Porudzbenica
Riječ
Dana |
Vuk Maraš, direktor Monitoring programa MANS-a:
Nakon ljetnje pauze čeka nas serija lokalnih izbora, koje u praksi nema ko da sprovede niti da kontroliše.
|
Vic
Dana :) |
Došli Mujo i Fata na bračno savjetovanje kod psihologa.
Fata se navila kako je Mujo ne voli više kao prije, ne gotivi je, raspričala se naveliko. Doktor iznenada ustane, strastveno poljubi Fatu u usta, počne da je hvata i gnječi na različitim mjestima i sjedne. Fata zanijemila i samo gleda.
Doktor se okrena Muju i kaže: „Vidiš, ovo njoj treba bar tri puta sedmično”.
Kaže Mujo: „Ma, doktore, mogu ja nju dovest ponedjeljkom i srijedom ali, vala, petkom ne mogu, igram fudbal sa jaranima”.
- Stariji čovjek, gluv na desno uvo traži ženu gluvu na lijevo uvo radi poznatstva i dobrog razumijevanja!
- Šifra: Dolby Surround!
- Uciteljica pita Pericu: koliko je dva i dva, a Perica kao iz topa odgovara četiri.
Na to će učiteljica: sjedni, pet.
Perica: Aaaaaaa, da, da pet!
|
|
|
|
|
Feljton - datum: 2017-06-15
FILMSKO PREISPITIVANJE: ČARLI ČAPLIN, MODERNA VREMENA (3)
Vidna preobraženja
Scenario, režija i muzika: Čarli Čaplin; pomoćnici reditelja: Karter de Hevn, Henri Bergman; fotografija: Roli Todero, Ajra Morgan; scenografija: Čarls Hol; uloge Čarli Čaplin (tvornički radnik), Polet Godar (beskućnica), Henri Bergman (vlasnik restorana), Čester Konklin (mehaničar), Luis Nato, Alan Garsija; produkcija: Čarli Čaplin, SAD, 1936. godine
-Piše: dr Radoslav T.STANIŠIĆ, filmski i TV reditelj
Preobraženja su vidna i „Moderna vremena” su vjerovatno poslednji veliki film u kome se opraštamo od estetike nijemog (bezvučnog) perioda.
Bilo je to na početku trideset i šeste godine kada su mnogi reditelji olako prihvatili inovacije i vjerovali da je u proizvoljnostima sloboda filmskog izraza. Iz filma u film, pored svojih omiljenih motiva, Čaplin vodi i neke od partnera i saradnika. Svaki film je za njega pun različitih izražajnih neizvjesnosti i nije presudno to što je pisac scenarija i reditelj jer stvarnost, za koju pokazuje sve šira interesovanja, uvijek mu se suprotstavlja svojim mnogostrukim problemima i fenomenima. Ako čovjek treba da se definiše svojim radom i životom — zašto toliko problema i nemogućnosti da ostvari svoje iluzije? Ne čini li ga rad sve više osamljenim, otuđenim i podređenim mehanizmima koji su valjda izmišljeni upravo zato da bi mu olakšali život.
Prije snimanja filma „Moderna vremena”, Čaplin je boravio u Evropi, upoznao se sa Mahatmom Gandijem i razgovao, polemisao sa njim o mašinama. Čaplin je rekao Gandiju: „Ja sam zbunjen vašim gađenjem prema mašinama koje bi mogle osloboditi čovjeka od ropstva, pod uslovom da se koristi u dobre svrhe”. Gandi je odgovorio: „Mašine napravile Indiju zavisnu od Engleske i zato mi moramo biti nezavisni od mašina ako mislimo dobiti našu slobodu” Prije samog početka snimanja Čaplin je izjavio da bi „mašine trebale biti od koristi čovjeku, a ne da izazivaju tragediju i izbacuju ljude s posla”. Predstavivši te probleme kroz sistem komedije, Čaplin malog Skitnicu pretvara u jednog od miliona radnika po fabrikama širom svijeta. U početku ga vidimo kao radnika koga nervira monoton posao na pokretnoj traci, i činjenica da služi kao zamorče za mašinu koja treba da hrani radnike dok rade. Umjesto čovjeka veliča se mašina i sam proces proizvodnje i sve to počinje da gospodari čovjekovom sudbinom. Možemo li se tome oduprijeti na razuman način? U prvoj sceni, između ovaca koje poslušno idu za svojim predvodnicima i radnika koji se slivaju prema svojim radnim mjestima, za Čaplina gotovo da nema razlike. Čovjek je u tom industrijskom procesu postao i sam stvar koja se potpuno odvaja od svoje prirode. Da li time najbolje objašnjavamo pojavu otuđenja? Čaplin nije htio da se zadubljuje mnogo u socijalno-ekonomske razloge ovakvog stanja, ali je svojim nepogrješivim instinktom osjetio da se u takvoj modernizaciji čovjek sve manje osjeća društvenim bićem i da je sve više zavisan od funkcije koju obavlja u tom komplikovanom mehanizmu rada i eksploatacije.
On je radnik na pokretnoj traci. Njegov posao je potpuno mehanizovan, od njega se ne traži nikakva inteligencija i odlučivanje već jedino da dovoljno brzo zavrće šrafove. Podvrgnut je apsolutnoj kontroli menadžera koji ga posmatra kao i one koji su tu da vrše stalnu provjeru svake operacije. Gdje se god okrene čuje riječ „tempo”, „tempo”, „tempo” i ništa drugo. To prelazi u apsurdnost, zatim u opsesiju jer odzvanja u njegovim ušima i kad je u kupatilu ili dok se sprema da jede. U tom prostoru nema mjesta za njegovu individualnu reakciju, sve je sračunato da se maksimalno iskoristi njegova fizička snaga i svaki trenutak raspoloživog vremena. Zato direktor fabrike želi da na njemu isproba mašinu za mehaničko ručavanje. Ona servira svakom radniku određeni obrok koji ima da proguta pod određenim tempom. Kada je u pitanju radnik Tramap – greška je u programiranju mašine i sve se to izvrne u parodiju koja potencira do krajnosti ovu besmislicu.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|