-PIŠE: Novo Vujošević
Osvanuo je vedar i sunčan dan. Ekipa koju su sačinjavali prof. dr Novo Vujošević, istraživač Mirko Terzić, kamerman Vaso Prenkočević, prevodilac rodom iz Zatrijepča, i Ljubo Ljucović, vozač i poznavalac terena istraživanja, takođe iz Zatrijepča, grabila je prema prekograničnom prelazu Božaj. Na Božaju prvo prijatno iznenađenje. Prvo me prepoznao naš carinik, a zatim i albanski. Obojica su me na srpskom pozdravili kao da smo stari znanci. Zapamtili su me iz televizijskih prenosa zasjedanja Skupštine Crne Gore u kojoj sam svojevremeno bio poslanik.
Nekoliko kilometara od Božaja pred nama su se ukazala dva putna pravca – lijevi i desni. Desni ide prema Skadru, a lijevi prema Klimentima i Gusinju. Skrenuli smo lijevo prema našem istraživačkom odredištu.
Nakon nekiliko kilometara vožnje ravnicom, počeo je uspon sa dosta strmina i okuka. Na početku uspona, u jednom pristranku pogled otkriva pravo pravcato iznenađenje, ogroman i sjajan krst. Bjelasao se na jutarnjem suncu. Obilježje sam shvatio kao vraćanje hrišćanske vjere i njenih znakova koje je bio zatro Enver Hodža. To je istovremeno i znak da putnik namjernik, naročito inostrani prolaznik, vidi i osjeti kakve su se promjene desile u vjerskoj, odnosno duhovnoj sferi Albanije. Vjerovatno je baš ovdje, gdje je sada ucrtan (ugraviran) krst, stajao ogroman natpis, „Živio Enver Hodža”.
Neodoljivo mi se nametnula misao i pitanje: Šta bi uradio Enver Hodža da se nekim čudom podigne iz groba i ugleda krst? Siguran sam da bi se odmah rezignirano vratio u grob i nastavio da na onom svijetu uživa i sanja o svom vođenju i rukovođenju, o svom neprikosnovenom carstvu, koje se nazivalo Albanija.
Nakon znatnog uspona i važnje okukama, pojavila se površ ili plato na kojem je smješteno selo Rapša. To je prijatno iznenađenje. Naime, bez pretjerivanja se može reći da je po svom prirodno – geografskom položaju, po svom spoljnjem izgledu, po svojim kućama i livadama u odnosu na sva okolna sela koja pripadaju prostoru koji smo odredili kao predmet istraživanja Rapša specifično selo. Većina sela koja pripadaju Klimentima locirana su na strminama, vrhovima, bregovima, vododerinama, dočim je Rapša locirana u proistojnoj ravnici. Izbrazdani okolni vrhovi i vršine, čine je prijemčivijom i ljupkijom i pitomijom. Rapša ne pripada Klimentima.
Prisjetio sam se stiha pjesnika:
„Svud okolo brda tvrda/Sve su goli kamenjari/ U sredini ljupke njive/Ljupke njive i ambari/Pa izgleda ovo selo/Ko oaza u Sahari”.
Ovdje u Rapši, posebnu pažnju je privukla novosagrađena istorička crkva, koja je pravi ukras sela. Zatekli smo radnike koji uređuju okolinu crkve. Tog trenutka su zasađivali sadnice koje će crkvu činiti ugodnijom za obavljanje vjerskih rituala i vjerskog okupljanja.
Vaso Prenković, naš saputnik primijetio je: „Dobro je to što su se okrenuli vjeri i izgrađuju nove crkve, ali nije dobro što se ne rekonstruišu i konzerviraju i srušene crkve, jer se vjerska tradicija mora čuvati i poštovati. Ko ne čuva i ispoštuje svoju tadiciju, taj će izgubiti svoje korijene, svoje postojanje i svoje buduće orjentire”.
U Rapši smo se iznenadili kad smo pored puta ugledali nekoliko njiva zasijanih pelinom. Pelin je izgledao veoma jedro. Već sada obećava dobar rod. Od mještana smo saznali da je gajenje pelina, ljekovite i aromatične biljke, veoma unosan i iplativ posao. Zemljište i klima koje ovdje vladaju veoma su povoljni za gajenje pelina.
(Nastaviće se)