-Piše: Veselin Lazarević
Sidova vizija bila je psihodelični rok koji je pripremio scenu za sve što je uslijedilo. Postali su apsolutno najpopularniji bend.
Dok je Pink Flojd uživao u rastućoj popularnosti, njihov glavni pjevač Sid Baret shvatio je da je cijena slave visoka. Sredinom šezdesetih, članovi Pink Flojda, pjevač Sid Baret, basista Rodžer Voters, bubnjar Nik Mejson i klavijaturista Rik Rajt iznenadili su londonski andergraund ogromnom popularnošću njihove eksperimentalne muzike i psihodeličnim igrama svjetlosti (lajt-šou).
Nakon što je njihov prvi hit „See Emily play” ušao u prvih deset na engleskim listama, njihov uspjeh djelovao je osigurano, ali njihov glavni pjevač Sid Baret se borio.
Do tada je pisao pjesme. Svi su očekivali od njega da napravi sledeći singl. To je bio veliki pritisak na njega. Postao je javna ličnost. Živio je u kući u kojoj se koristila psihodelična droga. Nije bilo dobro što je uzimao esid tri-četiri puta nedjeljno. I nije više bilo moguće raditi s njim. Počeo je da radi neobjašnjive stvari na bini. Stajao je, nije svirao. Samo je buljio u prazno. Ili je svirao nešto što nije bilo u skladu s onim što su drugi svirali.
Ostali članovi benda su se naljutili na njega jer su mislili da ih sabotira. Uprkos problemima Sida Bareta, EMI je počeo da promoviše Pink Flojd. Imali su veoma naporan raspored nastupa i pojavljivali su se u raznim televizijskim emisijama..
Izbjegavao je šminku, dolazio čupav i u otrcanoj košulji. Ništa ga nije zanimalo. Uvijek je pred kamerama ćutao, gledajući u jednu tačku. Okruženje, ali i članovi benda su shvatili da ne želi da radi ono što su pop grupe tada radile.
Prva američka turneja, koja je počela u San Francisku, bila je prilika da Pink Flojd napravi veliki korak u Americi. Otišli su krajem 1967. godine To je bila prekretnica za neke članove grupe i menadžment. Kada je u pitanju neobuzdano ponašanje Sida Bareta.
Dešavale su se čudne stvari. Sid bi došao na svirku, ali ne bi svirao. Sjedio je na sceni. Piljio u publiku, koja je mislila da je to dio njihovog nastupa. Bili su i u emisiji Pet Buna. Sid bi se glupirao prije snimanja, ali čim bi kamere počele da rade, on bi se ukipio.
Rodžer i Sid su se tada ozbiljno posvađali. Poslije toga, ništa nije bilo isto. Kad su se vratili iz Amerike, sve je bilo teško. Nijesu mogli da se oslone na njega da li će pisati, da li će pjevati, da li će svirati po dogovoru.
Sid nije bio svoj. Više nije bio vođa kojeg su ostali pratili. Izgubio je taj osjećaj.
Pošto se Sidovo ponašanje otrglo kontroli, bend je morao da otkaže turneju po SAD, nakon svirki u San Francisku i Los Anđelesu. Vratili su se kući bez nade da će se probiti na američko tržište.
Kad su se vratili, Sid je nekoliko puta plakao pred ostalim članovima. Ali, najveći problem bila su mu pravila. Želio je da kontroliše svoj svijet, okruženje. Mislio je da će kontrolisati svoj život, ali bilo je obrnuto. Kad dođete u tu situaciju, mnogo je gore nego što je bilo.
Rodžer Voters je preuzeo bend. Smatrao je da je Sid upao u šizofreniju od korišćenja droga. R. D. Leng, poznati psihijatar, smatrao je da je bend izludio Sida. Šta god se desilo, bilo je očigledno da je Sid Baret propao.
To je bilo veoma uznemiravajuće. Kao da je izašao iz magle. Pošto je bilo nemoguće raditi sa glavnim vokalom, bend je zamolio Sidovog i Rodžerovog prijatelja iz djetinjstva, Dejvida Gilmora, da mijenja Sida. Smatrali su da je ponašanje Sida Bareta postalo toliko čudno da im je trebao još neko na sceni, neko ko bi ga mijenjao.
Nadali su se da će, ipak, Sid i dalje učestvovati u pisanju pjesama. Ali to nije dugo potrajalo. Uradili su nekoliko nastupa dok su obojica bila prisutna, dok jednog dana nijesu odlučili da više Sid ne bude član grupe. Pink Flojd je nastavio dalje bez njega. Postali su popularni zahvaljujući njegovoj harizmi i izgledalo je da su izgubili kompas. Sid je dolazio na svirke i buljio u Gilmora. Znao je zašto više nije član grupe, čak i kad mu je Rodžer to rekao. Bilo mu je teško kad je morao da mijenja jednog od najboljih prijatelja i da ga gleda kako više ne živi kao normalna osoba.
Ipak, to je bilo opravdano. Sačuvali su bend, a to je bio i početak onoga što je Rodžer Voters postao. On je držao bend pod kontrolom, donosio teške odluke, i često su to bile neprijatne odluke za ljude s kojima se družio.
(Nastaviće se)