-piše: goran ž. komar

Topla, 20. juli 1798. godine, Molba Topaljske opštine Jovanu Stratimiroviću da zastupa interese opštine u Beču:
M(jesto): P(ečata): S(vetoga): V(oznesenja): H(ristova): na Toploj
U Mletke svijetlomu i blagorodnomu g(ospodi)nu i našem bratu i zaštititelju g(ospodi)nu: kap(etan): Jovanu Jovoviću ot S(t)ratimirovića vijernomu izabranomu i čistoserdečnomu kraičniku, poklon i pozdrav i proča.
Evo naš izbrani i pravi brate dolazimo mi kap(etan): i suđe a na ime svije starješina i svega naroda od naše komunitadi, tebe moliti i k vam pripodati prvo prositi da oprostiš ovom nevoljnomu narodu, i koji ništa krivac nije, za bezumnost i zloće od onizi koji su kovali. I što sami sebi nijesu prijatelji, niđe nit toga bit za da se tebi kraina omrazi i nepravica čini. Ali čista tvoija djela, obraz svijetao i poštenje, posramljuje svakoga zlodieja, a nas š njih, a tebi cvijetla slava na ovi svijet pred svakomu, pa će i na onom pred Stvoriteljem. Uvjeri se zato, dakle, hljubazni i uzdani brate naš i dobrodjetelju, oprosti i za zlo dobro vraćati kako ti je o starine i kako si sam ot tvoje zelene mladosti tvoje činio i smiluj se na nas i na ovu navoljnu krainu, ako nećeš ni zašto, a ti radi hljubavi Božije i radi imena svijeh poštenije plemena i zdravija tvojega pomozi nam, a biće ti od Boga namireno od gudućja (v)r(e)mja i nas spoznato z blagodarnosti i proča.
Mi smo bili ott sve Boke pervi podložiti se ego ćesarskomu veličestvu i njegovu poslaniku kaval general Matija Rukavina s obećanjem dostojanijem biti vo vijek kako smo i svakomu, za koje isti general Rukavina izdade nam koje ti obloženo šljemo za vladanje. I suviše, obeća nam sa zakletvom da ćemo biti slobodni mi i naši nasljednici naši da će uživati nego se pod propalšu republiku mletačku uživalo i mlogo bolja proveleđija da će nam biti podareno kako nam je dekretato preuz(višeni): g(ospod)in: đeneral Rukavina našu elecion ot tribunala kako u ovoj našoj svoj provinciio,
A sade evo brate čuj (i) znaj i viđi kako se promijeni drugovačije da sam ko(nte): Luiđi Burović bi postavljen za prešida i suda od sve naše deržave. On sam sudac rožden u ovome našem mjestu i okoljen od svoje svojte.
A navlastito činio je avokat i branitelj mlogije od ove deržave ko(j)i po zakonu ne mogu biti od istoga sama njiova branitelja suđeni. Ovi siromaški puk i glavari svikolici mole vas i Bogom zaklinju da prosite na ime njegovo što bi bio dignut ovi sudac, uzrok očitije imali bismo zaplakati se suproć istoga Burovića i njegova nepravetnoga vladanija, ma poznadijući da možemo biti od njega oslobođeni i bez poznano objavljati njegovo postavljenje nepravetno i još u vrijeme našego svojevoljno podložđenja bilo, nami je u poznanje da naš premilostivi ćesar jest pravetni sudac i da neće razlikovati nas pri ostaloj provinci(j)i akvištato imali bi slijediti na jedan od ova dva načina, ili tribunal ima biti postavljen s četv (!) s četvericom od mjesta, ili kad bi imao biti jedan sudac valjalo bi da bude rodni na dvor od ove provincije. Pitanije ot ove jest pravetno i ugodno more biti našemu ćesaru i svakijem načinom biti će umiren ovi naš siromaški puk. Mi brate ne imamo komu drugome pristupiti ni ernoga otečestvu svomu, a i caru istome od tebe naći i zato k tebi pripadamo kako našem bratu dobrodjetelju deputatu i glavnom prokuraturu ot sve naše kraine. Molimo te i šaljemo ti nanovo prokuru podpisatu od sve bankade i knezovi s našijem brat(s)kiem pečatom potverđena koju ćeš primiti po našem bratu g(ospodi)nu: suđi Bošku Kvekiću, pak za Boga pomozi poći i pripani đe god se tiče, ma upravo pred cara našego prikaži naše razloge i obećanja i naše nemirno zlosretno stanje. Pođi sam, vodi družine, čini sve što sam znaš i kako te Višnji nauči i bratcku hljubav i s ovom kako i prokurom našom, samo nemoj da ovako propanemo da smo porugani gori o(d) drugije kraina.
Mi ufamo u milost i u pravicu ćesarsku. Neće nas ovako popustiti ni na manje doći što je preko njegovije poslanika nama obećano, niti će pustiti da mutni hljudi mute i nemire vijerne i prave podložnike, niti će nas učiniti gori mimo druge kraine i komunitadi, nego da smo pomilovati i oslobođeni i uređeni uređeni (!) kako pristo(j)i slavi i vjeri ćesarskoj, pak i nami i našoj
(NASTAVIĆE SE)