Andrej Nesterenko, ambasador Rusije u Crnoj Gori:
Govorili su da treba sačuvati crnogorsku ekonomiju, jer je KAP njen pojas spasavanja, a sada nas tjeraju.
Drustvo OPTUŽENI RADE STOŠIĆ ISPRIČAO TRI VERZIJE UBISTVA SVOG BLISKOG PRIJATELJA NJEMCA KLAUSA DOJČLENDERA Batak optužio policiju da mu je smjestila ubistvo ■ Stošić je ispričao da je bio u vezi sa Dojčlenderom te da je njihov zajednički život u Cirihu trajao do 1996. godine, kada su otišli za Beograd u posjetu njegovim vim roditeljima koji su Dojčlendera prihvatili kao svog člana porodice Tokom četvoročasovnog iznošenja odbrane pred sudom Beograđanin Rade Stošić zvani Batak, privremeno nastanjen u Budvi, tvrdio je da nije kriv za ubistvo svog bliskog prijatelja Klausa Dojčlendera. Pred vijećem sudije Predraga Tabaša Stošić je kazao da je uzoran građanin Crne Gore i da nikada nije bio u sukobu sa zakonom i da se ni sa kim nije dogovarao da ubije svog prijatelja, sa kojim je živio u istom stanu. Naveo je i da mu je ubistvo podmetnula policija.
Stošić je u sudnici podgoričkog Višeg suda potpuno drugačije predstavio ubistvo Dojčlendera u odnosu na prethodna saslušanja u policiji i pred istražnim sudijom Višeg suda, kada je do detalja opisao motiv i način izvršenja. Tom prilikom on je izjavio da je sa prijateljem bio u biseksualnoj vezi, da su zajedno kupili stan od 105 kvadrata u Drobnićima preko agencije „Lutovac”, koji je uknjižen na njegovo ime te da su problemi između njih dvojice nastali nakon što je drugooptuženi Kristijan Gondi sa svojom porodicom došao da živi u njihovom susjedstvu.
Kristijan je, kako tvrdi Stošić, na njega vršio pritisak da podigne kredit i stavi stan pod hipoteku, za koju je Dojčlender tek naknadno saznao. Pokušavajući da riješi ovaj problem, Dojčlender je došao kod Kristijana i obojici im prijetio da će ih prijaviti policiji nazivajući ih „banditima“.
I pred istražnim sudijom Višeg suda u Podgorici Stošić je priznao učešće u ubistvu, ali je opet tvrdio da ga je Kristijan ucjenjivao prijetivši mu da će svima reći da je homoseksualac ukoliko mu ne isposluje kredit u banci. Ispričao je da su se dogovorili da on na trenutak izađe, a da Kristijan uđe u stan u kome je bio Dojčlender i da ga ubije. Navodi da je u tom trenutku od stana bio udaljen pedesetak metara, da je neposredno nakon ubistva ušao i bio prisutan dok je Kristijan sjekao dijelove tijela Dojčlendera. Prvo mu je, kako kaže, odsjekao lijevu ruku, pa desnu, a onda i noge do bedara.
– Ja sam držao kesu od najlona, a Kristijan je dijelove tijela ubacivao u nju. Zajedno smo to odnijeli do automobila koji je vozio Kristijan, a ja sam bio na mjestu suvozača. Uputili smo se u pravcu Svetog Stefana ka malom sidrištu za barke. Bila je noć, oko 23 sata. Iznijeli smo sve iz vozila čamcem smo se uputili ka Havajima. Tu je Kristijan izbacio dijelove tijela pokojnika u more, a onda oprao kesu i šatorsko krilo – ispričao je u istrazi Stošić. Tom prilikom on je kazao da je na raspitivanje komšija o Dojčlenderu govorio da je pošao za Švajcarsku.
Tada je izjavio i da je njegova poslednja informacija o Kristijanu bila da se razveo i preselio u Srbiju, gdje se bavio nekim poslovima sa drogom pa se nalazi na izdržavanju kazne. Tvrdio je da je jedva čekao da „sve ovo istrese iz sebe“, ali da to ranije nije mogao da učini iz straha od Kristijana koji mu je prijetio da će ga zapaliti i ubiti.
Na glavnom pretresu Stošić je tvrdio da ništa od prethodnog nije tačno, i da je to sve izjavio pod pritiskom policije. Kazao je da mu je ubistvo namjestio inspektor Zoran Vučinić iz Budve sa kojim se poznaje od 1998. godine.
Optuženi je ispričao da je svog sada pokojnog prijatelja Klausa Dojčlendera upoznao u jednom restoranu u Cirihu gdje je radio. Povremeno su se viđali i išli u šetnje pored jezera, a pola godina nakon upoznavanja počeli su i da žive skupa.
– On mi je dosta pomogao, ali i ja njemu – tvrdio je optuženi navodeći da su živjeli bez ikakvih razmirica.
Zbog Klausove bolesti, Stošić ističe da mu je postao i staratelj. Njihov zajednički život u Cirihu trajao je do 1996. godine, kada su otišli za Beograd u posjetu Stošićevim roditeljima koji su Dojčlendera prihvatili kao svog člana porodice. Iz Beograda došli su u Crnu Goru sa namjerom da kupe nekretninu na Primorju, što su i učinili preko agencije „Lutovac”.
– Stan u Reževićima kupio sam od svog novca. Živjeli smo u tom stanu, a Klausa sam poštovao kao svog oca. Počeo sam da se bavim trgovinom bataka i snabdijevao sam restorane po Primorju, pa otuda potiče i moj nadimak Batak. Taj posao sam radio uzorno i pošteno – kazao je Stošić.
Ovim poslom, kako kaže, bavio se četiri godine i za to vrije više puta je privođen od strane inspektora Zorana Vučinića koji mu je govorio da napusti „njegovu teritoriju", a zbog čega je to govorio Stošić tvrdi da mu ni danas nije jasno.
U nastavku odbrane Stošić je kazao da je prešao da radi u taksi službu na autobuskoj stanici i godinu dana nakon toga upoznao se sa Kristijanom Gondijem. Ističe da ga je više puta vozio jer je ovaj imao svoju malu firmu. Ispričao je da ga je poslije izvjesnog vremena Kristijan zamolio za uslugu oko kredita i hipoteke na stan. Međutim, Kristijan nije redovno izmirivao prispjele rate za kredit, u šta se uvjerio i Dojčlender kada je otišao do banke, i tada je nastao problem.
– Sa Klausom sam se dogovorio da ćemo Kristijana tužiti ukoliko do 15. februara ne vrati kredit. U međuvremenu sam pošao do Kristijana da mu to saopštim, ali mi je on kazao da ne brinem i da će zaostale rate biti isplaćene na vrijeme, i ja sam to prenio Klausu – tvdio je optuženi pred sudom.
– Početkom februara 2005. godine jednog jutra sam ušao u sobu u kojoj je spavao moj prijatelj Dojčlender, ali ga tu nijesam zatekao. Pošao sam na posao i vratio se kasno. Narednog dana, njega takođe nije bilo u sobi, kao ni njegovih dokumenata. Pomislio sam da je pošao kod brata u Njemačku. Nakon nedjelju dana pošao sam u policiju i prijavio njegov nestanak, a prethodno sam više puta pokušavao da dobijem nekog od njegove rodbine u Švajcarskoj , ali nijesam uspijevao – tvrdio je Stošić.
VJ.DAMJANOVIĆ
Stan prodao Meši Kolareviću
Prilikom ovog saslušanja u policiji optuženi Stošić je priznao da se dogovorio sa Kristijanom kako da likvidiraju Dojčlendera i tijelo mu iskidaju na komade. Tvrdio je da je to Kristrijan ipak sam učinio i da je on po ulasku u stan zatekao mrtvo obezglavljeno tijelo. Optuženi je kazao da je tog trenutka, izašao vani dok je Kristijan ostao da komada ostale dijelove tijela. Nakon toga, kako navodi, dijelove tijela su upakovali u najlon kesu i uputili se u pravcu ostrva Havaji gdje su ih izručili, a kesu oprali. Po povratku u stan, Stošić je oprao tragove krvi, a u septembru iste godine stan u kome je počinjeno ubistvo prodao Mehmedu Meši Kolareviću i od tih para je platio kredit i Kristijanu dao sedam hiljada eura. Stošić je tada pred policijom kazao da mu je žao što je učestvovao u ubistvu svog prijatelja, ali je to uradio po nagovoru Kristijana koji ga je navodno ucjenjivao.
Prošao poligraf
– Niko me u policiji nije pitao da li želim da se podvrgnem poligrafskom ispitivanju, već su mi samo rekli da sjednem – izjavio je na suđenju optuženi Stošić odgovarajući na pitanje svog branioca Miodraga Bojanića. Optuženi je tvrdio da u policiji nije ništa pričao, a kamoli priznao ovakav zločin, da je potpisao zapisnik iako ga nije prethodno pročitao i da mu istom prilikom nije dozvoljeno da se konsultuje sa braniocem.
)){kind=small}
