Bolest zavisnosti je u porastu jer čak kad i ne registrujete veći broj zavisnika na psihoaktivne supstance, dolaze nove zavisnosti na pojedine komponente psihoaktivnih supstanci, kao i zavisnost na društvene mreže, kockanje, Fejsbuk, internet, što su moderni oblici za koje nema razrađenih strategija, pri čemu je od posebne važnosti resocijalizacija, najčešće mladih ljudi, kaže za „Dan“ psihijatar prof. dr Slavica Đukić Dejanović. Ona je predsjedavala jubilarnom – desetom međunarodnom specijalističkom školom „Savremena dostignuća u prevenciji, liječenju i rehabilitaciji bolesti zavisnosti“, koja se održavala od 15. do 17. juna u Kotoru, s ciljem da promoviše uticaj stručnjaka na donosioce odluka u društvenoj zajednici.
– Interdisciplinarno savjetovanje na temu „Forenzički i rodni aspekti bolesti zavisnosti“, okupilo je oko 40 stručnjaka iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije, Crne Gore, koji su imali priliku da diskutuju o najnovijim metodama u liječenju bolesti zavisnosti, te da u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti prate dva izuzetno posjećena predavanja na temu tretmana šizofrenije i demencije, koja je održala dr Đukić Dejanovićeva, ministar u Vladi Republike Srbije, zadužena za populacionu politiku i demografiju – kazao nam je direktor Dragan Čabarkapa.
Prof. dr Zoran Zoričić, predsjednik Hrvatskog društva za alkoholizam i druge zavisnosti navodi da je novost da u ovom trenutku imamo pod kontrolom problem sa zavisnošću od heroina, a da imamo na tržištu nove droge koje su sintetičkog tipa.
– Situacija stagnira kad je u pitanju alkoholizam, koji je još vodeći zdravstveni problem i imamo pojavu novih zavisnosti – od kockanja i medija, tzv. bihevioralne ili ponašajne zavisnosti. Ova nova generacija je u tom problemu, što nam komplikuje nivo intervencija, jer na području „starih“ zavisnosti dosad je maksima bila „sve ili ništa“ – ili izlaziš iz problema, ili toneš do kraja (alkohol, heroin, pa čak i kocka). Međutim, kod zavisnosti od elektronskih medija, interneta, ta maksima više ne ide, jer je to danas način života – upozorava Zoričić.
Pošto je narkomanija hronična bolest, u regionu se zavisnicima uključuju određene vrste supstitucijske terapije, ali je važna i socioterapija.
– Kod određenih vrsta zavisnika o psihoaktivnim supstancama, metadon je ostao u upotrebi, ali sve više se primjenjuje „buprenorfin“ – rekla je za „Dan“ načelnik Klinike za psihijatriju u Banjoj Luci dr Nera Zivlak Radulović.
Radulovićeva poručuje da su se i u tretmanu alkoholizma pojavili novi ljekovi.
– Za određenu vrstu zavisnika kod kojih ne može da se uspostavi apstinencija, koriste se ljekovi kao što je „akamprosat“, koji lagano dovodi do smanjenja žudnje, s ciljem postizanja potpune apstinencije. Nezaobilazni dio tretmana je učestvovanje u radu grupa podrške zavisnicima od alkohola i klubova liječenih alkoholičara. U regionu se sada dosta radi na grupama podrške zavisnicima od kocke. Pristup ovim zavisnicima jednim dijelom je sličan pristupu zavisnicima od alkohola i to nam olakšava ulazak u tu priču, samo je veoma bitno formirati te grupe, jer je teško zavisnicima objasniti da je to neophodno. Sam ulazak u grupu je dosta težak, ali kada uđu u grupu, to daje adekvatne rezultate i ti ljudi uspijevaju da uspostave apstinenciju. Resocijalizacija i rehabilitacija su nezaobilazne ako zavisnik nema posao, ali imamo dosta zavisnika od kocke koji su još u radnom odnosu, a prijeti im otkaz. Vrlo je bitno održati čovjeka u poslu i spriječiti da dođe do raspada porodice, jer to im nekako slijedi kroz svu tu problematiku – objašnjava Zivlak Radulovićeva. Dodaje da joj često dolaze uplašeni roditelji jer djeca iznenada prestaju ići u školu, a srednjoškolci sve više vremena provode na internetu.
– Tu se razvija amotivacija, oni potpuno gube interesovanje za odnose unutar porodice, za izlaske, te je potrebno da osoba dođe, da se procijeni koliko je to duboko – nekad je potrebno dati farmakoterapiju za smirivanje nivoa anksioznosti, pada raspoloženja. Nakon toga treba raditi s njima kroz jedan psihoterapijski proces. Ovaj posao nije lak i potrebno je da se njime bave oni koji to žele da rade. Nije to samo dati lijek, to je puno više od toga – ljudi koji se time bave moraju biti obučeni za različite vrste socioterapijskih metoda, što dosta psihijatara izbjegava. Kad liječeni zavisnik izađe iz bolnice, psihijatar mora da mu ponudi podršku zajednice, da ga nauči kako da održi apstinenciju – poručuje Radulovićeva.
M.D.Popović


Humanizacija odnosa u velikim bolnicama

– Potreba da se deinstitucionalizuju velike ustanove za psihijatriju, što je evropski standard kod nas je u kontroverzi s našim mogućnostima. Svako društvo koje može to da uradi ide korak naprijed, jer uslovi u tim velikim bolnicama nijesu po mjeri potrebe života samih pacijenata, a sa druge strane, lokalne zajednice moraju imati razrađene timove koji će prihvatiti te ljude i baviti se njima. Bolje je da postoji i koju godinu duže institucija, nego da osobe koje su u stanju mentalne potrebe i stručne podrške, hodaju i budu opasnost za sebe i za druge. U tom smislu treba humanizovati odnose u velikim ustanovama i intenzivno raditi na formiranju timova sastavljenih od psihijatara, socijalnih radnika, lokalne policije, duhovnika, prijatelja, komšija, svaki čovjek treba da bude uključen – poručila je Đukić Dejanovićeva.