Porudzbenica
Riječ
Dana |
DRAGIŠA JANjUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČA:
Kompletna opozicija je gubitnik u aktuelnom sukobu na opozicionoj političkoj sceni.
|
Vic
Dana :) |
Došao Mujo da se prijaviti na Zavod za zapošljavanje. Službenica mu traži podatke, i kad su došli do zanimanja, Mujo ispali:
- Pomoćni bagerista!
Službenica se zbuni:
- Šta ti je to?
Mujo slegne ramenima:
- Šta nemere bager, ja lopatom!
Dođe žena u poštu. Hoće da pošalje telegram, ali je škrta na novcu, pa pita radnicu:
- Dajete li popust ako je u pitanju smrtni slučaj?
- Naravno, gospođo, tada je upola jeftinije - odgovori ljubazna radnica.
Žena to jedva dočeka, pa reče:
- Odlično! Piši tu: Radovane, vraćaj se kući, koljemo svinju!
|
|
|
|
|
Feljton - datum: 2017-08-11
FILMSKO PREISPITIVANJE : LUKINO VISKONTI, SENSO (6)
Nije se plašio prigovora da bježi od stvarnosti
Scenario: Lukino Viskonti i Suzo Čeki D’Amiko; Režija: Lukino Viskonti; Fotografija: G. R. Aldo, Robert Krasker; Scenografija: Otavio Skoti, Đino Brozio; Muzika: Bruknerova Sedma simfonija; Uloge: Alida Vali — Livija Serpleri, Ferli Grandžer — Franz, Masimo Điroti, Hajnc Mug, Rita Moreli; Produkcija: Luks film, Italija, 1954.
-Piše:dr Radoslav T. Stanišić filmski i TV reditelj
Viskontijev izraz je na ovom putu od „Opsesije” do „Sensa” postao daleko sadržajniji, bogatiji, sigurniji i moćniji u svojoj snazi da se odupre svakoj stihiji i da izgradi svoj aktivni individualizam. Nije se plašio prigovora da bježi od stvarnosti, da iskazuje sklonost prema romantizmu, da se prepušta verizmu, istrajavajući da je sam arbitar unutar kreativnih mogućnosti. Nije želeo da dijeli odgovornost sa svojim junacima, pa ih stoga nije ni zatvarao u očajanje i bezizlaznost, optužujući druge za ovakva stanja. Za Viskontija stvaralaštvo mora da ima svoj smisao, a on se nikad ne iscrpljuje u jednostranosti niti u pretjeranom subjektivizmu. Iz toga je slijedilo i njegovo uvjerenje (kojim je prožet film „Senso”) da naša osjećanja i saznanja o životu, bilo da je riječ o sadašnjosti ili o prošlosti, nikad nisu konačna, da moramo neprekidno da ih istražujemo ako želimo da svoj doživljaj vežemo za ono što tek naslućujemo. Da li ćemo svijet optuživati ili opravdati stvar je opredjeljenja, ali Viskonti svoj izraz ne ograničava samo na lične utiske i zato „Senso” istovremeno otvara i nove prostore u bogatom opusu Lukina Viskontija. On znači uvjerenje da se ekspresija ne iscrpljuje samo u faktografskom sadržaju, već da on može da ima i svoje ljudsko značenje jedino ako se veže za smisao filma koji uvijek transponuje sebe mnogo šire prema životu, natkriljujući tako i prirodu ovog medija.
„Senso” je film velikog zamaha, izuzetne lucidnosti, odlučnosti da se uspostavi distanca od onog što je ostvareno, da se ide dalje od determinizma i traži od filma i njegove dvosmislenosti i više nego od samog života. To mu je dalo značaj ne samo u opusu samog Viskontija, već i u razvoju ideja o mnogostrukosti savremenog filma. Film je malo kasnije prikazivan u Americi, ali pod imenom „Razvratna grofica”. Ferli Grandžer je još izvrsniji, naročito u kulminativnoj sceni u kojoj ga je skrhao samoprezir. O mnogo čemu u Viskontijevom filmu prosto je nemoguće govoriti: slikovna ljepota cijelog djela, rediteljski sadržajno osmišljene i lijepo slikane noćne scene u vili Serpijerijevih, glumačka igra dopunjena ljepotom Alide Vali, Ferli Grendžera, sve to obeshrabruje opisivača, čini njegov napor i samu namjeru smiješnim i iluzornim. Međutim, drugi aspekti – funkcija opere ili korišćenje izvjesnih ritualno-teatralnih gegova i njihova promjenljiva značenja (npr. velovi Alide Vali) – previše su složeni da bi se ovdje moglo preduzeti makar i najpovršnije njihovo tumačenje. Neuravnoteženih veza biće i u kasnijim Viskontijevim ostvarenjima: „Prokleti” (1969) i „Smrt u Veneciji” (1971), ali nijedan neće imati tako pooštrene odnose kakvi su u ovom filmu. Viskontijev akter je u ovom filmu preporučio sve svome sagovorniku da se ne plaši pretjeranosti retorike; taj mudar savjet svakako treba u izvjesnim prilikama poslušati. Sposobnost neograničenog oduševljavanja nečim nije među najmanje neophodnim i poželjnim osobinama kritičara. Uostalom, „Senso” je jedan od najljepših filmova evropske i svjetske kinematografije. Film je na festivalu u Veneciji bio u nominaciji za Zlatnog lava; Lukino Viskonti za režiju.
(KRAJ)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|