Arhiepiskop cetinjski, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije juče je u crkvi Svetih novomučenika na Pardusu u Lješanskoj nahiji ocijenio da je vlast zaboravila na Kosovski zavjet, „iako je naš narod posvjedočenje Novoga zavjeta u krvi Hristovoj, potvrdio i za njega se opredijelio 1389. godine na Kosovu“. U arhipastirskom slovu poslije čitanja Jevanđelja, mitropolit je kazao da su kroz vjekove milioni ljudi počevši još od prvih apostola, čuvši riječ Hristovu hodali za Njim i da među njima posebno mjesto pripada onima koji su postali sveti Božiji ljudi.
– Svaki ko se krštava je svet jer prima Duha Svetoga, ali među krštenima posebno mjesto zauzimaju oni koji su svojim riječima, životima i djelima, a posebno svojom mučeničkom smrću posvjedočili svoju vjernost Hristu Bogu kao vječnom ognju, vječnoj svjetlosti i životu, vječnoj mudrosti i istini – naglasio je vladika.
Podsjetivši da proslavljamo jedan broj svetih, među kojima je i Sveti Mitrofan, prvi patrijarh carigradski, visokopreosvećeni je istakao da posebno mjesto među njima zauzima Sveti Joanikije Lipovac, mitropolit crnogorsko-primorski i sa njime postradali sveštenomučenici i novomučenici, kojima je i posvećen ovaj hram nadomak Podgorice.
– Preko 100 sveštenika koji su ponijeli krst svoga naroda zajedno sa svojim mitropolitom stigli su do današnje Slovenije i tamo pobijeni zajedno sa narodom. Hiljade njih bez suda i presude je ubijeno, a sveštenomučenik Joanikije Lipovac vraćen u Srbiju, utamničen, tučen i prebijan i na kraju ubijen – rekao je vladika. Podsjetio je na višegodišnje bezuspješno traganje za njegovim grobom ispod Bukulje kod Aranđelovca.
– Nastavljajući sveto djelo apostola, episkopa zetskih, crnogorskih mitropolita, propovjedajući i svjedočeći Hristovo Jevanđelje, Hrista kao vječnu svjetlost, kao živoga i istinitoga Boga, kojim se krštavamo, osvećujemo i prosvjećujemo i kojim zadobijamo osvećenje našega prolaznoga života i pretvaranje u vječni i neprolazni život, sveti Joanikije Lipovac je upisan u knjigu života – istakao je mitropolit Amfilohije. Naveo je da je čovjekovo prizvanje da kroz prolazni život na zemlji zadobije vječni i neprolazni.
– Kroz vjekove su ljudi čeznuli za Hristom, za Carstvom nebeskim, koje je Hristos posvjedočio i ostavio i nama, da budemo njegovi svjedoci. Naš narod je to svjedočenje Carstva nebeskoga, posvjedočenje Novoga zavjeta u krvi Hristovoj, potvrdio i za njega se opredijelio 1389. na Kosovu – izjavio mitropolit. Dodao je da „nažalost ovi kojima je Bog dopustio da upravljaju narodom, ne znaju šta znači Kosovski zavjet, da je to opredjeljenje za neprolazno vječno ljudsko dostojanstvo svakog zemaljskoga naroda. Ne znaju jer se klanjaju samo zemaljskim mitovima i lažnim idolima“.
Istakao je da Sveti Joanikije nije prvi mučenik, već da je on samo nastavio mučeništvo svetih Božijih stradalnika koji su za Hristom hodili i ponijeli Njegov krst, koji kroz vjekove nosi crkva i najsvetiji Božiji ljudi.M.S.


Vjeronauku uvesti u škole

Arhiepiskop cetinjski je naglasio da samo ljudi koji žrtvuju prolazno za ono šta je vječno i neprolazno, mogu biti istinski pravi učitelji i da je ta njihova škola ona koja vaspitava i prosvjećuje na pravi način. On je kazao da škole koje se temelje na darvinizmu, materijalizmu ne prosvjećuju na pravi način Božije ljude i zato je bitno da se vjeronauka ponovo uvede u škole u Crnoj Gori.
Poslije liturgije i ophoda oko crkve, osveštan je i prerezan slavski kolač. Poslije toga mitropolit Amfilohije je odslužio parastos Svetom Joanikiju Crnogorskom i sveštenomučenicima i mučenicima koji su sa njim postradali od bratske ruke.
– Kao što su postradali Sveti Joanikije, njegovi sveštenici i narod koji je u Hrista vjerovao, za Njega se žrtvovao, tako je i ovaj hram pričasnik njihovog stradanja i mučeništva. Pamtite, pogotovo vi stariji, kako je bilo mukotrpno da se podigne ovaj hram. Bio je miniran, prijećeno je da će biti srušen, ali kao što nijesu mogli biti zaboravljeni oni koji su sebe za Hrista žrtvovali, tako i ovaj hram nije mogao a da se ne podigne ovdje u njihov spomen i slavu Božije ljubavi, dobrote, mira, mudrosti. Neka ovaj hram bude znak bratskog pomirenja i u Lješanskoj nahiji i u ovome gradu, i da pomogne svima da se vrate sebi i svojoj mudrosti. Sve što se Boga dotakne, ono je nerazorivo i neprolazno pa tako se i ovaj i svi drugi hramovi i oni u čiju čast su posvećeni, zakršteni imenom i svetinjom Božijom prinose i ugrađuju u neprolazni Sveti grad Jerusalim – zaključio je mitropolit Amfilohije.