Izložbom akvarela umjetnice Ljudmile Riskine iz Moskve, koja je preksinoć otvorena u galeriji „Kastelo di Boka” u Stolivu, počela je deseta jubilarna sezona likovnih kolonija, koje se održavaju u organizaciji Fondacije Kulturno nasljeđe iz Moskve i akademika dr Viktora Karceva. Postavka od 36 radova Riskina je osmislila specijalno za ovaj prostor. Sa zidova galerije posjetioci skoro da mogu da osjete miris ruža, irisa, ljiljana, magnolije, ciklame, da uživaju u koloritu suncokreta, makova, tulipana, frezija, cvijeća iz indijskog hrama, ljubičastog lotosa...
– Mnogo volim cvijeće, volim njihov miris, cvijeće je uz pejzaže nešto najljepše na svijetu. Sljedeći put predstaviću se pejzažima, a ova izložba posvećena je cvjetovima Rusije, Crne Gore, Šri Lanke i Indije, kazala je Riskina i dodala da u Crnoj Gori ima mnogo dobrih prijatelja, da joj je drago što su svi došli na otvaranje njene izložbe. Koliko je prijateljstava stekla tokom boravka u likovnoj koloniji u Stolivu, pokazuje i prisustvo brojnih mještana Stoliva, Prčanja, čak i Hrceg Novog, odakle je i Selenko Preočanin, koji je Ljudmilu Riskinu nazvao „bokeljskom Ruskinjom”. Govoreći na otvaranju izložbe Starostolivljanin Nikola Marković je naglasio da je ova umjetnica „pjesnikinja boje, koja mnogo voli cvijeće, ali isto tako ima istančan osjećaj i za pejzaž”, te da njen senzibilitet kroz akvarel zrači snagom, pozitivnom energijom i optimizmom. Italijan Roberto Spretore, koji niz godina živi u Stolivu, pjesmom i muzikom ukrasio je divno veče na terasi galerije „Kastelo di Boka”. Ona radi posebnom tehnikom akvarela, koja se zove „a la prima”, kojoj će poučavati i svog učenika Filipa.
Ovo je njena treća samostalna izložba, a u ovoj galeriji u Stolivu upravo je 2012. godine i počela da slika. Prošle godine u ovom prostoru izlagala je 74 rada, a 2015. godine 23 akvarela. Viktor Karcev, predsjednik Fondacije Kulturno nasljeđe, u svojoj kolekciji u Moskvi ima nekoliko akvarela Ljudmile Riskine, na šta je ona veoma ponosna. Po struci defektolog, slikanje doživljava kao životnu ljubav, kojoj se posvetila tek nakon penzionisanja prije pet godina. Priča nam kako je kao djevojka htjela da pohađa likovnu školu, ali se povinovala želji majke, koja je slikare smatrala „neozbiljnim ljudima”. Završila je studije defektologije i postala surdopedagog, radeći 25 godina kao profesor djeci sa smetnjama u sluhu i govoru.
– Potom sam postala baka, dobila sam unuku, a kada je i ona porasla, riješila sam da počnem da slikam. Moja učiteljica slikanja „akva živopisa” bila je Šerbakova Ijonova Nina Ivanovna, profesionalna slikarka, članica UNESKO-a. Izlagala sam dva puta u Međunarodnom likovnom fondu Rusije u Moskvi, potom u Muzeju grofa Tolstoja, u galeriji „Drezden” u Moskvi, kao i u mnogim različitim izložbenim prostorima. U Crnoj Gori izlagala sam samo u ovoj galeriji, ali maštam da posjetim druge gradove – hoću da svoje slike pokažem u Tivtu, Herceg Novom, Kotoru, u raznim gradovima Crne Gore. Zanimljivo je vidjeti ovo cvijeće, naročito za žene, koje vole floralne motive, poručila je slikarka i ponudila svoje akvarele zainteresovanim galeristima u Crnoj Gori za izlaganje u njihovim galerijama. Ističe da je zavoljela ovdašnje ljude, koji su gostoprimljivi, ljubazni i lijepi, da slika svakoga dana, slika sve, jer joj se priroda u Boki kotorskoj naročito dopada. O ostvarenju svog životnog sna piše u knjizi koju je pod nazivom „Tajna mašta” objavila prošle godine. M.D.Popović


Akvarel kao primabalerina

- Tehnika „mokrog” akvarela nastaje u jednokratnom procesu. Postoji klasični akvarel, kada slikar oslika jedan sloj, pa ostavi da se osuši, drugog dana ponovo slika po toj površini, zatim treći, četvrti, peti put, mnogoslojni akvarel, koji na kraju izgleda kao fotografija. A ovo je sasvim drugačiji, kao „primabalerina”, ona najbolja, prva među jednakima, a ova tehnika je kao ta balerina – ona je laka, vazdušna, u njoj je mnogo vazduha... Slika se jedna boja, a paralelno sa njom i druga, one se miješaju, upijaju jedna u drugu na papiru, tu se dodaje treća, četvrta boja... Slika nastaje za četiri sata. To je veoma teška, ali vrlo zanimljiva tehnika, opisala nam je umjetnica i dodala da radi držeći u jednoj ruci pet-šest kistova, svaki kist za drugu boju.