Odluka Apelacionog suda, kojom je potvrđena presuda Privrednog suda da se odbije tužba Udruženja za zaštitu interesa manjinskih akcionara Duvanskog kombinata (DKP) u stečaju da se ništavim oglase ugovor o kupoprodaji imovine Zetagradnji i odluka o osnivanju novog DKP-a, isuviše je surova i bezobzirna prema istini, pravu i pravdi.
– Takve presude degradiraju osnovnu funkciju svakog čestitog, profesionalnog i nezavisnog sudskog organa. Po pravilu, to su one presude koje su oktroisane, nametnute od nekog ko je iznad zakona, odnosno kome je zakon potčinjen zbog funkcije koju ima. Zato takve presude validnost crpe iz same funkcije naručioca, a ne iz zakona. Njihova je izreka unaprijed napisana, a za njeno obrazloženje staraju se dotični izvršioci. Oni se svakako trude da je obuku u što ljepšu odeždu, kako bi joj dali kakav-takav legitimitet – ocijenio je direktor Udruženja Žarko Knežević.
Apelacioni sud je dosad tri puta odlučivao o presudi Privrednog suda. Prvi i drugi put je tužba Udruženja takođe odbijena, ali je Apelacioni sud poništavao te presude. Treći put je tužba takođe odbijena, ali je Apelacioni sud presudu sada usvojio. Zato su manjinski akcionari uložili reviziju Vrhovnom sudu.
– Izvođači potvrđene presude morali su da simuliraju i pravni i činjenični osnov, tako što su propise koje su bili obavezni da primijene namjerno zanemarivali. Pravne norme su tumačili po svojim pravilima, a ne po pravilima pravne struke i nauke. Očigledne falsifikate ne malog broja činjenica, pa čak i pravnih akata, nijesu htjeli da vide, bitne činjenice su sklanjali, a one koje to nijesu, uzimali kao odlučujuće. Da je presuda Apelacionog suda bila oktroisana, može se uzeti kao činjenica i to što je taj isti sud dva puta ukidao prvostepene presude prvostepenog suda, na osnovu istog činjeničnog stanja i materijalnih dokaza. Stoga je indikativno da Apelacioni sud treću presudu Privrenog suda potvrđuje, a ni po čemu se nije razlikovala od prethodne dvije. Još jedna činjenica je za još veću sumnju. Prilikom donošenja treće presude zamijenjen je jedan sudija postupajućeg sastava vijeća. Prema tome, ništa se nije slučajno dešavalo – ukazao je Knežević u informaciji dostavljenoj „Danu“.
Poslednju odluku donijelo je vijeće Apelacionog suda u kojem su bili Lidija Ivanović, kao predsjednica, i sudije Milić Međedović i Nevenka Popović.
Knežević je u informaciji naveo i djelove iz revizije koju su podnijeli Vrhovnom sudu. On je kazao da se norma člana 31 stav 3 tačka 1 Zakona o insolventnosti privrednih društava „upravnik ne može prodati ili na bilo koji način otuđiti imovinu dužnika, ukoliko je dužnik podnio izjavu o namjeri da izvrši reorganizaciju ili sprovede ličnu upravu u stečaju do isteka roka za potvrđivanje plana“ ne može drugačije tumačiti sem onako kako je definisana.
– Ne treba mnogo pravnog znanja da bi se pravilno razumjela citirana pravna norma, jer nije moguće uopšte saznati da li će do prodaje imovine doći, u kom obliku i pod kojim uslovima, sve dok se predmetni plan ne potvrdi. Sud, međutim, ide dalje da silogizira po zakonima njegove logike, pa tvrdi da „povreda navedene zakonske odredbe sama po sebi ne povlači ništavost pravnog predmetnog ugovora o kupoprodaji“ – istakao je Knežević.
Sud je u presudi naveo da „navedenim zakonom nije izričito predviđena sankcija ništavosati u slučaju nepoštovanja odredbe člana 31 stav 3 tačka 1, niti takva sanckija proizilazi iz teksta zakona“.
– Ovakav pravni stav suda je veliki udar na pravni poredak i do temelja ga degeneriše. Svaki laik toliko zna iz prava, bez obzira na stepen njegovog obrazovanja, da riječi „ne može“ znače isto što i „zabranjuju se“. U konkretnom slučaju kršenje pravne norme predstavlja krivično djelo zloupotreba položaja i ovlašćenja, po odredbama krivičnog zakonika. Njeno krešenje je i te kako sankcionisano, zbog čega se vodi krivični postupak protiv izvjesnih lica pred Višim sudom u Podgorici – naveo je Knežević.
Tužilaštvo je otvorilo istragu zbog prodaje imovine DKP-a Zetagradnji za 13,2 miliona eura. Zbog kašnjenja u primopredaji imovine i drugih troškova, na kraju je cijena umanjena skoro za polovinu, odnosno Zetagradnja nije platila oko šest miliona eura.D.M.