Državno preduzeće Monteput, godinama posluje sa dobiti i dijeli bonuse direktorima i zaposlenima, kao i sportskim klubovima, međutim, u tom preduzeću, kao ni u Vladi, koja njime upravlja, ne razmišljaju o smanjenju putarine. Za motorna vozila koja koristi najveći broj vozača, putarina u jednom pravcu je 2,5 eura, što znači da ako hoćemo da odemo do mora preko Sozine moramo da platimo pet eura.
Prije dvije godine pokrenuta je i peticija da putarina za građane Crne Gore bude jedan euro, međutim ona nije konkretizovana. U opoziciji smatraju da putarinu treba smanjiti, dok nam iz Monteputa nijesu ni odgovorili na pitanja u vezi s tim. Poslednji put smo ih u vezi sa smanjenjem putarine upitali polovinom prošle godine. Tada su rekli da se u ovom trenutku ne može govoriti o smanjenju putarine, te da je to u nadležnosti Vlade. Istakli su i da se od prihoda od Sozine pokrivaju troškovi održavanja tunela, ulaganja, zarada, kredita kod EIB-a i ostalih troškova, kao i troškovi tada jedinice za upravljanje autoputom.
Monteput je poslednjih nekoliko godina podijelio više miliona eura dobiti. Od toga su samo direktori podijelili 1,6 miliona eura, dok je ostatak išao državnom budžetu i sportskim klubovima iz Podgorice, Bara i Cetinja.
Potpredsjednik Demokrata Momo Koprivica smatra da putarinu treba smanjiti ukoliko preduzeće Monteput pozitivno posluje.
– ​Neophodno je da državna preduzeća imaju pozitivan bilans poslovanja, ali i da ispoljavaju društvenu odgovornost. Njima primaran cilj ne treba da bude dobit, nego ostvarivanje javnog interesa. Naravno, opet naglašavam ne treba ih tjerati na ponašanje koje vodi ekonomskim gubicima koji će se prije ili kasnije odraziti na kvalitet njihovih javnih usluga i obim investicija i proizvodnu tehniku, a u ovom slučaju da ima negativne refleksije na troškove vođenja i održavanja. Država se ne smije ponašati kao klasični privatni koncesionar i time potirati osnovne društvene benefite od državnog obezbjeđenja ovog važnog javnog dobra. Ovo posebno ako se ima u vidu da je ona kao investitor u ovom slučaju uspješno prebrodila rizik izgradnje i rizik korišćenja u dosadašnjem periodu. Smatram da postoji prostor za smanjenje putarine i da se kreiraju efikasni i pravični programi cjenovne diskriminacije koji bi vodili ka tome da onaj ko ima manju ekonomsku snagu plaća srazmjerno manji iznos putarine. Najpravičnije i pravno održivo bi bilo ono rješenje koje ne stavlja u fokus neko lično svojstvo putnika, već pretpostavljenu ili ekonomsku snagu. Takođe je neophodno kreirati programe koji će rasteretiti građane sa tog područja u pogledu plaćanja putarine, a radi obavljanja svakodnevnih životnih i poslovnih obaveza – rekao je Koprivica.
Raspodjela dobiti ovog državnog preduzeća, kako je naveo, pokazala je ozbiljne deformacije u motivacionom mehanizmu njegovih upravljača.
– Umjesto da brinu o javnom interesu i pokažu društvenu odgovornost, oni su pokazali samo brigu za svoju ličnu kasu. Koristili su svaku priliku da lično profitiraju od monopola kojim upravljaju, pa tako i da kao poslovni uspjeh prikažu porast prihoda usled zatvaranja puta preko Cetinja i posledične nužne preorjentacije vozača na Sozinu. Moralno je nedopustivo upravljanje monopolom prikazivati kao uspjeh. Valjda su uspjesi oni rezultati proistekli iz konkurencije i nadmetanja, a ne iz korišćenja monopolske pozicije. Da stvar bude gora, to su činili državni funkcioneri koji su dužni da slijede javni, a ne privatni interes. Tu je pokazana elementarna društvena neodgovornost menadžera ove firme. Umjesto da omoguće što širu, svestraniju raspodjelu blagostanja proisteklog iz stvorenog javnog dobra, oni su novčane tokove usmjeravali ka sebi. Upravo i tu leži prostor za smanjenje putarine i pristojno finansijsko rasterećenje učesnika saobraćaja na tom pravcu – zaključio je on.D.M.