-PIŠE: DRAGAN RADEVIĆ

U doba izbijanja sukoba sa Informbiroom, Bjelopoljskim partijskim komitetom rukovodio je prekaljeni ratnik i revolucionar Ilija Bulatović, zadojen Staljinom i Rusijom. Zato se sve do kraja 1948. u Bijelom Polju, preko gradskog razglasa, slušao Radio Moskva.
Imajući u vidu šta se dešava u Bijelom Polju, iz PK KP Crne Gore poslali su Komnena Cerovića, Đilasovog zeta, koji je nosio direktivu da se Ilija Bulatović, po potrebi službe premjesti na Cetinje, a da se umjesto njega imenuje Radomir Međedović, dok bi umjesto Miloša Radonjića, organizacioni sekretar Partije postao Miloš Žurić. Sjednica je bila dramatična i trajala je do duboko u noć. Na glasanju taj predlog nije prošao. Bulatovićevi istomišljenici su zatim otišli njegovoj kući na dogovor. Poslije razgovora Komnena Cerovića sa vrhom crnogorske Udbe, u Bijelo Polje je stigao telegram da se Ilija Bulatović odmah uhapsi i sprovede na Cetinje. Predosjetivši da će biti uhapšeni Bulatovićeva grupa od 18 članova rano ujutro 8. januara 1949. godine, bježi u selo Čeoče. Odatle su se podijelili u nekoliko grupa i raštrkali po okolnim selima i planinama.
Predvodio ih je Ilija Bulatović, a sa njime se odmetnuše – Miloš Radonjić, Milan Čobeljić; Radomir Rakočević, šef bjelopoljske Udbe, Radivoje Bogavac, komandir bjelopoljske milicije, Rade Vojinović, predsjedik Sreskog odbora, Radovan i Vuksan Jelić, članovi sreskog komiteta KP, Vojin Šuković, Velimir Vešović, milicioneri Jovan Bubanja i Živko Spičanović, zajedno sa još šest članova bjelopoljskog partijskog komiteta. Poslije bjeksta nastala je velika panika u crnogorskoj Udbi.
General Joksimović podiže ogromnu silu od oko 1.000 boraca KNOJ-a i kreće u potjeru za bjelopoljskim odmetnicima...
Odmetnici se podijeliše po grupama da bi ih teže uhvatili. Joksimovićeva Udba ih je opkoljavala jednog po jednog. Predavali su se. Međutim, Joksimovićevi agenti su ih noću krišom dovodili u Bijelo Polje na saslušanja, a zatim odvodili u dolinu pored Lima i ubijali. Zakopavali su ih tik pokraj rijeke kako bi ih prva povodnja odnijela, da im se ni strva ne zna. Od 18 odbjeglih, preživjelo je samo šest.
Iliju, iako je pokopan plitko pored Lima, voda nije odnijela. Njegovi rođaci Bulatovići su uspjeli da ga noću kradomice iskopaju i odnesu. Sahranili su ga tajno. Ni Udba nije saznala gdje.
Kapetan Ratko Bulatović i Vojin Šuković krili su se prvo u kuću Cvijete Vuković, a zatim kod Vojinove sestre Darinke Stevanović. Preko posrednika ministar Joksimović im je poručio da im se ništa neće desiti ako se predaju. I dok je Darinka hitala prema Bijelom Polju da ih prijavi, agenti Udbe su upali u njihovu kuću, izveli ih i likvidirali. Ratku su pucali u leđa, kako bi izgledalo da je pokušao da bježi.
Velimira Vešovića je izdala Jelena, bližnja rođaka njegove supruge, koja ga je „sakrila” u štalu, a zatim pješice iz sela Žari kod Mojkovca otišla i prijavila ga u bjelopoljsku Udbu. Vešovića su agenti Udbe uhvatili na spavanju, a zatim odveli do potoka, zvanog Zekića rijeka i likvidirali.
Interesantno je da se Bajram Brčvak, revolucinar iz poznate partizanske porodice iz sela Rasova, predao među poslednjima i to Rasovčanima Džemu Mekiću i Relju Furundžiću. Seljani su u cik zore začuli rafale, a njegov izrešetani leš ujutro su našli đaci koji su išli u školu. U ustima mu se, pričaju, još dimila nedogorena cigareta.
I Milan Čobeljić se ponadao i povjerovao u Joksimovićeva obećanja. Otišao je preko Lješnice, gdje se krio, na Babića brijeg iznad Bijelog Polja, kod rođake Krstinje Đukić, gdje je bila i jedna „povjerljiva” žena, po kojoj je poslao pismo svojoj porodici. Ona je to pismo odnijela u Udbu, koja je odmah dejstvovala. Čobeljića su odveli uz brdo iznad kuće Đukića i likvidirali nasred puta.
Jovan Bubanja, milicioner iz sela Bliškova kod Pavinog Polja, poslije poziva ministra Sava Joksimovića da im garantuje život, poslao je pismo po majci Kosi, Udbi u Lekovinu. Starica je klekla pred načelnikom moleći i kumeći da joj sinu poštede život. Za to vrijeme Udba je upala u njihovu kuću izvela Jovana i odmah ubila.
Za Živka Spičanovića, milicionera rodom iz Zete, dugo se ništa nije znalo. On je otpremljen u Bogdanov kraj, a zatim poslije teške torture, ubijen u Kotorskom zatvoru.
Ostalih šestorica odmetnutih bjelopoljskih mučenika – Vuksan i Radovan Jelić, Nikola Vlahović, Milorad Smolović, Radovan Mešter i Rade Vojinović su preživjeli...(NASTAVIĆE SE)