samo da umijemo da cijenimo vrijednosti, da ne precjenjujemo i podcjenjujemo. Riječ kultura znači poštovanje vrijednosti. Dakle, dovoljno je njegovati svaki postupak koji tome doprinosi.
●Da li pratite crnogorsku književnost i podjele, uglavnom nacionalne i političke, koje vladaju među našim piscima?
– To je potpuno nebitno. Talentovani će uvijek naći svoj put. Josif Brodski kaže da talenat neme nikakve veze sa istorijom. Tačka! Darovitom čovjeku prikačite bilo koji amblem - on će biti i dalje darovit. Nisam mnogo čitala vaše pisce, ali sam čitala dramske pisce. Mlade. Prije nekoliko godina sam bila u Podgorici, u pozorištu, i na jednom konkursu imali smo priliku da čitamo veoma zanimljive drame. Bile su veoma raznovrsne, različitih dramskih pristupa.
●A šta čita Ivana Dimić?
- Čitam dosta. Omiljene pisce baš zapnem pa čitam. A, ostalo... Ne čitam nove stvari po svaku cijenu. Na primjer, uvijek mogu da čitam Gogolja. Znam, dosadna sam. Naime, vraćam se onome u čemu ću sigurno uživati. Ali, kad naiđem na nešto novo što mi se dopadne, onda se potpuno posvetim tome. Znate, nema mnogo darovitih ljudi. A kad naiđete na mladog darovitog pisca stvarno se oduševite. Autentičan dar se vidi. Izbija kao vulkan u jeziku.
●Šta biste preporučili jednoj mladoj osobi da čita? Kako ste i sami rekli, danas se objavljuje mnogo bezvrijednih knjiga...
- Neka čita sve ono što će mu graditi ukus i od čega će da mu rasti pamet.S.ĆETKOVIĆ