Drustvo ZLOUPOTREBE PRILIKOM ODREĐIVANJA SUDIJA U POSTUPCIMA ZA TEŠKA KRIVIČNA DJELA Predmete dijele po nalogu partije i ANB-a Nepisano je pravilo da se najznačajniji sudski procesi, umjesto zakonom regulisanog metoda slučajnog uzorka, dodjeljuju u rad „odabranim” sudijama. Predsjednik suda uglavnom odabere najlojalnijeg, posebno ako je u pitanju proces od državnog interesa, a nerijetko se dešava da u takvim predmetima postoji i lični interes. Svjedoci smo brojnih slučajeva u kojima je javnost i prije nego je predmet zvanično dodijeljen znala unaprijed ko će suditi, pa čak i kakva će presuda biti izrečena. Najsvježiji primjer zloupotrebe položaja prilikom izbora sudija je sumnja da je predmet ubistva zeta Vesne Medenice fingirano dodijeljen u rad Milenki Žižić.
Bivši sudija i zamjenik višeg državnog tužioca Zoran Piperović kaže da se lično uvjerio i prisustvovao situacijama u kojima je zarad nečijih interesa sudija sklonjen sa slučaja i angažovan drugi. Tvrdi i da su predsjednici sudova nerijetko sudijama davali predmete po nalogu partije, Službe državne bezbjednosti ili nekadašnjeg Centralnog komiteta.
– Ne mogu da komentarišem konkretno tvrdnje mog kolege, advokata Srđana Radovića u predmetu dvostrukog ubistva, ali znam da se u praksi dešavalo da predsjednik suda određeni predmet da sudiji kojeg drži pod kontrolom i na kojeg može da utiče. Još u vrijeme komunizma, a i tada sam bio i sudija i tužilac, pojedini predsjednici sudova su po nalogu Službe državne bezbjednosti, partija i Centralnog komiteta davali predmete onim sudijama za koje su bili sigurni kakvu će presudu da donesu. Bio sam svjedok i kada je promijenjen istražni sudija Višeg suda jer je odbio da odredi pritvor osobama koje su saslušavane na okolnosti jednog pokušaja atentata u Budvi. Tada je pozvan drugi sudija kako bi završio taj posao. Ne želim da navodim njihova imena niti o kom se slučaju radi – istakao je Piperović.
On ističe i da je na svojoj koži osjetio kada je predsjednik suda dodijelio predmet sudiji koja će presuditi po njegovoj želji.
– Najsvježiji primjer je moj slučaj kada je predsjednik Osnovnog suda u Podgorici, Zoran Radović predmet u kojem je optužena Moldavka S.Č. dao sudiji Nadi Rabrenović jer je znao kako će da presudi s obzirom na to da je on autor rješenja kojim je odbačena moja optužnica protiv S.Č. Međutim, ta odluka je ukinuta i Moldavki je suđeno zbog davanja lažnog iskaza. Ali, predsjednik suda je predmet za koji je lično zainteresovan dao sudiji za kojeg je znao kakvu će presudu donijeti – pojasnio je Piperović.
Naravno predsjednik suda, kako je dodao, u tog sudiju mora da ima bezgranično povjerenje, veliki uticaj i lako ostvariv kontakt.
– Jedno je sigurno, za takvu stvar nikad ne biraju najboljeg sudiju – ocijenio je Piperović.
Poslednji ovakav slučaj je suđenje za ubistvo zeta predsjednika Vrhovnog suda Vesne Medenice.
Početak suđenja Igoru Raičeviću, optuženom za ubistvo supruge Marije i Ivana Dulovića, odložen je na neodređeno vrijeme nakon što je branilac optuženog, advokat Srđan Radović zatražio izuzeće sudije Milenke Žižić i predsjednika Višeg suda Mušike Dujovića. O njegovom zahtjevu odlučiće predsjednica Apelacionog suda Svetlana Vujanović.
Advokat Radović je u zahtjevu za izuzeće sudija, između ostalog naveo i da je Milenka Žižić sjedjela u „Maši” sa Vesnom Medenicom i zbog toga je optuženi izrazio sumnju u pristrasnost sudećeg sudije.
Poznat je i slučaj kada je advokat Borivoje Borović podnio krivičnu prijavu osnovnom državnom tužiocu protiv predsjednika Višeg suda u Podgorici Mušike Dujovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja.
Borović je u krivičnoj prijavi naveo kako je Dujović u Podgorici, u prvoj polovini 2009. godine, kao službeno lice – predsjednik Višeg suda, protivpravno prekoračio granice svog službenog ovlašćenja i suprotno odredbi člana 89 Zakona o sudovima, uzeo u rad predmet Višeg suda u Podgorici K.broj 85/08 formiran po krivici Dragana Zindovića i drugih.
– Sumnja se da je Dujović na nezakonit način uzeo predmet sudiji Evici Durutović i tako teže povrijedio pravo na odbranu i pravo na pravično suđenje Dragana Zindovića, Radojice Zekovića, Aleksandra Zečevića i Rajka Kneževića, a čime je počinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja iz člana 416. Krivičnog zakonika – navodi se u prijavi.
M.V.R.-D.Ž.
Znalo se i za sudiju i za presudu
Jedan od najdrastičnijih primjera kada je postojala sumnja u dodjelu predmeta je sudski proces koji je vođen protiv Damira Mandića, osuđenog za saizvršilaštvo u ubistvu urednika „Dana” Duška Jovanovića. I prije nego je podignuta optužnica protiv njega mediji su spekulisali informacijom da se već zna da će taj proces voditi sudija Radovan Mandić i da će optuženi biti oslobođen. To se i desilo, predmet je dodijeljen sudiji Mandiću koji je okrivljenog prvostepenom presudom oslobodio. Međutim, tu odluku je kasnije ukinuo Apelacioni sud koji je naložio novo suđenje. U ponovljenom procesu Damir Mandić osuđen je na 30 godina, a Apelacioni sud mu je kaznu smanjio na 19 godina.
)){kind=small}
