-Preveo i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ
Događaje koji se odnose na arhivu Petra I Petrovića Njegoša detaljno je opisao čuveni crnogorski naučnik-tekstolog doktor Jevto M. Milović. Cetinjski arhiv, u kojem su se nalazile kopije pisama Petra I i mnoga druga dragocjena istorijska dokumenta iz tog vremena, bio je zakopan u zemlji za vrijeme Prvog svjetskog rata. Zbog velike vlage dokumenta su bila oštećena ili sasvim uništena. Mnogi rukopisi Petra I su se nalazili u potkrovlju Cetinjskog manastira i na tavanu zgrade bivšeg Ruskog poslanstva na Cetinju, a i „njih su miševi pojeli i zub vremena uništio“. Mnogobrojna pisma i drugi rukopisi Petra I čuvani su u policijskom arhivu u Kotoru, a poslije Drugog svjetskog rata nestali su bez traga. Tako su propala mnoga istorijska dokumenta velike vrijednosti. U Kotorskom istorijskom arhivu bio je veliki broj pisama u sastavu fonda Administrativno-političkih rukopisa i njih je vlaga potpuno uništila. Mnoga pisma Petra I i druge rukopise uzeli su iz crnogorskih arhiva i manastira inostrani i crnogorski naučnici i literate: Sima Milutinović, Marko Dragović, Aleksandar fon Rojc, Aleksandar Ivanovič Aleksandrov i drugi.
Od 1951. godine doktor Jefto M. Milović iskopirao je i objavio sve sačuvane rukopise Petra I, koji su pronađeni u Crnoj Gori i u drugim državama. Taj pothvat je pomogao da se spasu mnoga dokumenta od propadanja za buduća pokoljenja. Sačuvani dio rukopisa rasturenog i nepotpunog arhiva Petra I objavio je Jefto M. Milović u svoje dvije knjige pod naslovom: „Petar I Petrović Njegoš, Pisma i druga dokumenta“.
Godine 2014. Institut za slavistiku RAN izdao je zbornik studija „Imperatorski dom Romanovih i Balkan“, gdje su objavljene studije koje su bliske našoj temi.
Na osnovu naših istraživanja i analize raznih rukopisa, koji pripadaju državnim arhivima: Ruskom državnom arhivu drevnih akata (RGADA), Arhivu spoljne politike Ruske imperije (AVPRI), štampanim izvorima Nacionalne crnogorske biblioteke i arhivskom i bibliotečkom zborniku Cetinjskog manastira, sačinjen je zbornik dokumenata (epistolarna pisma i jedna gramata) od 1784. do 1798. godine po poglavljima.
1. Prepiska Petra I Petrovića Njegoša sa Katarinom II, Pavlom I, naslednikom prestola i velikim knezom Aleksandrom (budućim imperatorom Aleksandrom I). Gramata Katarine II crnogorskom vladiki i njegovom narodu
2. Posebno odvojena zajednička pisma Petra I i Crnogorskog opštenarodnog Zbora i poslanice crnogorskih „glavara“ Katarini II i Pavlu I.
3. Prepiska Petra I Petrovića Njegoša sa Svetim sinodom i ruskim sveštenicima, posebna prepiska sa sanktpeterburškim mitropolitom, sa državnicima, koji su bili bliski prestolu: A. Mordvinovim, P. A. Zubovim, I. A. Paninim i drugim.
Dio ovih dokumenata objavljen je prvi put fragmentarno u ovoj studiji na osnovu rukopisa i štampanih dokumenata, u kojima je sačuvana ortografija originala (osim zastarjelih slova: jeri, ižica, fita, jat i dr.).
A sad da osvijetlimo osnovne činjenice iz biografije Petra I Petrovića Njegoša, mitropolita cetinjskog i vladike crnogorskog (1782–1830) na osnovu dva glavna djela: a) mitropolita Mitrofana Bana (1844–1920) „Ukratko životopis Svetoga Petra Mitropolita Crnogorskog“ (prvi ga je pronašao Predrag Vukić 2005. godine u arhivi manastira Ostrog) i b) arhimandrita Justina Popovića „Žitije Svetog Oca našega Petra Prvog mitropolita Cetinjskog i Čudotvorca“.
On je rođen u aprilu 1747. godine ili u septembru 1748. godine na Njegušima od pobožnih roditelja Marka Damjanova Petrovića i Anđelije, rođene Martinović. Njegovo svjetovno ime se tačno ne zna, ali u narodu postoji predanje da mu je na krštenju bilo dato ime Luka. Brat njegovog djede Damjana, čuveni vladika Danilo (Petrović) bio je prvi crnogorski mitropolit iz porodice Petrovića–Njegoša. Poslije smrti vladike Danila 1735. godine, za njegovog naslednika dolazi Petrov stric Sava i od tada mjesto mitropolita, a zatim kneževskog prestola se nasleđuje u porodici Petrovića, prelazeći sa strica na sinovca.
Godine 1758. vladika Sava je izabrao od četiri sina svog sinovca Marka za svog naslednika 10-godišnjeg dječaka, vidjevši u njemu budućeg sveca i narodnog vođu. Dok je živio u Cetinjskom manastiru, budući svetac je sticao mudrost i nauk iz knjiga pod kontrolom mitropolita Save i njegovog učitelja-kaluđera Danila. Od 12 godina on se zamonašio pod imenom Petar, a u 17-oj je rukopoložen u jerođakona.
Godine 1765. zamjenik i Savin brat od strica mitropolit Vasilije je po treći put otišao u Rusiju po pomoć za Crnu Goru i poveo sa sobom jerođakona Petra da nastavi školovanje u Sanktpeterburškoj bogosloviji. Ali školovanje nije potrajalo dugo. 10. marta 1766. godine mitropolit Vasilije je umro u Sankt Peterburgu i njegov sinovac je bio prinuđen da se vrati kući.
Kad se vratio on je postao najbliži pomoćnik mitropolita Save, koji ga je rukopoložio u jeromonaha, a ubrzo proizveo u arhimandrita.
NASTAVIĆE SE