-Piše: Borivoje Ćetković
Hoće li osoblje Rusko- srpskog humanitarnog centra u Nišu dobiti diplomatski imunitet tokom posjete Aleksandra Vučića Moskvi još se ne zna, mada neki ruski zvaničnici izjavljuju da će njegov status biti konačno riješen u razgovoru srpskog s ruskim predsjednikom.
Da podsjetimo: RSHC je formiran 2012 . godine na osnovu sporazuma srpske i ruske vlade. Osnovni zadatak centra je da pruža humanitarnu pomoć građanima ne samo u Srbiji, nego i na Balkanu tokom vanrednih situacija i da obučava spasioce. Moskva je dosad više puta tražila od Beograda da osoblju centra da status sličan onom kakav imaju službenici u diplomatskim predstavništvima: da im se obezbijedi nepovredivost prostorija, imunitet nad imovinom, arhivom i korespodencijom. Zašto Beograd ne rješava status centra?
Odgovor je jasan: Zapad, naročito Vašington vrši neviđeni pritisak na Beograd, traže da se centar zatvori, jer to je ,,špijunski centar”, kako ga je nazvao američki ambasador u Beogradu Kajl Skot, a komandant vojske SAD za Evropu ,,fasadom.” Pritisak ne popušta. Centar je posjetila delegacija američke ambasade u Beogradu sredinom jula ove godine, ostvarila uvid, ali ni to nije pomoglo. I prije američke delegacije bili su predstavnici različitih međunarodnih organizacija, uključujući Ujedinjene nacije i OEBS i mogli su se uvjeriti da tamo ,,ima četiri zaposlena, koji su svi pred penzijom, dvoje- troje vatrogasnih kola i nekoliko pasa i mačaka”, kako je izjavio Toma Nikolić, predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju sa Rusijom i Kinom.
Da li se broj osoblja povećao u međuvremenu nije toliko ni bitno- bitno je da su u oktobru dobili novog direktora Viktora Guljeviča, poznatog komandanta s Bajkala- koji je godinama brinuo o bezbjednosti ljudi u toj ruskoj oblasti.
Hoće li najzad ruski građani zaposleni u centru dobiti diplomatski status kao što ga ima administrativno- tehničko osoblje u ambasadama ili organizacijama kakva je NATO, vidjećemo nakon Vučićeve posjete Moskvi?
SAD se plaše ruskog prisustva na Balkanu. Pričinjavaju im se Rusi i tamo gdje ih nema. Slovenija, Hrvatska su odavno u NATO-u, a Crna Gora je odskoro dio tog saveza... Sva tri klijent- režima su pod potpunom kontrolom zapadnih centara moći. Makedonija traži da što prije pristupi NATO-u, a to važi i za Bosnu i Hercegovinu. Njeno pristupanje savezu sprečava Republika Srpska koja podržava vojnu neutralnost Srbije.
Vojna neutralnost Srbije, ako je vjerovati izjavi visokih funkcionera NATO-a, nije smetnja za ekonomsku, političku, pa čak ni za vojnu saradnju Vašingtona i Brisela s Beogradom.
Na sastanku održanom sredinom novembra u Briselu, Aleksandar Vučić i Jens Stoltenberg ocijenili su da NATO poštuje vojnu neutralnost Srbije i da ona nije prepreka za bolju saradnju. Izjava je data nakon sastanka Savjeta NATO-a u Briselu. Predsjednik Srbije bio je izdašan u pohvalama- ,,Niko ne može da me ubijedi da Stoltenberg mrzi Srbiju i da joj ne želi dobru i drugačiju budućnost”. Srbiji je, po Vučićevom mišljenju, potrebna ,,dobra saradnja sa NATO-om, mada nije zainteresovana za vojne saveze”. Posebno je zahvalio Stoltenbergu za izuzetno značajnu ulogu NATO-a u ,,osiguranju sigurnosti i bezbjednosti za naš narod , ali i za naše svetinje”.
Vučićeva percepcija NATO-a ne odgovara stvarnosti. ,,Vuk” nije promijenio ni ,,dlaku”, ni ,,ćud”. Vojna agresivna alijansa, koja je Srbiji i srpskom narodu učinila toliko zla i nanijela dosad neviđene nepravde (izvršila je oružanu agresiju 1999. godine, otela joj 15 odsto njene teritorije, razbila SFRJ, a zatim SRJ), ostala je što je i bila: instrument porobljivačke politike, prije svega , američkog neoimperijalizma.
Strah od ruskog uticaja na Balkanu izmišljaju za to zadužene službe u Americi i to je samo izgovor za američko otvoreno miješanje i preuređenje prostora nekadašnje Jugoslavije. Američko insistiranje da se zatvori RSHC jeste u stvari pritisak koji Vašington vrši nad Srbijom da mora priznati tzv. nezavisnost Kosova i otvoren nagovještaj da će njihova uloga biti ključna u rješavanju kosovskog pitanja. Amerika, ona iz 1999. godine, dakle, ponovo ulazi u igru. Nekadašnja državna sekretarka SAD Kondoliza Rajs, velika zagovornica takozvane nezavisnosti Kosova, treba da bude angažovana kao specijalni izaslanik Donalda Trampa za Balkan. Povratak američke državne sekretarke uslijedio je nakon zahtjeva Ramuša Haradinaja da Vašington bude prisutniji u pregovorima koji se vode u Briselu pod pokroviteljstvom EU. I od Federike Mogerini je kosovski premijer tražio veće angažovanje SAD u briselskom dijalogu i to je bio razlog, kako se tvrdi, da šefica EU diplomatije napusti susret, i otkaže zajedničku konferenciju za novinare. Zna se, dakle, ko je gazda- “ko kosi, a ko vodu nosi.”
Može Vučić da vjeruje Stoltenbergu, ali je i njegova pozicija slična Mogerinijevoj- naloge Vašingtona mora bespogovorno izvršavati.
Na otvoreno američko miješanje koje se nagovještava Srbija mora odgovoriti tako da će osoblju RSHC dati diplomatski status i zatražiti pomoć svojih iskrenih prijatelja Rusije i Kine da se i one uključe u briselski dijalog. Ako može Vašington, mogu i Moskva i Peking.