Crna Gora još nije uvela poseban postupak za utvrđivanje apatridije, i uprkos tome što je potpisnica svih glavnih međunarodnih konvencija koje se odnose na apatridiju i ima procijenjeno 486 osoba koje sebe smatraju apatridima koji žive u zemlji, nema zvanično priznatih osoba bez državljanstva. To je ocjena Evropske komisije u nezvaničnom radnom dokumentu o trenutnom stanju u poglavljima 23 i 24 u Crnoj Gori, u kojem se navodi da je važno da Crna Gora preduzme neophodne korake za rješavanje ovog pitanja, bilo uključivanjem postupka za utvrđivanje apatridije u novom Zakonu o strancima, bilo posebnim zakonom.
– U oblasti prava na državljanstvo, nastavljene su pripreme Crne Gore za razvoj i sprovođenje šeme za državljanstvo investitora. Kao zemlja kandidat, Crna Gora bi trebalo da iskoristi svoje prerogative za dodjelu državljanstva u duhu iskrene saradnje i da se suzdrži od bilo kojih mjera koje bi mogle ugroziti postizanje ciljeva Unije. Ako Crna Gora odluči da nastavi sa takvom šemom, posebnu pažnju treba posvetiti obezbjeđivanju stvarne veze između države i investitora prije dodjele državljanstva – navodi se u dokumentu EK.
U Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Crne Gore kažu da u našoj državi nema 486 apartrida, već sedam. Objašnjavaju da se na javni poziv licima koja borave u Crnoj Gori, a nemaju pristup državljanstvu nijedne države ili ne mogu da dokažu da ga imaju (apatridi), koji je trajao od 22. septembra do 22. novembra 2014. godine, a koji je organizovao MUP, UNHCR i OEBS, odazvalo ukupno 486 lica.
– Analiza koja je nakon toga urađena pokazala je da su samo sedam lica, shodno dostavljenim podacima i prikupljenim dokazima, lica bez državljanstva, dok ostala lica nijesu apatridi, već lica koja nijesu iskoristila pravo da se po državljanstvu svojih roditelja upišu i steknu državljanstvo države po porijeklu roditelja. Od ovih sedam lica, jedno lice steklo je crnogorsko državljanstvo, jedno je steklo status stranca sa stalnim nastanjenjem u Crnoj Gori, a za tri lica izdata je putna isprava za lica bez državljanstva, dok su ostali postupci u toku – navode u MUP-u.
Pojam apatrida – lice koje se ne smatra državljaninom niti jedne države, definisan je i u Zakonu o strancima koji propisuje da je lice bez državljanstva stranac koga nijedna država u skladu sa svojim zakonodavstvom ne smatra svojim državljaninom.
– Da li zbog nerazumijevanja pojma apatrid, ili pak iz nekog drugog razloga, za ostalih 479 lica koja su se odazvala javnom pozivu, analizom podataka koje su dali tokom javnog poziva moglo se zaključiti da imaju zakonske mogućnosti da zatraže državljanstvo neke države, odmah nakon upisa u matični registar rođenih ili kroz program besplatne pravne pomoći za ona lica koja su već upisana u matični registar rođenih. Ovim licima data je preporuka da ostvare vezu sa svojom matičnom državom i pribave dokumenta kako bi u Crnoj Gori regulisali svoj status – objašnjavaju u resoru kojim upravlja Mevludin Nuhodžić.
Od 479 lica, kako kažu, u međuvremenu su 103 lica stekla crnogorsko državljanstvo, 150 državljanstvo druge države, 17 lica se vratilo na Kosovo, 67 lica ne boravi u Crnoj Gori, a tri su preminula. U međuvremenu je i 116 lica podnijelo zahtjeve za regulisanje statusa u Crnoj Gori, dok su 23 lica djeca koja su rođena u Crnoj Gori, a za koju nije još podnosen zahtjev nadležnim organima Crne Gore ili države porijekla roditelja za regulisanje statusa.
Pitanje rješavanja statusa lica bez državljanstva u Crnoj Gori propisano je članom 14 Zakona o crnogorskom državljanstvu. Ovim članom propisano je da lice bez državljanstva, pod propisanim uslovima, može steći crnogorsko državljanstvo prijemom.M.S.
Misliti i na domicilne Rome
EK navodi da uprkos određenom napretku u pogledu Roma koji žive u Crnoj Gori, uključujući oblasti pristupa zdravstvenim uslugama i stambene situacije romskih interno raseljenih lica, oni i dalje ostaju najugroženija i najdiskriminisanija zajednica u različitim oblastima života, pri čemu su Romkinje izložene dvostrukoj diskriminaciji. Pristup Roma zapošljavanju je, kako ističu, veoma nizak, a stope napuštanja škole ostaju visoke i nije posvećena dovoljna pažnja obrazovanju za odrasle.
– Među glavnim izazovima koje treba riješiti u bliskoj budućnosti jesu i stambeni uslovi domicilnih Roma, rizik od iseljenja u određenim opštinama i učešće Roma u lokalnoj samoupravi. Ne postoji pravilnik o procedurama iseljenja. Potrebno je dodatno uložiti napore u vezi sa zaštitom i promocijom romskog jezika i institucionalizacijom posrednika u oblastima zdravstva, obrazovanja i zapošljavanja – navodi se u dokumentu.