- Piše: dr Petar Rmuš
Smjena lica i nenaličja poljuljane crnogorske pozornice, haotičnog društvenog ogledala, zalazi u potresan i dramatičan epilog. Infektivni scenario pomućene crnogorštine, svojstvene toponimskoj atribuciji, ima dubok, istorijski ukorijenjen kod, čija matrica profiliše i režira ponornu svijest našeg virulentnog psihokamenštaka. Iza uzvišenog horizonta crnogorstva, čovjekolikog i čojskog, stalno viruckaju skrivene, zasjenčene glave, neuravnotežene, čiji iščašeni pogledi magle sliku očovječenih razmjera i neukusno mirišu. Taj sklad i nesklad, ljepota i grdoba, ozračje i tama, izviri i uviri, slike su i sadržaji crnogorske životne razglednice. Tragovi ostavljaju staze i bogaze antipodstva ljudskog, sumorno crnogorskog. Destrukciju identiteta muti i rebri pravilnost i razrokost vida, karakterna raštelovanost, mentalne plime i osjeke, usijane lavine naravi i duševne bure sunovratne. Suncokreti Crne Gore su urodica i izrodica svoga roda. Iz dubokih korijena rodoslova, a uvijek se znalo ko je ko i od koga je, sad izrastaju nova stabla, i granaju nove grane, samonikle i bez korijena, sa inoviranim, povampirenim sklopom otuđenog zametka. Novi Crnogorac ne zna ko je? Izgubio je orijentaciju, besomučno luta pučinom života, gubi se. Samo da nije ono što je bio. Kao nedonošče bunca u groznici, modernizuje jezik i slova, izmišlja naciju i crkvu, preporađa se nacionalno i bićno, kriminilizuje i razopačuje... Ima trendove bjelosvjetskog ništavila i poroka. A kad se Crnogorac zaboravi, a zaboravlja se, neviđeno posrće i pada.
Dočekuju Crnogorci modernizovane, nadobudne, proevropske misionare i mešetare, igraju im, podilaze i junkerizuju svoj dični ponos, evropeiziraju se, a sve više transatlantizuju i nadasve amerikanizuju. Zna se, samo Amerika silom soli svijet, jedino njena uzorna diktatura ima pravo na osvajanje. Ona silom omamljuje i robi, gospodari, krvavo barjači i tlači. Ovdje mnogi ,,junkeri’’ dolaze, svi spakovani na isti način... Vide, imaju poslušnike, podanike i doušnike. Može im se, ali samo kako im valja. Izgleda da je išćurela pamet crnogorska, jer je zaboravila svevažeću antičku mudrost: „Čuvaj se Danajaca i kad ti darove nose“. A zna se da nas sa Zapada nikad sunce nije ogrijalo. Zapisala je i zapamtila naša istorija sve šamare i normanske, i romanske, i germanske; i latinske, i bečke, i francuske, i engleske kojima nedužno plaćamo danak i prinosimo žrtvu otkad jesmo i nijesmo. „Jevropa“, „trulež stara“, „zmija siktavuša“, „santa leda“, vatikanska kurija, vječito zijevaju na nas i davili su i dave naše ime. Svaki kamen Crne Gore pamti zapadnoevropske padavine koje su za nas bile životne nepogode, kontinuirano, pa i danas, preobraćene u perfidnu filozofiju terora, nasilja, rana i bola, patnje, iživljavanja, sračunate na filozofiju globalnog, podjarmljenog imperijalizma. Na kraju su nas i porobili i potukli diktatorstvom svoje demokratske topuzine. Svi su isti i svi jednom cilju teže. Beznađe i pokornost su osnovna svojstva njihovog bezdušnog i despotskog, kolonijalnog imperijalizma. Svi su oličeni u Junkeru, Klarku, Bleru, Kolu... s globalnom opsadom američke stege od koje stenje i strada čitav svijet.
Nepojmljiva je nasilno moderna, okupaciona evropeizacija Crne Gore. Što traže sve dobiju, samo još da nam rijeke uzvodno teku. Crna Gora neće brata za brata, a ima ga, hoće tuđina za gospodara. Lažne opsjene i ćorave nade samo slijepima služe. Savremeni terorizam prijeti čovječanstvu. Junkerizacija nije i ne može biti budućnost Crne Gore.