Vlada Crne Gore ni ove godine neće pripremiti predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je još prije tri godine u nacrtnoj formi bio na javnoj raspravi. Generalna direktorica Direktorata za odnose s vjerskim zajednicama u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Žana Filipović kazala je za „Dan” da predano rade na tom aktu, te da ne mogu precizirati kada će biti završen.
– Na tekstu Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava se predano i u kontinuitetu radi. Ne možemo precizirati kada će rad biti okončan, te iz tog razloga nije uvršten u Program rada Vlade Crne Gore za 2018. godinu – pojasnila je Filipovićeva.
Za razliku od ove, zakon o slobodi vjeroispovijesti bio je planiran prošlogodišnjim programom rada Vlade. Tada je planirano da će Vlada utvrditi predlog ovog zakona u četvrtom kvartalu 2017. godine, ali taj plan nije ispoštovan.
Prema dosadašnjem stanju stvari, Vlada svake dvije godine stavi Zakon o slobodi vjeroispovijesti u svoj program rada. U 2016. godini zakon nije planiran, ali se na­šao u pro­gra­mu ra­da Vla­de za 2015. godinu. Ta­da je bi­lo pred­vi­đe­no da će taj pro­pis bi­ti utvr­đen to­kom dru­gog kvar­ta­la, ali je Vla­da to­kom te go­di­ne utvr­di­la sa­mo na­crt za­ko­na.
Vlada već gotovo tri godine radi na utvrđivanju Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti, nakon što je u septembru 2015. završena javna rasprava o ovom aktu. Izvršnoj vlasti još ne polazi za rukom da ure­di „pi­ta­nja od­no­sa dr­ža­ve i vjer­skih za­jed­ni­ca u skla­du sa evrop­skim stan­dar­di­ma”, što joj je početna intencija.
Iz Mi­ni­star­stva za ljud­ska i ma­njin­ska pra­va više puta su kazali da je ovaj zakon u pro­ce­du­ri. Pojasnili su da se ne radi novi propis, već dorađuje verzija koja je bila na javnoj raspravi.
Ovim zakonom trebalo bi da se re­gu­li­šu pra­va i oba­ve­ze vjer­skih za­jed­ni­ca i nji­ho­vih vjer­ni­ka. Planirano je da se ba­vi re­gi­stra­ci­jom vjer­skih za­jed­ni­ca, vjer­skim po­u­ka­ma i vjer­skim ško­la­ma.
Na­kon što je Na­crt za­ko­na o slo­bo­di vje­ro­i­spo­vi­je­sti utvr­đen na Vla­di sre­di­nom 2015. go­di­je, on se na­šao na jav­noj ras­pra­vi. Na­cr­tom za­ko­na ni­je­su bi­li za­do­volj­ni pred­stav­ni­ci ni Srp­ske pra­vo­slav­ne cr­kve, ni Ka­to­lič­ke cr­kve, ni Islam­ske za­jed­ni­ce u Cr­noj Go­ri. Pred­stav­ni­ci cr­ka­va i vjer­skih za­jed­ni­ca uka­zi­va­li su da na­crt za­ko­na ugro­ža­va vjer­ske slo­bo­de, da se mi­je­ša u nji­ho­va unu­tra­šnja ustroj­stva, te da vla­sti nji­me že­le da oza­ko­ne oti­ma­nje vjer­ske imo­vi­ne. Kra­jem de­cem­bra 2015. go­di­ne o na­cr­tu za­ko­na mi­šlje­nje je tre­ba­lo da da i Ve­ne­ci­jan­ska ko­mi­si­ja, ali je taj pro­pis po­vu­čen pred tim ti­je­lom zbog re­vi­di­ra­nja. Od tada zakona nema ni pred Vladom ni pred Vencijanskom komisijom.
Tekstom zakona koji je 2015. godine Vlada dala na javnu raspravu bili su zadovoljni samo predstavnici Jevrejske zajednice u Crnoj Gori i tzv. CPC.
Prema Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti, sve vjerske zajednice u Crnoj Gori morale bi djelovati u okvirima Crne Gore i plaćati poreze, dok bi svi vjerski objekti izgrađeni do 1918. godine pripali državi.
– Vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore, a za koje se utvrdi da su izgrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, kao kulturna baština Crne Gore, državna su svojina – propisivao je Nacrt zakona, koji se trenutno dorađuje.
Dosta kontroverzi izazvala je i odredba zakona kojom je propisano da prije imenovanja vjerskih velikodostojnika, vjerska zajednica o tome na povjerljiv način obavještava Vladu Crne Gore. Nacrtom zakona zabranjeno je političko djelovanje vjerske zajednice i zloupotreba vjerskih osjećanja u političke svrhe.
Zakon je u takvoj formi bio neprihvatljiv za Mitropoliju crnogorsko-primorsku, koja je podnijela 4.473 primjedbi. I Islamska zajednica tada je izrazila negodovanje, kao i Katolička crkva, posebno kada je riječ o statusu subjektiviteta te crkve u Crnoj Gori.A.O.


Dobili 4.501 primjedbu

Nakon javne rasprave, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava primilo je 4.501 podnesak sa primjedbama i sugestijama na Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti. Najviše primjedaba na Nacrt zakona odnosilo se na odredbe o teritorijalnoj konfiguraciji vjerskih zajednica, njihovom sjedištu, kao i terminologiji o vjerskim zajednicama i vjerskim službenicima. Za predstavnike crkava, vjerskih zajednica, političkih partija, posebno su bile problematične odredbe koje su se odnosile na ostvarivanje prava na slobodu vjeroispovijesti, pitanja autonomije vjerskih zajednica, odnosima između države i vjerskih zajednica...