Praznik Preobraženje Gospodnje juče je obilježen u više crnogorskih gradova. Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije izjavio je, nakon služenja liturgije povodom Preobraženja, da je jedna od svetih gora bio Lovćen, kao svetionik našeg naroda i Balkana, svetionik Evrope.
– On je to bio sa crkvom Svetog Petra Cetinjskog, sa moštima Svetog Petra II Tajnovidca Lovćenskog. Srušena je ta crkva i podignuto čudovište pagansko, mnogobožačko. Njegoš je u tamnici od 1974. godine. On je u najgoroj tamnici koja postoji u Evropi – istakao je mitropolit.
On je sa sveštenstvom služio Svetu službu Božiju u crkvi posvećenoj Preobraženju na Ključkom Tavoru na Bjelasici. Besjedeći, arhiepiskop je, između ostalog rekao, da je već počela obnova crkve na Lovćenu i pozvao sve u Crnoj Gori da se vrate Bogu i svetom preobraženju. Poručio je da je crnogorska prosvjeta još polovinom dvadesetog vijeka Svetog Savu zamijenila Brozom i da je brozomora najopakija bolest u istoriji Crne Gore.
– A ono što je danas crnogorska prosvjeta, nije ništa drugo, samo još gore od onoga. Onda je makar među vlastodršcima bilo još krštenih koji su još osjećali neke dublje stvari, makar moral. A danas su nekršteni, obezboženi, koji su pljunuli na oltare, koji su srušili crkvu Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu – rekao je vladika Amfilohije.
Na Bjelasici je održana već tradicionalna manifestacija „Pjesničko preobraženje na Ključkom Tavoru”, u kojoj su i ovoga puta učestvovali pjesnici i guslari. Monahinje iz manastira Svetog Jovana Vladimira iz sela Kurilo u Zeti takođe su učestvovale u programu pjevanjem bogomoljačkih pjesama.
Njegovo visokopreosveštenstvo je na kraju podsjetio na Tertulijanovu rečenicu da je krv pravednika sjeme za nove hrišćane.
– Tako se skrnavljenje i rušenje lovćenske crkve Svetog Petra Cetinjskog pokazalo kao sjeme novih takvih crkava, a već ih ima petnaest. I ova ovdje svjedoči tu drevnu istinu. Sveti lovćenski Tajnovidac Njegoš danas je sa nama na Ključkom Tavoru – poručio je mitropolit.
On je blagoslovio da se ubuduće na ovom mjestu svake godine održava centralni preobaženjski crkveno-narodni sabor u Crnoj Gori.
Poslije Svetog pričešća, mitropolit Amfilohije je oko crkve predvodio prazničnu litiju, a onda je blagoslovio slavski kolač i obavio preobraženjsko osvećenje grožđa.
U arhipastirskoj besjedi, vladika Amfilohije je kazao da Gospod svakog čovjeka koji to hoće prosvećuje svjetlošću, „ne ovom koja izlazi i zalazi i koja će se jednoga dana ugasiti, nego onom vječnom Božijom svjetlošću, koja sija sa lica Božijega, u kojoj sami Bog počiva, od iskoni u tajni svojoj”.
Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa brojnim sveštenstvom i sveštenomonaštvom Eparhije i Mitropolije crnogorsko-primorske služio je svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Preobraženja Gospodnjeg na planini Somini u Banjanima. Svetom službom i narodnim sabranjem obilježena je slava manastira, osveštan je i prerezan slavski kolač i obavljeno pričešće vjernika, a vladika je sa sveštenstvom osveštao i grožđe. Noć prije praznika, tokom svečanog bdenija, zamonašena je Milunka Konatar, koja je dobila duhovno ime Sanklitikija. Ona se, inače, u protekle dvije godine podvizavala u sominskoj svetinji. Čestitajući hramovnu slavu, vladika Joanikije je govorio o Preobraženiju Gospodnjem, prazniku koji, kako je istakao, ima duboku tajnu koja se upečaćuje u život svakog hrišćanina.
– Kako se ovaj događaj upečaćuje u život svakoga hrišćanina možemo vidjeti ponajbolje na primjerima svetih, jer sveti Božiji ljudi idu putem jevanđelskim govoreći zapovijesti Božije, živjeći neprestano u strahu, trudeći se da neprestano ugađaju Gospodu, a to znači da se trude i da šire ljubav među ljudima, istinu i pravdu, da žive u pobožnosti i čistoti tvoreći dobra djela – besjedio je vladika.
– Da nije Božije svjetlosti, sile, istine i pravde – istakao je on – koja okrepljuje Božije pravednike, ne bi mogli nositi krst Hristov i svjedočiti ljubav do te mjere da se žrtvuju za Boga. Primjere te požrtvovanosti ne moramo tražiti daleko, već tu blizu, u rodu našem, u našem ocu Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu, na kojeg treba da se ugledamo, i pristupajući njegovom ćivotu mi se oživotvoravamo jer kroz njega djeluje Božija sila kojom se nadahnuo tokom svog ovozemaljskog života.
– Prava ljubav je ona koja je spremna na žrtvu. Mnogo je priče o ljubavi, ali malo je u ovome svijetu onih koji su spremni da nešto žrtvuju, da nešto odvoje od svoga zadovoljstva i od svoga blagostanja, i od svoje zarade i truda da prinesu Bogu, bližnjima, a kamoli da će neko da se žrtvuje kao što su se žrtvovali sveti mučenici. To znači da smo daleko od prave vjere, da se još zapravo nismo naučili šta je prava vjera. A gdje je prava vjera, tu je i ljubav, svaka pravda i istina, svaka vrlina – kazao je episkop Joanikije.
Manastir Preobraženja Gospodnjeg u Hercegovim lukama, u podnožju Somine prije petnaest godina sagradio je složno narod Banjana sa prijateljima i komšijama koji su rasijani po dijaspori.
Temelje je 1996. godine osveštao i gradnju blagoslovio mitropolit Amfilohije, a 2001. sagrađenu svetinju osveštao je episkop Joanikije. Dio imanja za manastir darovali su Tomo i Novica Baćović za dušu sina i sinovca Miodraga, koji je poginuo na trebinjskom ratištu u minulom ratu.
Žabljak je svečano obilježio krsnu slavu grada, Preobraženje Gospodnje. U istoimenoj sabornoj crkvi svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop britansko-skandinavski Dositej uz sasluženje brojnog sveštenstva Eparhije budimljansko-nikšićke. Okupljanju brojnih vjernika prethodilo je večernje i jutarnje bogosluženje. Osveštano je slavsko žito i prelomljen slavski kolač, poslije čega je gradskim ulicama prošla svečana litija. Pored građana Žabljaka, svečanostima su prisustvovali brojni gosti i turisti koji trenutno borave u ovom planinskom turističkom centru. Domaćin slave ove godine bio je Milinko Mića Obradović sa porodicom iz Tepaca, koji živi u Americi, dok je ta čast za iduću godinu pripala Mirašu Vukoviću iz Motičkog gaja.
Čestitajući Žabljačanima krsnu slavu grada i sabornog hrama, vladika Dositej je istakao da je praznik posvećen sjećanju na događaj Hristovog preobraženja na gori Tavor kada se Hristos pred apostolima preobrazio i zasijao kao sunčeva svetlost.
U ime domaćina riječi zahvalnosti uputio je paroh žabljački Milivoje Jovović.
Svetom liturgijom i litijom u crkvi Svetog Preobraženja Gospodnjeg u Igalu obilježena je hramova slava sabornog hrama, koji pripada Sutorinskoj parohiji, koja je sastavni dio eparhije Zahumsko- hercegovačke i primorske. U prisustvu velikog broja vjernika, svečanu liturgiju služili su paroh dubrovački protojerej Slavko Zorica, paroh igaljsko-sutorinski Blagota Vasiljević i protojerej Vladan Pantelić. Protojer stavrofor Velizar Živanović iz eparhije Sremsko-karlovačke čestitao je slavu domaćinu hrama i parohije Blagoti Vasiljeviću.
B.B. – Z.Š.- V.Š.
Preobražavaju se i gora i voda
Velizar Živanović je naglasio da je značaj ovog događaja i preobraženja za naš ovozemaljski život i naše spasenje ogroman.
– Na dan Preobraženja Gospod je pokazao svoju božansku prirodu. Hristos je pred apostolima liječio bolesne i apostoli su vidjeli i zasvjedočili da i mi vjerujemo i znamo njegovu božansku prirodu i slavu. Zašto Gospod uze samo trojicu učenika na Tavoru, a ne sve? Jer Juda ne bi dostojan da vidi božansku slavu učitelja, koga će on izdati, a njega samog Gospod ne htjede ostaviti pod gorom, da ne bi time izdajnik pravdao svoje izdajstvo. Zašto se preobrazi na gori, a ne u dolini? Važna poruka ovog praznika je u tome što nam je Hristos pokazao kako ćemo se i mi preobraziti, odnosno kako će naša ljudska tijela izgledati u vječnom i prolaznom vremenu. Sveti oci kažu da je crkva Hristos produžen kroz vrijeme. Po narodnom tumačenju, na Preobraženje se preobražavaju i gora i voda, lišće počinje da žuti i voda zahlađuje – rekao je Živanović.
Vlast ne poštuje sopstvenu odluku
Krsnu slavu Žabljaka i ove godine svečano je obilježila crkva, ali i ovog puta kao i nekoliko prethodnih godina izostala je opštinska izvršna i zakonodavna vlast. Podsjećanja radi, Skupština opštine Žabljak prije 17 godina jednoglasno je donijela odluku o imenovanju Svetog Preobraženja Gospodnjeg za krsnu slavu gradića pod Durmitorom, a sve u čast slavne bitke na Šarancima koja se na ovaj dan odigrala 1862. godine.