- Piše: Boško Vukićević
U obraćanju crnogorskom kolegi Predragu Boškoviću, američki ministar odbrane Džejms Matis je poručio da se ,,SAD i Crna Gora bore rame uz rame protiv Rusije”.
Upravo se u riječima nekog izvanjca kao što je Matis, a ne kakvog domaćeg zvaničnika, najefektnije prikazuje dubina bunara beščašća i izdaje u kojem obitavaju vlastodršci crnogorske DPS-kleptokratije. Nakon pomenute poruke američkog ministra odbrane, slobodni ljudi su još jednom u obavezi da određenim kategorijama u Crnoj Gori postave pitanje: ,,Stidite li se svi vi koji ste bili pristalice ulaska zemlje u NATO, ali i vi koji ste tokom tog procesa bili pasivni? Pogledate li se, makar ponekad, u ogledalo i zacrvenite li se tada ugledavši lice kukavice ili izdajnika?”
Ostavimo, zasad, po strani ova pitanja kako bismo se pozabavili istorijskim odnosima Crne Gore i Rusije. Od Rusije nam tokom istorije ne samo da nikad nije prijetila nikakva opasnost, već je ruska pomoć bila konstantna i obimna. Mnogi istoričari će se saglasiti s ocjenom: da takve neprekidne ruske pomoći nije bilo, ne bi bilo ni Crne Gore. Od 1715. godine postoji, na primjer, tradicija ruskih careva da materijalno podržavaju Crnu Goru. Godine 1798. ruski imperator Pavle Prvi odredio je godišnju pomoć Crnoj Gori od 3.000 rubalja ,,za narodne potrebe i formiranje korisnih ustanova”. Rusija je Crnu Goru pomagala u novcu, slala je crkvene knjige, primala doseljenike, otvorila konzulat u Kotoru 1804. Iste godine mitropolit Petar Prvi Petrović Njegoš i starješine su se zaklele na vječitu vjernost Rusiji. Diplomatska pomoć Rusije je odigrala važnu ulogu i u konačnom jačanju nezavisnosti Srbije i Crne Gore. Uopšte uzevši, bilo bi nepravedno odnose najmanje i najveće slovenske zemlje nazvati prijateljskim; oni su oduvijek bili bratski.
S druge strane, znamo koja je bila pretežna vrsta ,,pomoći” koja je pristizala sa Zapada. Znamo čije su vojske vršljale po našim zemljama i masakrirale naše narode tokom prvog i drugog rata. Znamo i za pomoć koju smo dobili 1999. godine, kada nam je, između svih ostalih stvari, uručen i ,,najdragocjeniji’’ mogući poklon, osiromašeni uranijum, koji će biti u našem vlasništvu milionima narednih godina i izazivati kancerogena oboljenja kod domaćeg stanovništva.
Treba istaći da Matisova poruka predstavlja samo jednu u nizu američkih ,,zahvalnica”. Nedavno se i američka ambasadorka Margaret En Ujehara građanstvu obratila porukom da ,,crnogorski otpor Rusiji nadahnjuje svijet”. Američki analitičar Janoš Bugajski istovremeno je istakao da treba ispitati sve medije, firme i partije koje imaju bilo kakve veze sa Kremljom, kako bi se potpuno eliminisao uticaj Moskve u Crnoj Gori. Takve izjave američkih zvaničnika prati dosad nezapamćena i nezamisliva količina rusofobije koju je crnogorski režim posijao posljednjih godina u zemlji.
Vratimo se postavljenim pitanjima s početka teksta. Ona su retorička: evidentno je da se prozvane kategorije ne stide, jer one nemaju savjesti ni obraza. Ipak, moraju znati da ih se stide njihovi preci, koji se u grobovima prevrću zbog njihove neljudskosti. Svojim kukavičlukom i nečovještvom oni su obrukali sve ono ljudsko, slavno i junačko što su im preci vjekovima gradili. Kreirali su zla i naopaka vremena u kojima ih drugi hvale jer su zabili nož u leđa Rusiji, izdali najbliže, tj. one bez čije konstantne pomoći ne bi bilo ni njih samih. Što je najgore i najtužnije, oni su pogazili zavjet Sv. Petra Cetinjskog, najvećeg među nama.
Crnogorskih kleptokrata i ,,pasivaca” stidjeće se i njihova djeca, jer su im ukrali budućnost. Odričući se privilegovane pozicije vojne neutralnosti, pod pritiskom zapadnih gospodara i opijeni mirisom dolara, oni su, dramatično narušivši bezbjednost zemlje, od nje napravili vojnu metu za visokotehnološke ruske projektile u slučaju bilo kojeg budućeg sukoba.
Svakako, na kraju valja istaći da pored gore opisanih kategorija postoje drugi i drugačiji, koji se uporno bore da vrate Crnu Goru samoj sebi. Pokret ,,Sloboda narodu” je prethodnih godina mnogobrojnim akcijama na ulici pokazivao da postoji drugačija Crna Gora. Na nekima od njih istaknut je transparent – ,,Mi smo Crna Gora!” Još prije tri i po godine, pokret je pokrenuo peticiju za ukidanje crnogorskih sankcija Rusiji. Tekst peticije je: ,,Crnogorski režim je nedavno, slijedeći naredbe zapadnih pokrovitelja, uveo ekonomske sankcije Rusiji. Te sankcije ne samo da su neopravdane iz bilo koje tačke gledišta, već predstavljaju i teško izbrisivu ljagu i sramotu za ime Crne Gore i čitavu njenu istoriju. Od crnogorskog režima zahtijevamo hitno ukidanje odluke o uvođenju ekonomskih sankcija Rusiji, koja osim toga što je sramna, predstavlja rizik za dalje propadanje crnogorske privrede i pogoršanje ionako veoma lošeg standarda građana. Ova peticija je istovremeno i apel ruskom narodu. Želimo ga uvjeriti da ogromna većina naroda Crne Gore ne podržava sramno uvođenje sankcija i da su osjećaji prijateljstva, zajedništva, bratstva između naših naroda neizbrisivi i vječni.”