-Žitelji Velike i gornjepolimskog kraja juče su obilježili 73. godišnjicu od fašističkog genocida nad nedužnim narodom tog kraja, kada je 28. jula 1944. godine za samo dva sata zvjerski ubijeno, zaklano ili živo u vatru bačeno, više od 500 mještana tog sela. Srazmjerno prostoru i broju stanovnika, taj zločin se, uz pogrom Pivljana u Dolima 1943, od istih fašističkih hordi, smatra jednim od najtežih i najstravičnijih u Drugom svjetskom ratu, ne samo u Crnoj Gori i Jugoslaviji, nego i šire. Pored pomena, ove godine prvi put je bila i proslava tih velikomučenika, jer ih je Sinod Srpske pravoslavne crkve u Beogradu kanonizovao za svece.
Kod crkve Svetih Kirika i Julite, svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije sa episkopom budimljansko-nikšićkim Joanikijem, slavonskim Jovanom, te episkopima iz Rusije, Češke, Slovačke, Grčke i sveštenstvom. Vladika Amfilohije je poručio da jedino pamćenje ne prolazi, ali pamćenje kod Boga, a da je sve drugo prolazno. Kako je kazao, još početkom gradnje crkve u Velici, Veličani su došli kod njega na Cetinje 90-ih godina i rekli mu da je u Velici bio počet hram prije oko 120 godina, ali da nije završen. On je istakao da se pokazalo da je duboko pamćenje Veličana.
– I kroz ovaj hram polako se obnovilo pamćenje ne samo kod rodbine tih stradalnika, nego evo, cijelom vaseljenom. Danas su tu iz Češke, Slovačke, Grčke, Rusije, odakle sve nijesu došli. Patrijarh srpski skorije je došao, i kod njega je pamćenje stiglo. Mi ga podsjetili, on došao, zapanjen da je to sakrivano toliko godina. I mi znamo da smo ljudi, pamteći te žrtve, poklane kao jaganjci. Njihovi koljači su mislili da će se izbrisati pamćenje na njih, ali iz pamćenja se ne može izbrisati ono što Bog pamti. Sjećate si vi kad smo ovdje došli i kad sam ministru prosvjete ondašnjem, neću prezime da mu pomenem, iz Lubnica je, dobar, zlatan, ali siromah izgubio pamćenje u nekom čudnom vremenu, a baš on bi trebalo da ima najdublje pamćenje, kazao za ovu zgradu ovdje – školu, „evo divnoga mjesta da to bude spomen-kuća da se u njoj pamte svi poklani”. Ali, on će na to „pa znate, pa partija”, a vidio sam ga, imao je on osjećanje, ali nije imao pamćenja... Ali ja se nadam da će ovaj ministar prosvjete Šehović, biti bolji, vjerujte mi, i mudriji jer ima straha od Alaha i sudnjega dana. Onaj nije imao straha od Boga dati ovo da uradimo pa tu da bude i spomen-dom veličkih mučenika i sva ta imena djece ovdje da se upišu, i slike njihove, po mogućnosti i žitija, i iduće godine na današnji dan to da imamo, a vi to podržite pa da ovdje ne bude ruševina kakva je sad – apelovao je mitropolit.
U ime domaćina velikog crkvenonarodnog saborovanja, bratstva Paunović, Dragoljub Dašo Paunović održao je pozdravnu riječ i zahvalio svima što su danas došli na, kako je kazao, 73 godine nespokoja od strašnog i nezapamćenog zločina po bestijalnosti u Drugom svjetskom ratu. Pozdravio je i delegacije iz opština Plav, Berana i Kotora, na čelu sa predsjednicima Orhanom Šahmanovićem, Dragoslavom Šćekićem i Vladimirom Jokićem, a posebno, kako je naglasio, Pivljane – „braću po stradanju u istom ratnom vihoru i od istog neprijatelja”.
– Velika – naše romantično selo, koje je hiroviti Čakor prigrlio da bi se zakitio i uljepšao – probudila se 28. jula 1944. godine i u izmaglici mirisala svježinom koja najavljuje vruć i sunčan dan. Mještani, u koje se uvukla crna slutnja poslije približavanja nekih motorizovanih jedinica, da će taj petak biti toliko crn, požurili su da obave neke svoje poslove prije žege koja se osjećala, a onda su i došli oni neznani i znani – zlikovci. Dočekani su solju i hljebom. Umjesto da sjednu za sofru, posluže se i osvježe hladnom vodom, potegli su naoštrene kame i napunjene puške i započeli krvavo kolo. Od kuća ostadoše zgarišta a od stanovništva potoci krvi. Preko 500 nemoćnih i nevinih, i onih još u majčinoj utrobi, zvjerski unakaziše. Na porodičnim stablima pokidane su mnoge grane, čak i one u pupoljku. Zanijemila je pjesma djevojačka i dječija dozivanja namijenjena ovim brdima i dolinama. Prestao je i svaki poj ptica, a i gladni vuk bi se postidio samog sebe shvativši da ima većih krvoloka od njega. Veliko, otvori još jednom svoju utrobu da prebrojimo ostatak kostiju, da ih najmiliji prepoznaju i da posvjedočiš o bestijanju moralnih nakaza, onih koji su kukavičluk s bojnog polja liječili junaštvom nad nemoćnim. Danas nas prizvaše mučeničke žrtve ovdje u Velici, kako kaza naš vladika Joanikije, čineći danas sabor ovdje na zemlji, sjedinjujemo se sa onim saborom na nebu – besjedio je Paunović.
Kako je rekao, u njemu se miješa nemir i poštovanje „jer je ovo sveto mjesto”.
– Prisjećamo se krvoločno bezdušne rulje, izdajnika iz okruženja, svrstane u zločinačke divizije Princ Eugen i Skenderbeg, koje su za nepuna dva sata prije 73 godine pomorili oko 500 djece žena i staraca. U pivskim Dolima istu bestijalnost su iskazali bezdušnici svrstani u fašističko-ustašku diviziju Princ Eugen, potpomognuti od komšija izdajnika i za nepun jedan sat pomorili oko 520 djece, žena i staraca. Prilikom obilježavanja 70 godina od stravičnog stradanja u Velici, Njegova svetost patrijarh srpski Irinej pitao se: „O Bože, pa kakvog si ti to čovjeka stvorio?” Ovdje danas mrtvi govore o junačkim podvizima Veličana. Velika sa okruženjem kroz svoju dugu i burnu istoriju nikad nije mogla biti zaobiđena od zla. U našem komšiluku Murini, NATO snage u svojoj agresiji na SRJ pobiše nevinu djecu, ljude i žene, a kasnije sebe proglasiše za milosrdne anđele. Možda su zlikovci i u Velici i Dolima proglasili sebe tako – naveo je Paunović.
Za dugogodišnje izučavanje i istinito svjedočenje riječju i perom o nevinim žrtvama stradalim u toku Drugog svjetskog rata na području Velike i Gornjeg Polimlja, a povodom kanonizacije veličkih i gornjepolimskih novomučenika, vladika Joanikije odlikovao je Arhipastirskom gramatom dr Marka Kneževića i Branka M. Paunovića.
N.V.
Za Velikom niko ne kuka
U ime plemena pivskog, jerej Miloš Cicmil uručio je Milošu Paunoviću na dar svete ikone. Slavski kolač ovogodišnji domaćini Paunovići predali su bratstvu Brković za narednu godinu, koji je primio Radmilo Brković.
U kulturno-umjetničkom programu nastupio je mladi guslar Božidar Paunović, član guslarskog društva vojvoda „Mina Radović”, sa pjesmom koja govori o stradanju u Velici, autora Branka Paunovića, kao i književnik Petar Rmuš sa recitacijom svoje pjesme o Velici i njenom stradanju te pjesnik Slađana Paunović.
Prethodno, u veličkom zaseoku Lešćari otkriveno je spomen-obilježje Stamatu Jokiću, Milosavu Simonoviću, Krstu i Jevtu Paunoviću, prvim žrtvama genocida u Velici 28. jula 1944. godine. Spomenik je otkrio Vojislav Jokić, sin Stamatov, a poetsku besjedu izgovorio je pjesnik iz Kraljeva Drago Brnović.
– Ako smo tek danas dostojno obilježili mjesto njihovog stradanja, ne dozvolimo da više ikada u korov zaraste. Sjećajmo se naših nevinih žrtava, u suprotnom ne gine nam sramota pred precima i potomcima. Kukaju naši zvaničnici za Srebrenicom, što je ljudski žaliti sve žrtve, ali, zakuka li iko za Velikom!? Jesmo li mi manje vrijedan narod? E, nijesmo, i to treba svi da znaju – kazao je Stanko Paunović.