Potpisivanje aneksa ugovora o zakupu ili privatizaciji poslednjih godina je postala sve češća pojava, uzrokovana uglavnom zbog grešaka Vlade ili zbog činjenice da nisu uspjeli da realizuju potpisani ugovor i ispune ono što je sastavni dio tog ugovora. Tako je nedavno usvojen aneks ugovora o zakupu poluostrva Luštica u opštini Herceg Novi između Vlade i Nortstara, zbog toga što Vlada i opština Herceg Novi nisu za četiri godine izgradile neophodnu infrastrukturu – put, voda i struja. Zato je investitoru koji najprije godinama nije ni počinjao sa radovima, a sa kojim je kasnije potpisan prvi aneks 2013. godine, krajem 2017. smanjen iznos obavezne investicije sa 141 milion na 80 miliona.
Sličan primjer je bio i sa ugovorom o zakupu hotela „Sveti Stefan” i „Miločer”, kada Vlada i Opština nisu poštovale ugovor, pa su morali investitoru da smanje kiriju i produže visinu zakupa. Najskuplji aneks u istoriji Crne Gore je bio ugovor o poravnanju za Kombinat aluminijuma, koji je državu i građane koštao stotine miliona eura. Država je zbog toga ugovora platila iz budžeta 126 miliona, a zbog tog troška građanima digla PDV, usled čega su porasle cijene i troškovi života, uvela taksu euro po euro, zamrznula penzije…
Potpredsjednik Demokrata Momo Koprivica je naveo da je učestala upotreba aneksa, prevara u fazama, koja uzrokuje budžetske štete i manje investicije u privredu i društvo.
– Ako se pribjegava unaprijed planiranim aneksima, to znači da se želi izbjeći konkurencija na štetu države. Naime, nekoj privatnoj firmi se namigne da dostavi izuzetno povoljnu i nisku ponudu i time pobijedi konkurente na tenderu, a tajno joj se obeća kompenzacija u vidu aneksa, tj. kasnije izmjene ugovora koja će joj donijeti značajnu pogodnost, bilo da se radi o reviziji cijene, rokova, iznosa investicija, socijalnog programa i slično. Time se u potpunosti obesmišljava tenderski postupak i princip poštenog nadmetanja. Jasno je da aneksi doprinose negativnoj selekciji investitora. Na taj način država ne dolazi do najboljeg ponuđača i ne dobija traženo dobro ili uslugu pod najpovoljnijim uslovima – rekao je Koprivica.
Prema njegovim riječima, sa pravnog aspekta može se reći da aneksi služe za izigravanje procedure i ukazuju na problematično ispunjenje ugovora i postugovorni oportunizam.
– Aneksi su dokaz ograničene racionalnosti vlade, ali i još ograničenijeg poštenja da se drži dosledno ugovora i da natjera drugu stranu da ga poštuje. Država pokazuje kako nesposobnost da prije zaključenja ugovora definiše sve neophodne elemente ugovornog odnosa i izbjegavanje da održi riječ, tako i tolerisanje izbjegavanja obaveza svojih partnera. Ona im pomaže da odstupanje od ugovorenog dobije pravnu formu. To je izvor transakcionih troškova, pada investicija i slabljenja povjerenja u državne institucije i pravne norme – ocijenio je Koprivica.
Istakao je da su aneksi, kao dogovaranje ugovornih uslova bez konkurencije i poštenog nadmetanja ponuđača izraz koruptivne sklonosti i drastičnog izigravanja pravnih procedura.
– Ovoj praksi naročito pogoduju dvije okolnosti. Prvo, naše tržište je malo, nepotpuno i nedovoljno sposobno što u velikoj mjeri olakšava monopolizacije, kartelizacije, korupciju i namještaljke. Gdje god nema dosta konkurenata i intenzivnog nadmetanja, olako se sprovode namještaljke i pogodovanja povlašćenom preduzeću. Drugo, nemamo nezavisne kontrolne institucije koje bi pratile zloupotrebe vlade, sankcionisale ih, ali i provjeravale realizaciju državnih ugovora u privredi i svrsishodnost postupanja vlade. Država je često pokazivala slabost da se odupre pritiscima nosilaca ekonomske moći, ali za to treba da se podvuče crta i snose posledice – zaključio je Koprivica.
Do sada, za bilo koji aneks, za koji je kriva država ili opština, a koji je nanio štetu državi ili opštini, niko nije snosnio nikakve odgovornosti.D.M.-A.Đ.
Da bude izuzetak, a ne pravilo
Ekonomski analitičar Predrag Drecun naveo je da potpisivanje aneksa i uzroci za njegovo potpisivanje zavise od slučaja do slučaja.
– Nekad su okolnosti opravdane, nekad se loše od starta krene, nekad se radi nešto treće što na početku ne bi prošlo. Teško je generalizovati, ali da bi se to izbjeglo, potrebno je sačiniti dobar ugovor i zaštititi se garancijama jakih banaka. Međutim, dešava se da loša sinhronizacija države i lokalnih samouprava dovodi do toga da smo i mi „grešni”, a to advokati partnera odmah primijete i traže revizije ugovora. Aneks je pravno legitiman, ali ne smije biti pravilo, već izuzetak – rekao je Drecun.
Problem, kako je rekao, jeste što često nemamo prave investitore, već spekulante i finansijske investitore.
– Aneksi su normalna stvar u poslovanju jer se dešava niz nepredviđenih okolnosti, ali nije teško prepoznati objektivno od neobjektivnog. Imali smo ugovore gdje se recimo jedan državni organ obaveže da će se donijeti neki dokument koji donosi drugi organ. Zbog niske administrativne discipline, zbog partijskih podmetanja, zbog lične netrpeljivosti političara, zbog koruptivnih elemenata, zbog ko zna još čega dešava se „greška” na našoj strani. To se ne smije dešavati. Mora biti više centralizacije i samim tim više odgovornosti i transparentnosti – naveo je Drecun.