PIŠE: Oktavijan Koman
Karla nije bila vakcinisana protiv malih boginja. Nije vakcinisana jer to nije dopuštalo njeno zdravstveno stanje. Rođena je sa deformitetom jednjaka i veliki dio života je provela u bolnicama, uz česte upale pluća. Prilikom rutinske posete Dječjoj bolnici za hitne slučajeve „Luis Turkanu“ u Temišvaru, boravila je na spratu na kojem se nalazila djevojčica zaražena malim boginjama. Uskoro je i Karla dobila temperaturu.
Prebačena je na drugi kraj grada, na Kliniku za zarazne bolesti i pneumologiju „Viktor Babeš“. Klinika je već bila prepuna pacijenata zaraženih malim boginjama, pa su morali da je smjeste na odjeljenje za odrasle. Groznica se pogoršala, a temperatura popela na 42 stepena.
U noći 18. decembra 2016. počela je da ječi na način koji njena majka Florentina Markusan nikada nije čula. Izbio joj je osip na licu i grudima. Ubrzo poslije osam sati ujutro, dok joj je medicinska sestra davala injekciju, Karla je počela nekontrolisano da trza glavom. Sestra je odjurila da pozove ljekare, dok je Florentina stezala ćerku u naručju.
– Kad sam shvatila da više ne reaguje, uspaničila sam se i spustila je na krevet, znala sam da je umrla. Na mojim rukama – priča Florentina.
Ljekari su uplašenu majku izbacili iz sobe i pokušali da povrate devojčicu. Čekala je napolju ispred zgrade, pušila cigaretu za cigaretom i držala u ruci Karlinog plišanog medvedića. Četrdeset pet minuta kasnije, u 9.10, Karla Jasmina Đerđijana Popa proglašena je mrtvom. Bila je stara godinu i tri mjeseca.
Ova djevojčica je bila jedna od prvih deset žrtava epidemije malih boginja u Rumuniji, koja je od januara prošle godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi, do kraja novembra ove godine odnijela 36 života – uglavnom beba. Oboljelo je 10.000 ljudi. To je najsmrtonosnija epidemija u Rumuniji otkako je 2005. godine uvedena obavezna revakcinacija ponavljanjem doze MMR vakcine protiv malih boginja, zauški i rubeola.
Slučajevi malih boginja koji se mogu dovesti u vezu sa Rumunijom zabilježeni su čak u Belgiji, Španiji i Irskoj, mada su epidemije u ovim zemljama bile zanemarljivo male u poređenju sa epidemijom koja je odnijela Karlu.
Karlina majka krivi bolnicu u kojoj su boravile zbog toga što nije učinila više da je zaštiti.
–U meni se nakupilo toliko mržnje. Nikome više ne vjerujem – govori Florentina šest mjeseci poslije Karline smrti u rodnom selu Dubešti, udaljenom od Temišvara oko 90 kilometara.
Odsustvo povjerenja je u korijenu krize malih boginja u Rumuniji, gdje je vjera u sistem zdravstvene zaštite poljuljana lošim uslovima i neadekvatnim upravljanjem u zdravstvenim ustanovama. Uprkos tome što su MMR vakcine besplatno dostupne u ordinacijama porodičnih ljekara gdje se djeca imunizuju sa dvije doze vakcine, između kojih se pravi pauza od nekoliko godina, stopa imunizacije je u padu. Mnogi su spremni da za epidemiju okrive sve masovniji pokret protivnika vakcinacije, ali ljekari i zdravstveni stručnjaci više krive rumunske vlasti i tvrde da su sistemski propusti doveli do krize koja se lako mogla predvidjeti i spriječiti. Od lošeg upravljanja zalihama vakcina do okašnjelog poziva na uzbunu, ljekari u svojim pritužbama ukazuju na birokratske brljotine i samozadovoljstvo koje je proizvelo fatalne posledice.
– Ne može program imunizacije biti bolji od zdravstvenog sistema koji ga sprovodi – kaže Edvard Petresku, koordinator Dječjeg fonda Ujedinjenih nacija, Unicef, u Rumuniji.
Drugi u tim događajima vide upozorenje o tome šta se može dogoditi kada vlasti ne uspiju da sistemom zdravstvene zaštite obuhvate marginalizovane zajednice – u ovom slučaju romsku manjinu.
– Ako vakcinaciju ne sprovodite redovno, sistematski i veoma temeljno, virus će iskoristiti rupe u sistemu zaštite – kaže Adrijana Pistol, direktorka Centra za praćenje i kontrolu prenosivih bolesti u Rumuniji, koji je dio Zavoda za javno zdravlje pri Ministarstvu zdravlja.
Van sistema
Prije nego što je šezdesetih godina proizvedena vakcina za male boginje, gotovo sva djeca bi se ranije ili kasnije zarazila ovom bolešću, obično prije navršene 15. godine života. Izuzetno zarazni virus malih boginja prenosi se kašljem, kijanjem ili kontaktom sa izlučevinama zaražene osobe.
Do avgusta 2016. slučajevi malih boginja prijavljeni su u više od polovine zemlje, a među zaraženima su bili pripadnici svih etničkih grupa, i bogati i siromašni. To nije iznenadilo Adrijanu Pistol iz Centra za praćenje i kontrolu prenosivih bolesti. Ona je još 2015. godine upozoravala na zabrinjavajući pad pokrivenosti programom imunizacije. Na primjer, prema podacima lokalnih zdravstvenih službi, u okrugu Timiš na zapadu zemlje, gdje živi oko 700.000 ljudi, samo polovina djece primila je prvu MMR vakcinu. Izvijestila je o tome ministra zdravlja i upozorila na dolazeću epidemiju.
– Objavite da dolazi epidemija – ako imate djecu, vodite ih na vakcinaciju. Obavijestite ljude, dođavola – rekla je ministru.
– Ali to nije prioritet. U mnogim oblastima radimo kao vatrogasci. Ne preduzimamo ništa dok ne izbije požar – kazala je ona.
U januaru 2017, kada se broj žrtava u Rumuniji popeo na deset, vlada je počela da poziva građanstvo da vakcinišu djecu. Mjesec ranije ministar zdravlja je donio odluku da se uvede dodatna MMR vakcina za bebe starosti devet mjeseci kao privremena krizna mjera.
Podaci ministarstva zdravlja pokazuju da je u aprilu 2017. čitava zemlja raspolagala sa svega 36.000 MMR vakcina, četiri puta manje nego istog mjeseca prethodne godine. Frustrirani ljekari tvrde da je država prekasno naručila dodatne količine.
Portparol Javne uprave za zdravstvo u okrugu Dolj izjavio je da ne raspolaže preciznim podacima o uzrocima nestašice. U međuvremenu, izvještaj Ministarstva zdravlja je pokazao da krajem jula u Rumuniji više od 224.000 djece starosti od devet mjeseci do devet godina nije bilo vakcinisano protiv malih boginja. U izvještaju je naglašeno da vlasti nemaju dovoljne zalihe, niti dovoljan budžet da se nose sa epidemijom.
Zalihe MMR vakcina su konačno obnovljene, ali tek pošto je vlada potpisala novi veliki ugovor sa isporučiocem početkom jula. Prema statistikama ministarstva zdravlja, u julu je na nivou čitave zemlje bilo raspoloživo 338.445 doza, u poređenju sa 116.193 istog mjeseca prošle godine i 227.250 u julu 2015.
Uznemireni borci
protiv vakcinisanja
Vlada priprema zakon kojim će se propisati obavezna vakcinacija. Ako predlog bude usvojen u parlamentu, zakon bi mogao da stupi na snagu 2018. Ovaj potez je izazvao oštre reakcije protivnika vakcinacije. U avgustu je oko 200 pripadnika ovog pokreta demonstriralo u Bukureštu. Na jednom transparentu je pisalo: „Obavezna vakcina je obavezna smrt!“. Novi protesti su organizivani na jesen, kada se u parlamentu vodila rasprava o zakonu.
Neki od protivnika vakcinacije izražavaju strah da MMR vakcine mogu izazvati autizam, pozivajući se na odavno diskreditovano istraživanje jednog bivšeg britanskog ljekara.
Prema mišljenju Dite Depner, poznatog aktiviste u pokretu protiv vakcinisanja u gradu Brašovu u centralnoj Rumuniji, pogrešna su sama naučna saznanja na kojima se vakcinologija zasniva.
Uvjerena je da su slučajevi malih boginja u Brašovu izmišljeni da bi se ljudi uplašili i natjerali da vakcinišu djecu.
– Sva ta panika zbog malih boginja i „epidemija“, to je izmišljotina medija – kaže ona.
Pripadnici pokreta protiv vakcinisanja su vatreni i veoma glasni, ali njihov broj ne može objasniti opadanje stope pokrivenosti imunizacijom u protekloj deceniji.
Centar za praćenje i kontrolu prenosivih bolesti u Rumuniji obavio je u februaru istraživanje na više od 15.000 djece starosti 18 mjeseci, koje je donekle rasvijetlilo razloge zašto neka od djece nijesu vakcinisana.
„Dovoljan je
jedan slučaj“
Neuspjeh Rumunije da zaustavi epidemiju u začetku omogućio je širenje virusa preko njenih granica, ali samo tamo gdje postoji plodno tlo za ovu bolest, objašnjavaju zdravstveni stručnjaci. Poslije 29 slučajeva prijavljenih na jugoistoku zemlje, vlasti u Mađarskoj strahuju da su male boginje iz Rumunije prešle u Mađarsku.
Nedavna epidemija u Srbiji izazvala je slična strahovanja, mada su vlasti ovdje više zabrinute zbog slučajeva sa Kosova, gdje je zabilježen najveći porast broja zaraženih od okončanja sukoba 1999. godine.
Epidemiolog Predrag Kon iz beogradskog Zavoda za javno zdravlje izjavio je da je genotip virusa izolovanog u Srbiji isti kao u Rumuniji, B3, ali vlasti nemaju indicija o tome da li se novi slučajevi mogu povezati sa epidemijom s druge strane granice.
Šarleroj, jedan od najvećih gradova u Valoniji, frankofonom regionu na jugu Belgije, bio je u središtu epidemije koja je izbila prošlog decembra, kada je zabilježeno gotovo 300 slučajeva. Epidemija je dovedena u vezu sa jednim nevakcinisanim Rumunom koji je živio u Belgiji. Bolest je donio poslije posjete rođacima u Rumuniji, vjeruje Karol Širvel, načelnica valonske Službe za praćenje infektivnih bolesti. Virus se brzo proširio na rođake, prijatelje i susjede.
Karol Širvel kaže da su mnogi među zaraženima pripadali rumunskoj ili srpskoj romskoj zajednici u ovom regionu, koje nijesu obuhvaćene belgijskim zdravstvenim sistemom jer žive nomadski ili ne šalju djecu u školu. Pošto nijesu registrovani kod ljekara, neki od njih su otišli pravo na odjeljenje za hitne slučajeve i tamo zarazili druge. U Belgiji je obavezna jedino polio vakcina, mada vrtići u Valoniji zahtijevaju od roditelja da vakcinišu djecu i protiv drugih bolesti, uključujući i male boginje.
– Za tri ili četiri nejdelje epidemija je eksplodirala – kaže Širvel.
Obolijevali su čak i zdravstveni radnici na koje otpada oko 12 odsto zabilježenih slučajeva. Najteža epidemija poslije one u Rumuniji izbila je u Italiji, sa 4.794 slučaja – uključujuči i četvoro umrlih – do početka novembra ove godine.
Ovaj članak je nastao u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fondacije ERSTE i Fondacije za otvoreno društvo, u saradnji sa Balkanskom istraživačkom mrežom.