Humanitarna organizacija Banka hrane apelovala je na građane i društveno-odgovorne kompanije da u skladu sa mogućnostima pomognu porodici Babović iz Podgorice. Prema riječima majke Vere, 10 godina su živjeli u neuslovnoj baraci od svega 18 kvadrata sa dvoje maloljetne djece, od kojih je jedno sa smetnjama u razvoju.
– Živjeti sa djetetom sa posebnim potrebama u prostoriji koja je puna vlage i nema kupatila preteško je. Uslovi u kojima smo živjeli do skoro nijesu dostojni čovjeka, a da ne pominjem da smo ja i moja deca u tih 18 kvadrata živjeli bez struje tri godine i sedam mjeseci. Nismo imali nikakvo grijanje osim malog šporeta na drva, a ni drva nismo imali dovoljno. Djeca su zbog toga stalno obolijevala. Skoro svaki dan išli smo kod doktora. Morali smo se zbog toga preseliti. Našli smo stan na Koniku koji plaćamo 100 eura. Nije ni on uslovan, krov vlaži, ali ipak je bolji od barake, ima kupatilo. U stanu u kojem sada živimo kao podstanari trebalo je da bude zubarska ordinacija, tako da nam je račun za struju došao 135 eura. Molili smo Elektroprivredu da riješi ovaj problem. Čekamo šta će biti. Da platimo račun, nemamo odakle – priča Babović.
Kako je navela, prima socijalnu pomoć od svega 35 eura i dječji dodatak od 46 eura.
– Primala sam ranije socijalnu pomoć 95 eura, a potom uzela naknadu za majke sa troje i više djece. Kada su je ukinuli, vratila sam se na socijalnu pomoć. Rekli su mi da sada mogu primati svega 35 eura. Objašnjenje je da moj bivši muž treba da nam daje 60 eura alimentacije, kako je sud odlučio. On bi davao da ima, daje nam koliko zaradi na dnevnicu. Nekad 15, nekad 20 eura iz nekoliko puta u toku mjeseca. Pokušavam godinama da ostvarim pravo na invalidninu i tuđu njegu za sina.Odbijaju me, ne znam zašto – priča Babović.
Ističe da njena porodica nema ništa ni od namještaja, osim šporeta na drva, ostalo u stanu je gazdino.
– Iako sam bolesna, perem na ruke, mašinu za veš sanjam. Ovo što primim kao socijalno dam za stan, za struju ne znam ni kako ću se snalaziti. Djeci nemam da dam da jedu osim jednom dnevno, a kako da ih obujem i obučem. Idu u školu gladni, a kući kad dođu jedu ručak koji donesem iz Narodne kuhinje i to je sve za taj dan od hrane. Živimo od danas do sjutra, bukvalno – ističe Babović.
Kaže da je oboljela i da je liječena od teške bolesti.
– Prije nekoliko godina imala sam izliv krvi na mozak. Operisana sam na VMA u Beogradu. Svakodnevno bi trebalo da uzimam terapiju ali nemam finansijskih sredstava da ispoštujem preporuke ljekara. Dugo sam tražila posao ali ga zbog mog zdravstvenog stanja nisam nalazila. Nijedan poslodavac nije bio zainteresovan da me primi na posao. Zato što nemamo novca mojoj djeci nedostaje sve, od hrane, odjeće, obuće. Kćeka pješači više kilometara do škole jer nemam novca za autobusku mjesečnu kartu – istakla je Babović.
Žiro račun za pomoć porodici je kod Prve banke na ime Vera Babović broj 535-0400100302754-16.
M.S.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
