Natalija Danilovna Bludilina, doktor filoloških nauka iz Moskve, u svojoj studiji o pomoći Rusije srpskim zemljama za vrijeme vladavine Petra Velikog od kraja XVII do prve četvrtine XVIII vijeka, publikovala je istorijska dokumenta, koja ukazuju na uzajamne veze, koje su ostvarivane na duhovnom i kulturnom polju i analizirala vojno-političku situaciju, koja je bila složena i dramatična i u jednoj i u drugoj državi
Preveo i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ
U septembru 1704. godine srpski pukovnik Pantelejmon Božić posjetio je Moskvu sa ciljem da stupi u službu kod ruskog cara. ( Božić je bio poznat još od 1699. godine kao vojni komandant iz Titela i kao član delegacije, koja je išla u Beč da moli za oslobađanje Georgija Brankovića.) Direktan zadatak P. Božića, kojega su poslali Srbi, bio je da u pregovorima zatraži pomoć za srpske doseljenike, koji su bili pod austrijskom vlašću, da ih Rusija primi pod svoje pokroviteljstvo i da se stave pod komandu ruske države u borbi protiv Turaka. On je sa sobom donio i pismo od jerusalimskog patrijarha Dosifeja.
U Upravi za inostrane poslove nalazi se molba srpskog kapetana Pantelejmona Božića, koja je zavedena 20. septembra 1704. godine, koji je doputovao u Rusiju sa propusnicom getmana I.S. Mazepi i preporukom za prijem u službu kod ruskog cara.
20. septembra 1704.godine u Upravu inostranih poslova prijavio se gospodin Pantelejmon Božić, građanin Titela iz Srbije sa propusnicom getmana Ivana Stepanoviča Mazepi.
U molbi je pisalo da je vjernik po grčkom zakonu, da je građanin grada Titela, koji se nalazi pod vlašću ćesara. U tom gradu je bio vojni komandant, otac mu je bio trgovac, a on Pantelejmon je prvo služio kao vojnik u ćesarevoj vojsci oko pola godine, zatim je bio vodnik, poslije toga poručnik i kapetan, a bio je i pukovnik u ćesarevoj vojsci i borio se protiv turskog sultana i na kopnu i na moru. Sve je to pisalo u molbi, što je i posvjedočio časni jerusalimski patrijarh Dosifej svojim pismom, koje je on donio sa sobom i ono se sada nalazi kod njega. I on je došao u Moskvu, naglašavajući da je pravoslavac, da bude na usluzi velikom gospodaru i prihvati službu kakvu mu god odredi car.
Kapetan Pantelejmon Božić pokazao je pismo sa preporukom od časnog jerusalimskog patrijarha Dosifeja i predao „tri zapečaćena pisma kao dokaz” , koja je dobio u Beču u oktobru 1699. godine od austrijskih vojnih komandanata: od ćesarevog komandanta maršala pješadije Asabaldija, od njegovog zamjenika grofa Akaprara i od glavnog artiljerijskog generala grofa Astarenberka, koji su ga okarakterisali kao hrabrog vojnika i iskusnog vojnog komandanta.
Ukaz Petra I od 12.januara 1710. godine, upućen moskovskom komandantu M.P. Gagarinu, o nastanjivanju Pantelejmona Božića sa pridošlim Srbima sa njim u Pokrovsku ulicu u Moskvi.
„ 12.januara 1710.godine po naređenju velikog cara i gospodara Petra Aleksejeviča, velikog kneza Velike, Male i Bijele Rusije i samodršca poslat je ukaz predsjedniku i moskovskom komandantu i Sibirskih provincija Matveju Petroviču Gagarinu sa činovništvom.
Veliki gospodar Petar Aleksejevič i veliki knez cijele Velike, Male i Bijele Rusije naredio je da se Srbinu Pantelejmonu Božiću, koji je došao sa svojim ljudima da tu ostanu, odredi slobodna i pristojna kuća u Pokrovki, gdje će on da živi neko vrijeme, sve dok bude u Moskvi. Hranu tim ljudima organizovati u tvom garnizonu, a ovaj Srbin biće u Moskvi navedenog datuma i sa njim će biti tri čovjeka. Izvršiti naređenje velikog gospodara.
Pisar: Mihajlo Rodostamov
Poslove završio: Lavrentije Protopopov
Ovaj ukaz je predao pisar Jakov Šćetinjin 12. februara”.
P. Božić je ostao u Rusiji na vojnoj službi i istovremeno postao opunomoćenik i izvjestilac cara Petra po pitanjima Srba, za šta su ga predložili i izabrali na crkvenom saboru i od strane vrhovne komande srpskog naroda, koji je održan 1708.godine u manastiru Krušedol, a sa tog sabora je bio poslan Hristofor Tutrinović sa pismima u Moskvu.
Zapis od 7. januara 1713.godine u Senatu o dodjeli kuće za stanovanje pukovniku M. Miloradoviću na Pokrovki u Moskvi i novčanih sredstava na osnovu naredbe Petra I.
„U pismu državnog kancelara grofa Gavrila Ivanoviča Golovkina, upućeno Senatu iz Demina od 26.novembra prošle 1712.godine, a dobijenog 3.januara 1713.godine u Moskvi piše:
Njegovo carsko veličanstvo je skrenulo pažnju na gospodina pukovnika M. Miloradovića, koji je upoznao njegovo carsko veličanstvo sa njegovim službovanjem, o čemu je gospodin Raguzinski obavijestio i detaljno upoznao državni Senat, jer je on zadužen za njega da ga proprati i da pukovnik bude u Moskvi, dok ga njegovo veličanstvo ne izvoli postaviti na službu kod njega. Carsko veličanstvo je naredilo da mu se da smještaj i novac za pristojan život u Moskvi. Kad taj pukovnik dođe u Moskvu sa svojim ljudima, koji će da ostanu sa njim, treba ga prijaviti Senatu, dati mu kuću i 20 rubalja mjesečno za hranu, sve dok ne bude postavljen na službu. A kad se Njegovo veličanstvo izvoli vratiti iz ovih krajeva u svoj dvor, biće učinjeno postavljanje”.
Ukazom Petra I od 30. marta 1714. godine pukovnik M. Miloradović je bio nagrađen portretom sa likom cara Petra I, ukrašen dijamantima.
(Nastaviće se)
PREVEO I PRIREDIO:
VOJIN PERUNIČIĆ