Porudzbenica
Riječ
Dana |
VLADIMIR JOKIĆ, GRADONAČELNIK KOTORA :
Za sve što se tiče budućih
događaja izgleda mogu da
se interesujem kod tajnovidca,
koji obavlja funkciju
ministra saobraćaja. |
Vic
Dana :) |
Dođe mucavac kod doktora i kaže:
- Dddoktore, imam ppproblema sa ssspavanjem. Vvvidite, ssstalno ssanjam ppiliće i takko sssu gggglasni da ne mogu mirno dda ssspavam.
- Pa lijepo ih potjerajte.
- Pppa ja imm kkkažem iš, ppa ih 15 ode, ali ih 15 ostane.
- Pa recite im ponovo iš.
- Kkkažem im ja ponovo iš, pa ih ossam ode, a ossstane sssedam.
- Potjerajte ih ponovo.
- Pppa ja oppet kkažem iš, pa ih šššessst ode, a osstane jedno, jedddno mmmalo crno, koje je najnajglasnije.
- Ma, otjerajte ga u materinu onda!
- Pppa ja mu veliiim idi u pipipi... I onda mi se svi ostali vrate!
|
|
|
|
|
Feljton - datum: 2017-06-10
NJEGOŠ O ANTROPOLOŠKOJ BIJEDI I VELIČINI (3)
Apsolut je politički,
a Bog etički pojam
-PIŠE: Dragana Vlahović
U posveti pred ,,Luču mikrokozmu”/stih.164-169/, kad navodi suprotnosti koje jedna drugoj kontrerno pariraju (hladno – toplo; neznanje – znanje), čije razlike služe kao polazište i osnov ljudske spoznaje, Njegoš kao da namjerno izostavlja dobro i zlo nasuprot njemu. On izostavljanjem te razlike nagovještava svoje uvjerenje da spoznaja zla nije neminovan i nužan uslov za spoznaju dobra, očito uvjeren da se dobro samo po sebi poznaje i njemu nije potreban kontrast u tom pogledu. Nasuprot tome, zaboravljajući čovjekovu sposobnost zamišljanja i predviđanja posledica zbog koje se loši ishodi mogu uvidjeti i prije nego se dese pa manifestacije zla uopšte nijesu potrebne u spoznaji razlike dobra od zla, mnogi uglavnom zapadni filozofski velikaši u novovremenoj filozofiji su upravo s insistiranjem na neophodnosti postojanja zla krajnje bahato ,,zagrabili i ispretresali” i na kraju odbacili religijsku problematiku s obećavajućim rješenjem. To su učinili Božijem carstvu za koje Biblija na mnogim mjestima jasno precizira da je u nama ljudima – da se veliko čišćenje i preokret u pravilnost, u dobro, očekuje u mikrokosmosu naših bića. Oni su Boga (dobro), preko spekulacija i ideoloških konstrukcija uz pomoć onoga što liči na logiku i matematiku, ali bez etike i nazivajući ga apsolutom izgnali u izolaciju, daleko od svog djela i udaljili daleko od ljudi, izvan vremena i svijeta. Oni su mu u svim svojim spekulacijama oduzeli mogućnost i pravo na imunitet koji mu pripada po prirodnom pravu iz pravilnosti poretka realnosti koji je osnova etike, dobra, zahvaljući čemu on može biti svemu postojećem veoma blizak. Na kraju se u tim novovremenim umotvorinama i svaki normalan oblik etike doveo u disbalans i svako dobro dovelo u pitanje. Etika se svela na zapadni pragmatizam i primijenjenu etiku koja sve probleme sabija u okvir jednog modela u kojem uvijek mora da se učini neko zlo kako bi se biralo manje između dva zla – manjeg i većeg. Tako se uvijek zločin čini dobrim, jer se mora ubiti pojedinac da bi se spasila grupa, veća zajednica; mora se ubiti neko da bi se spasilo nešto, a nagovještaj se daje da u tu svrhu može biti žrtvovan i čitav narod radi nekog ,,višeg” cilja. To je etika koja čak adekvatno, ispravno i ne konstatuje problematku zla, ovog svijeta i ne traži nikakva rešenja, već služi da ga opravda i pokaže kao korisnu nužnost i potrebitost. Takvi primjeri iz primijenjene etike izvan globanog rata, u takozvanom mirnodopskom stanju, u stvarnosti, skoro potpuno i da ne postoje, jer skoro uvijek neko nekog ubije ni zbog čega i kad se sve razmotri, a naročito kratkotrajan moment života i ubica i žrtvi najapsurdnije djeluje upravo to međusobno ratovanje i ubijanje već smrtnih tijela – onih kojima je smrt već zagarantovana i u biću upisana kao neminovna posledica. Njegošu je to bilo jasno i shvatao je da glavni filozofski problem – pad od Boga, pad od dobra, čija je realna spoznaja istovremeno spoznaja Boga, spoznaja dobra. To je spoznaja gubitka čovjekovog imuniteta stečenog po prirodno datim zakonitostima kojima je čovjek dio prirodnog, kosmičkog poretka i svojim bićem neograničeno sintetisan metafizičkim protokom materija i energija, koji gradi ljudsko biće i povezuje u sveukupnu beskonačnost, u beskonačni razvoj. Sav taj mikro-makro poredak podrazumijeva pravilnost koja je osnova etike (čije je prepoznavanje osnova etike). Upravo zato Njegoš problematiku istraživanja antropološkog pada smješta pod naslovom ,,Luča mikrokozma” svjestan toga da je mikrokosmos čovjekovog bića preciznim zakonitostima uređen i uklopljen u spoljni prirodni, kosmički poredak.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|