Evropski sud za ljudska prava u Strazburu dosad je donio 36 presuda kojima je utvrđeno da je Crna Gora prekršila neko od prava garantovano Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog čega je oštećenim građanima iz budžeta plaćeno 1.139.733,33 eura. Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić kazala je za „Dan” da je od donošenja prve presude protiv Crne Gore – 2009. godine do danas ukupno doneseno 36 presuda; 17 odluka o neprihvatljivosti; dok je po osnovu prijateljskih poravnanja do danas donijeto 40 odluka.
– Sud je u 36 presuda utvrdio povredu barem jednog konvencijskog prava. Kada je u pitanju izvršenje presuda Evropskog suda po pitanju novčane isplate, po tom osnovu, uključujući pravično zadovoljenje – isplate nematerijalne štete, izvršenja nacionalnih presuda, isplate materijalne štete, ukupno je isplaćeno 1.139.733,33 eura. Dakle, ovo se odnosi, kako na isplate po osnovu pravičnog zadovoljenja, tako i na iznose koje je država isplatila po osnovu izvršenja domaćih nacionalnih presuda kojima je podnosiocima predstavke dosuđena određena naknada, a što je naloženo presudom Evropskog suda – navodi Pavličićeva.
Ona je kazala da je u toku ove godine Evropski sud donio određeni broj presuda u kojima je utvrdio da je došlo do povrede članova 2, 3, 6, 8 i 14 Konvencije.
Članom dva garantuje se pravo na život i izričito podvlači da niko ne smije biti namjerno lišen života. Lišenje života se ne smatra protivnim ovom članu ako proistekne iz upotrebe sile koja je apsolutno nužna radi odbrane nekog lica od nezakonitog nasilja; da bi se izvršilo zakonito hapšenje ili spriječilo bjekstvo lica zakonito lišenog slobode i prilikom zakonitih mjera koje se preduzimaju u cilju suzbijanja nereda ili pobune.
Član tri propisuje da „niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju”. Konvencija u članu šest garantuje pravo na pravično suđenje.
– Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama, ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. Presuda se mora izreći javno, ali se štampa i javnost mogu isključiti iz cijelog ili dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne bezbjednosti u demokratskom društvu, kada to zahtijevaju interesi maloljetnika ili zaštita privatnog života stranaka – navodi se u Konvenciji.
Prema članu osam građanima se garantuje pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, odnosno da „svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske”.
Zabrana diskriminacije propisana je članom 14 Konvencije u kojem se navodi da se „uživanje prava i sloboda predviđenih Konvenciji obezbjeđuje bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nekom nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status”.
– Stavove i standarde koje je sud zauzeo u navedenim odlukama dužni smo kao država da ispoštujemo, tako što ćemo preduzeti sve mjere, kako individualne, tako i opšte u cilju izvršenja navedenih presuda. Navedene odluke biće inkorporirane u nacionalne pravne sisteme i kao takve služiće kao putokaz u cilju preventivnog djelovanja da ubuduće ne bude sličnih kršenja. Državni organi su dužni da se povinuju presudama Evropskog suda – navodi Pavličićeva.M.S.
U radu 47 predmeta
Valentina Pavličić kaže da je od početka rada Kancelarije zastupnika, od Evropskog suda za ljudska prava kancelariji komunicirano 205 predstavki, od kojih se trenutno u radu nalazi 47 predmeta, gdje se država upustila u vođenje spora.
– Kada su u pitanju statistički podaci o ukupnom broju predstavki koje su podnijete od strane građana naše države Evropskom sudu za ljudska prava, tim podacima ćemo raspolagati u januaru 2018. godine kada Evropski sud bude predstavljao godišnji izvještaj za ovu godinu – navodi ona.
Čačanka pobijedila državu
Sudije Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu 12. decembra su odlučile da je država Crna Gora povrijedila konvencijsko pravo, ovog puta pravo na pravično suđenje. Presuda je donijeta u korist Ksenije Dimitrijević iz Čačka, a tročlano sudsko vijeće čiji član je bio i crnogorski sudija Nebojša Vučinić je utvrdilo da je država povrijedila član 6 Evropske konvencije, tj. suđenje u razumnom roku. Punih deset godina trajao je postupak koji je ona vodila pred crnogorskim pravosudnim organima.
Ona je 2005. pokrenula parnični postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru, koji je 2008. presudio u njenu korist. Viši sud u Podgorici je 2009. u žalbenom postupku potvrdio prvostepenu presudu. Međutim, Vrhovni sud je 2010. ukinuo obje presude i naložio ponovno suđenje.