Crnogorski građani su u periodu od 2016. do kraja 2018. godine podnijeli čak 6.375 zahtjeva za azil u nekoj od država Evropske unije (EU), pokazuju podaci iz izvještaja o realizaciji strategije reintegracije lica vraćenih na osnovu sporazuma o readmisiji za period 2016–2020. godine. U istom izvještaju nema podataka za prethodne dvije godine. Ukazuje se i da je stopa priznavanja azila sve niža, a države članice koje se najviše suočavaju sa pritiskom na sistem azila bile su Njemačka i Francuska.
Na drugoj strani, u istom dokumentu se navodi da je po osnovu readmisije iz zemalja EU, zbog nelegalnog boravka, u Crnu Goru vraćeno 3.010 građana.
– Najznačajnija aktivnost u periodu trajanja ovog strateškog dokumenta je ta što se konstantno i znatno smanjuje broj crnogorskih državljana koji traže azil u državama članicama EU, tako da je EU zabilježila pozitivan trend smanjenja broja zahtjeva za azil od crnogorskih državljana. Tako da ih je u 2015. bilo oko 4.000, u 2016. godini oko 1.500, u 2017. godini bilo ih je oko 500, dok ih je u 2018. bilo 375, što znači da je ovaj broj opao u odnosu na 2015. godinu za oko 90 odsto. Sve ovo je rezultiralo da se smanji i broj zahtjeva za readmisiju, tako da je u periodu trajanja ovog strateškog dokumenta konstantno smanjenje broja crnogorskih državljana za koje se traži saglasnost za vraćanje u Crnu Goru – navodi se u dokumentu Ministarstva unutrašnjih poslova.
U NVO „Euromost”, koja godinama upozorava na problen iseljavanja naših građana, navode da svi oni koji odu u države EU, a najviše u Njemačku, uglavnom odlaze sa sjevera jer nemaju uslove da opstanu. Kako kaže
Almer Mekić iz NVO „Euromost”, većina njih je svjesna da će teško završiti papire da bi ostali da žive u toj državi i da će doći u situaciji da ih protjeraju, ali to im ne smeta samo da bi preživjeli sa svojim porodicama.
– Kada dođete u situaciji da nemate osnovne uslove da preživite, onda se snalazite na svaki način. Moramo napomenuti da građani sa sjevera ne žele da im država daje milostinju i da im kroz humanitarne pomoći pomažu, to im je veće poniženje nego da ih neko vrati iz neke države, a oni nastave dalje da migriraju da bi našli neki posao i prehranili svoje porodice – priča za „Dan” Mekić.
Ukazuje da građani koji bivaju protjerani iz EU, nakon toga se ne zadržavaju u Crnoj Gori.
– Jednostavno migriraju dalje, jer im je to jedini način da opstanu i prehrane svoju porodicu. Na sjeveru više skoro da nema mladih, svi odlaze – upozorava Mekić.
Koordinator pokreta „Alternativa”
Zarija Pavićević ocjenjuje da građani napuštaju državu jer ne vide perspektivu u ovoj zemlji.
– Ljudi često odlaze bez ikakvog plana, očajni da pobjegnu odavde. EU više ne može da prima toliki broj ljudi iz Crne Gore jer su svjesni da će tim tempom 100.000 ljudi otići iz Crne Gore u narednih 10 godina. Toliko smo mi izgubili stanovnika od 2010. do 2020. godine. Većina tih ljudi je ponižena prvenstveno od svoje države koja im nije obezbijedila normalne uslove za život. Opšte nam je poznato da ljudi u našoj državi ne mogu da priušte sebi osnovne životne namirnice i da plate režije – kaže Pavićević.
Dodaje da je naš narod vrijedan i poslušan, te da se lako snađe u Evropi i svijetu.
– Naš narod je primoran da tražeći bolji život čak i krši zakone druge zemlje radeći bez dozvola. Sve to spada u izuzetno hrabar čin koji proizilazi iz situacije očaja u borbi za svoju egzistenciju – ocijenio je Pavićević.
M.S.
Ko ode, ne želi da se vratiMekić ističe da je Euromost prošle godine radio istraživanje o odlasku mladih sa sjevera, gdje su kroz komunikaciju sa onima koji su napustili sjever i koji se nalaze u Njemačkoj ustanovili, da čak njih 90 odsto ne planira da se ikada vrati u Crnu Goru.
– Zar to nije alarm za državu iz koje se non-stop odlazi. Oni navode da jesu teški uslovi rada u drugim državama, ali da oni nemaju drugi način da pokušaju da nešto urade od svojih života i da im najteže pada što njihove roditelje same ostavljaju, ali da ih i oni razumiju. Tako da država Crna Gora i sadašnja Vlada moraju imati više sluha za sjeverni region, ako žele da zadrže građane na sjeveru, jer oni će nastaviti nakon korone da u još većem broju odlaze, jer to im je jedina šansa da opstanu – smatra Mekić.
