To što vlast djeluje stabilno ne znači da je i društvo stabilno. Naprotiv, društvo je sve nestabilnije, sa neizvjesnim i riskantnim ishodima. Dakle, nije DPS ojačao, već je politički Titanik upalio sve svoje motore. On najbolje plovi u tabliodnom blatu, zato ne čudi što Milo Đukanović i dalje razigrava svoje posluge u savjetima, kontrolisanim medijima i specijalnim službama kako bi zatvorio krug autokratije, kazao je predsjednik Demosa Miodrag Lekić u intervjuu za „Dan”.
– Ono što je skandalozno i što izvjesno kompromituje međunarodne adrese, u prvom redu NATO, ali i EU, jeste da se sve to dešava u trenutku kada se Đukanović, lokalni švercer, sa bogatim dosijeom o tome, u stilu državnika pozdravlja u Briselu sa domaćinima licemjernim rečenicama. Postaje ovdje jasno i najobičnijem građaninu da u tim prijemima prevlađuju interesi i da smo tu daleko od vrijednosti koje se sve više samo verbalno pominju. Iako zvuči groteskno, Đukanović je u nastalim zapadnim interesima povodom konfrontacije sa Rusijom postao čuvar zapadnih vrijednosti.U ovoj ciničnoj igri interesa i zaboravljenih vrijednosti, Crna Gora bi vjerovatno i bez ostvarenih reformi već postala članica Evropske unije da se, kojim slučajem, graniči sa Rusijom. Ovo je prilično razočaravajuće za sve nas pristalice jake, na vrijednostima dosledne i na međunarodnom planu autonomne Evropske unije – kazao je Lekić.
● Ko je kriv za loš rezultat opozicije na predsjedničkim i lokalnim izborima?
– Za loš rezultat opozicije date su već mnoge ocjene, koje sada ne bih ponavljao. Ne bih se do kraja saglasio sa ponavljanom ocjenom da su apstinenti sada glavni „krivici” i uzroci poraza. Naime, i apstinencija ima svoje političke uzroke. U najkraćem, rezultati na predsjedničkim i lokalnim izborima predstavljaju korak unazad opozicije. Jedan od razloga ostaje nedemokratsko-mafijaški ambijent, trajanje sistema „Snimak” u starim i novim formama. Dakle, u pitanju je razrađeni sistem kontrole građana, ali i slom svih vrijednosti, čime se dobrim dijelom mogu objasniti razni fenomeni.
● Šta su, po Vama, najveće slabosti opozicije?
– Vjerovatno najgora stvar koja se mogla dogoditi opoziciji jeste da se prema njoj dijelom preselio onaj mračan prtljag vlasti koji se ogleda u metodi kalkulisanih podvala, podmetanja, političkih diskvalifikacija, populističkog rječnika, stila i sl. Negdje je to brutalno, negdje skriveno i perfidno. Srećom, ova pojava se ne može i generalizovati u opoziciji. Kada se ovome doda stvoreno stanje duha, čaršijsko-medijski doprinos dosta jadnom stanju javnosti, onda se vidi širina udruženog poduhvata čiji je rezultat da se laži i istine u javnom prostoru sve manje razlikuju. Dok je to i bio očigledan cilj vlasti, zapravo jedan od njenih bazičnih projekta, nažalost u opozicionim partijama i opozicionom ambijentu se ponekad ne vidi dalje od parcijalnog interesa i želje za jeftinim protagonizmom u javnosti.
● Iz sadašnje perspektive, da li je odluka o zajedničkom nastupu sa SDP-om u Podgorici​ bila pogrešna?
– Uprkos rezultatu na izborima, stojim iza te odluke koju smo usvojili na našim tijelima. Vidite, da mi je neko samo koju godinu prije pomenuo mogućnost takve koalicije, smatrao bih to nemogućom idejom i misijom. Vjerovatno je tako bilo i u suprotnom pravcu. Stvari su se bitno izmijenile. Socijaldemokratska partija je danas izvjesno opoziciona stranka. To je postala i po cijenu dubokog rascjepa u stranci, što je sve pomoglo jasnijoj slici na političkoj sceni. Dodao bih korektno i konstruktivno djelovanje SDP-a u fazi početnog funkcionisanja i izgrađivanja koordinacije u okviru građanske opozicije. I dalje mislim da koalicije građanskih stranka i slobodni pojedinci imaju svoj politički smisao, naravno za dobrobit zemlje.
● DF Vas indirektno optužuje za rasipanje glasova. Kako to komentarišete?
– Argument koji pominjete je neodrživ imajući u vidu da je DPS ubjedljivo pobijedio na predsjedničkim izborima i na lokalnim izborima u Podgorici, bez faktora rasutih glasova.
● Smatrate li da i Vi treba da snosite neku vrstu odgovornosti, to jest da podnesete ostavku na mjesto predsjednika Demosa, zbog loših rezultata na izborima?
– Pristalica sam suočavanja sa odgovornošću, i to sam činio i pred mnogo većim radnim i političkim iskušenjima. Dakle, odgovornost, ne na bazi čaršijskih kampanja, već ocjena, ličnih i zajedničkih, u stranci, i jedino u interesu stranke. Nisam nikada u politici davao presudan značaj brojevima, pa ni izbornim. Kada bi bilo tako, trebalo bi vjerovatno da se svi divimo „pobjedničkom” DPS-u i pređemo tamo. Podsjećam da sam dao ostavku, pritom se ne svađajući ni sa kim, na mjesto predsjednika Demokratskog fronta poslije parlamentarnih, predsjedničkih i izbora u Podgorici u trenutku kada su ti rezultati bili objektivno dosta visoki za opozicione prilike. Npr. na prethodnim izborima, prije četiri godine u Podgorici, lista koju sam predvodio je osvojila nekoliko hiljada glasova više od opozicione liste koja je na ovim izborima ovojila najviše glasova. To nam sve nije davalo za pravo, niti smo to činili, da druge u opoziciji kritikujemo i prozivamo. Naprotiv, nismo bili zadovoljni ni rezultatom niti nama samima.
Vidite, nastaviću, sasvim izvjesno, da se borim za Crnu Goru kao zemlju pristojnog života i slobodnih ljudi, državu u kojoj se znaju pravila, koja jednako važe za sve. Smatram irelevantnom formu mog angažovanja. Drugim riječima, sasvim mi je nebitno da li ću se za te ciljeve boriti iz velike ili iz male partije, ili van bilo koje partije, dakle kao slobodan građanin. Čak mi je ova treća varijanta najprivlačnija, vjerovatno najbliža mojoj prirodi. S druge strane, sa ovog ili onog mjesta doprinosiću da Demos, koji sam prije dvije godine na neobičan način javno formirao u jednom podgoričkom kafeu, vratimo na početne zdrave pozicije koje su bile ugrožavane raznim ideološkim i personalnim upadima u stranku, sve do pokušaja butalnog razbijanja stranke.
M.V.

Bojkot je izgubio snagu i smisao

● Najavili ste mogući povratak u parlament. Koji su razlozi za to?
– Bojkot parlamenta je bio jedini pravi i demokratski odgovor na neslobodne izbore održane na dan objavljenog terorističkog napada, odnosno državnog udara. Iako su međunarodni faktori iz svojih interesnih razloga negirali opravdanost bojkota, svi su znali da je političko-institucionalno stanje u zemlji neregularno. Nakon povratka većeg dijela opozicije u parlament, situacija je bitno izmijenjena. Ovo nije kritika nekome zbog povratka, jer svaka stranka ima pravo na sopstevene odluke iz odgovornost koja proističe iz toga. Najmanje mislim da je u pitanju izdajnički čin. Ali, bojkot je sada objektivno izgubio snagu i smisao. Dakle, Demos će najvjerovatnije ponovo biti u parlamentu.

Smjenu generacija traže samoljubivi i na momente histerični pojedinci

● Na političkoj sceni se mogu čuti i glasovi o potrebi odlaska starijih iz politike.
– Najprije, treba vidjeti da li se taj ponavljani zahtjev odnosi samo na Crnu Goru, ili je možda usmjeren i ka međunarodnoj zajednici, imajući u vidu da se na čelu, u svojstvu čak i predsjednika velikih sila, recimo Amerike, Kine i Rusije, nalaze osobe u ozbiljnim godinama. Drugo, treba vidjeti razloge za neobičnu koincidenciju traženja ostavki u opoziciji koje jednako ponavljaju iz DPS-a i pojedinaca iz same opozicije. I treće, stvarno bih mogao komentarisati tu temu u dijelu onih ozbiljnih predloga, a nikako onih pojedinca koji to izgovaraju sa vidljivim elementima nekontrolisanog samoljublja, na momente i histerija, pa i javnog nevaspitanja. Smatram da je smjena generacija poželjna. Konačno, to je i biološki neminovno. Šteta da taj načelno ispravan stav saopštavaju ponekad bučni populisti, nemodernog, čak anahronog i nadripolitičkog stila. Treba se boriti za smjenu generacija. Bez obzira što Crna Gora ima konkretna iskustva na tom planu. Recimo, nagli dolazak na vlast, i to pravo sa ulice, tada mladih Đukanovića, Marovića, Mugoše i drugih.