Direktor Direkcije za željeznice i funkcioner Socijaldemokrata (SD) Nebojša Obradović uslovno je osuđen zbog zloupotrebe službenog položaja u slučaju „Ramada”. Time je Apelacioni sud Crne Gore preinačio presudu sudije podgoričkog Višeg suda Ane Vuković, koja ga je osudila na tri mjeseca zatvora.
Podnosilac prijave za slučaj „Ramada”, bivši poslanik Mladen Bojanić pozvao je Vladu, Agenciju za sprečavanje korupcije (ASK) i tužilaštvo da se odrede prema pravosnažnoj presudi Apelacionog suda za produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja u slučaju „Ramada”.
– Tako što će Vlada smijeniti direktora Direkcija za željeznice, ASK procesuirati partiju SD zbog kršenja Zakona o finansiranju političkih partija, a tužilaštvo krivično goniti sedam lica koja su lažnim iskazima u sudskom procesu pokušala prevariti sud. Sve drugo bi predstavljalo poruku javnosti da se korupcija isplati – poručio je Bojanić u izjavi za „Dan”.
On smatra da ova presuda pokazuje da je partija Socijaldemokrate Crne Gore osnovana korupcijom.
– Da se služila prevarama i podmetanjima u pokušajima da se opravda za učinjene zloupotrebe, a odbranu na sudu zasnivala je na lažnim iskazima – kazao je on.
Presuda je donijeta većinom glasova vijeća sudija Dragiše Rakočevića, Ratka Ćupića i Zorana Smolovića. Presudom sudije Ane Vuković, Obradović je oglašen krivim da je počinio produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja, time što je novcem Direkcije za željeznice platio račune partijskih skupova Socijaldemokrata (SD). Obradović je presudom obavezan da oštećenoj državi Crnoj Gori nadoknadi iznos za koji je oštetio budžet i to 954 eura.
– Uvažavaju se žalbe optuženog N.O. i njegovog branioca i preinačava presuda specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici Ks. br. 26/2016 od 11. maja 2017. godine, u dijelu odluke o krivičnoj sankciji, tako što sud optuženom, zbog produženog krivičnog djela zloupotraba službenog položaja iz čl. 416 st.1 u vezi čl 49 Krivičnog zakonika Crne Gore, za koje je oglašen krivim, primjenom čl 42, 45, 46, 51, 52, 53 i 54 Krivičnog zakonika Crne Gore, izriče uslovnu osudu, kojom mu utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i istovremeno određuje da se kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku provjeravanja od dvije godine ne počini neko novo krivično djelo, s tim što mu se u slučaju opozivanja uslovne osude u utvrđenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme zadržavanja od 27. jula 2016. do 30. jula 2016. godine – navodi se u presudi Apelacionog suda.
Sudije smatraju da nije bilo nužno radi krivično pravne zaštite prema optuženom primijeniti kaznu.
– Može se očekivati da će se i samim upozorenjem uz prijetnju kaznom – uslovnom osudom dovoljno uticati na optuženog da više ne vrši krivična djela, čime će se postići svrha izricanja uslovne osude u okviru opšte svrhe izricanja krivičnih sankcija – smatraju sudije.
Odbrana Obradovića tražila je da ga Apelacioni sud oslobodi. Sud je ocijenio da su žalbe okrivljenog i njegove odbrane osnovane samo u dijelu odluke o krivičnoj sankciji.
– U postupku donošenja pobijane presude niti u samoj presudi nijesu počinjene povrede procesnog i materijalnog zakonika na čije postojanje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti. Sadržina pobijane presude je u potpunosti sačinjena u skladu sa odredbama ZKP kojima je ona uređena, uvod sadrži sve potrebne podatke, u izreci su konkretizovane radnje koje čine obilježja produženog krivičnog djela za koje je optuženi N.O. oglašen krivim, dok su u obrazloženju dati razlozi o svakoj tački, odnosno dijelu odlučivanja izrekom pobijane presude. Savjesno i sa jednakom pažnjom ocjenjujući izvedene dokaze, prvostepeni sud je na pravilan način i do izvjesnosti utvrdio da je optuženi u vrijeme, mjestu i na način opisanim u izreci prvostepene presude, protivpravnim iskorišćavanjem svog službenog položaja i ovlašćenja direktora Direkcije za željeznice pribavio drugom korist – političkoj partiji Socijaldemokrate Crne Gore na štetu navedene direkcije i budžeta – navodi se u presudi vijeća Apelacionog suda.
Drugostepeni sud je konstatovano da pobijana presuda ne sadrži ni povrede procesnog i materijalnog zakonika na koje se ukazuje u žalbama optuženog i njegovog branioca. Konstatuju da žalbama nijesu osporene činjenice da je Direkcija za željeznice 8. februara 2016. godine prihvatila kao urednu fakturu hotela „Ramada” u Podgorici, na ime izvršene usluge iznajmljivanja konferecijske sale 23. jula 2015. godine za potrebe Direkcije.
– Dana 3. februara 2016. godine ista Direkcija prihvatila je kao urednu fakturu istog hotela na ime izvršene usluge iznajmljivanja konferecijske sale 15. januara 2016., takođe za potrebe ove Direkcije, pa su u oba slučaja navedene fakture i naloge za plaćanje potpisane od strane direktora – optuženog N.O. – navodi se u presudi.
Drugostepeni sud je utvrdio da je Viši sud pravilno utvrdio da Direkcija za željeznice nije imala sastanke u konferencijskim salama „Ramade”. Sudije konstatuju da se u žalbama optuženog Obradovića i njegovog branioca neosnovano osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka Patricije Pobrić.
– Nasuprot tim navodima, budući da je iskaz ovog svjedoka u pogledu bitnih činjenica u saglasnosti sa izvedenim dokazima, posebnom iskazom svjedoka S.G. i imao je potvrdu u ostalim izvedenim dokazima, pravilno je prvostepeni sud iskaz svjedoka P.P. prihvatio kao istinit, jer nema razloga da se sumnja u objektivnost kazivanja ovog svjedoka – konstatovano je u presudi.
Odbranu Obradovića da su 23. jula 2015. i 14. januara 2016. u salama hotela „Ramada” održani sastanci Direkcije, sud je ocijenio kao sračunatu u cilju izbjegavanja krivice, a iskaze svjedoka iz Direkcije i Ministarstva saobraćaja kojima se potvrđivala ta odbrana optuženog, našao kao sračunate „u cilju pomaganja optuženom u izbjegavanju krivice”.A.O.
Martinović: Cilj su bili politički poeni
Branilac osuđenog, advokat Nikola Martinović kazao je da je ova presuda pokušala da ispravi nepravdu prema Nebojši Obradoviću.
– Sva halabuka koja se oko toga digla imala je za svrhu sticanje političkih poena od određenih političkih krugova u Crnoj Gori, a ne istjerivanje pravde – poručio je Martinović za „Dan”.