Svaki drugi građanin Crne Gore smatra da je diskriminisan u oblasti zapošljavanja, pokazalo je istraživanje Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Istraživanje je pokazalo da je najviši stepen diskriminacije prisutan u oblasti zapošljavanja po kriterijumu političke pripadnosti (69,1 odsto).
Glavni metodolog CEDEM-a Miloš Bešić kazao je juče da je diskriminacija identifikovana u oblastima zapošljavanja, obrazovanja, dostupnosti zdravstvenoj zaštiti, radu javnih službi i u oblasti kulture i kulturne zaštite. Dodao je da je najveći stepen diskriminacije, po mišljenju građana, prema osobama koje imaju različito političko uvjerenje.
Bešić je rekao da 52 odsto građana smatra da je diskriminisano u oblasti zapošljavanja, a da se u drugim oblastima diskriminacija pojavljuje u mnogo manjem procentu.
U istraživanju „Obrasci diskriminacije u Crnoj Gori“ konstatuje se da rezultati mjerenja percepcije diskriminacije ukazuju da građani smatraju da se najviši stepen iskazuje prema političkim neistomišljenicima, zatim slijedi distanciranje u odnosu na tri grupe na približnom nivou – po osnovu nacionalne pripadnosti, starosti i invaliditetu.
– Najviši stepen diskriminacije prisutan je u oblasti zapošljavanja po kriterijumu političke pripadnosti (69,1 odsto). Sledeća društvena grupa po intenzitetu percepcije diskriminacije u oblasti zapošljavanja jeste vjerska pripadnost (45,7 odsto). U ovom pogledu, diskriminacija je danas znatno izraženija nego 2015. godine – konstatovano je u nalazu CEDEM-a.
Bešić je kazao da su u istraživanju ispitivana i bihejvioralna distanca koja se tiče odnosa prema određenim osobama koji je nastao zbog njihovog ponašanja.
– Osobe sa kriminalnom prošlošću ne želi da ima u komšiluku 60,3 odsto građana Crne Gore, 54,3 odsto ne želi da ima alkoholičare, 39,5 emocionalno nestabilne ljude, osobe koje imaju AIDS ne želi u blizini 49,3 odsto građana, 69,3 odsto ne želi narkomane, a 50,4 homoseksualce – precizirao je Bešić.
Kako se navodi u istraživanju, najviši stepen distance u Crnoj Gori u odnosu na bihejvioralni kritrijum jeste u odnosu na narkomane i osobe koje imaju kriminalnu prošlost.
– Međutim, ovaj nivo distanciranja je nešto ispod prosjeka zemalja bivše Jugoslavije, a još značajnije ispod prosjeka ostalih zemalja bivšeg socijalizma. Najveći stepen distance u Crnoj Gori po bihejvioralnom kriterijumu jeste u odnosu na narkomane i osobe koje imaju kriminalnu prošlost. Bihejvioralna distanca danas u Crnoj Gori je na značajno nižem nivou nego prije devet godina i na drastično višem nivou u odnosu na zemlje Zapadne Evrope. Međutim, ključni je podatak u našem istraživanju da je bihejvioralna distanca danas na značajno nižem nivou u odnosu na 2008. godinu. Dakle, visok stepen bihejvioralnog distanciranja i pozitivni trendovi jesu glavni nalaz ovogodišnjeg istraživanja – konstatovano je u izvještaju.
Bešić je naveo da je istraživanje pokazalo da su institucije koje najviše doprinose borbi pritiv diskriminacije po hijerarhiji obrazovne, mediji i nevladine organizacije, a zatim slijede crkva, država i političke partije.
– Od državnih institucija građani smatraju da Ombudsman daje najveći doprinos u borbi protiv diskriminacije - 51 odsto, dok 49 odsto njih smatra da je to Centar za socijalni rad, i to su ključne institucije – rekao je Bešić.
Istraživanje je rađeno od 2. do 20. marta, na 1.038 ispitanika za potrebe Ministarstva za ljudska i manjinska prava.A.O.
Jevreje u komšiluku neće petina stanovništva
Bešić je kazao da, po pitanju socijalne distance, 16,7 odsto građana Crne Gore ne želi da ima pripadnike druge rase za komšije, 10,6 odsto ne želi ljude sa velikom porodicom, koji su sinonim za određene religijske skupine, a 12,8 odsto građana ne želi muslimane u komšiluku.
– Rome za komšije ne želi 29,2 odsto građana, 21,9 ne želi Jevreje, a hrišćane 4,8 odsto - precizirao je Bešić.
On je dodao da je nivo etničke diskriminacije u Crnoj Gori na značajno nižem nivou nego što je to slučaj sa zemljama zapadne i istočne Evrope.
– Više nego svaki peti građanin Crne Gore ne želi da ima Jevreje u komšiluku i to je više u odnosu na zapadnu i postkomunističku Evropu i bivšu Jugoslaviju. Ja ne znam postoje li kakvi istorijski razlozi za to u Crnoj Gori, ali taj podatak traži objašnjenje – smatra on.