Feljton BOEMSKA ČETVRT I BOEMI „Lebecot je platen” Vječito u besparici i pored učiteljske plate, ponekad, ili slikajući firme kafana, Đura Jakšić je tek pri kraju života, zahvaljujući prijateljima, dobio stalno zaposlenje u Državnoj štampariji.
Uprkos tome, Đura je honorare uglavnom ostavljao u kafanama i veći dio života se zaduživao. Solidarnost koja je tada vladala Skadarlijom spasavala ga je, kao i njemu slične umjetnike da ne posustanu u uslovima koji im se ni malo nijesu dopadali.
Poslušnost i prilagodljivost, kao i dan-danas, bile su glavni aduti za opstajanje na radnom mjestu.
Nakon što se zadužio kod pekara Rafeta, kod koga je uzimao hljeb na „crtu”, počeo je da ga izbjegava, dok mu ne vrati dug, iako je s njim proveo mnoge besane noći.
Tužan i zabrinut zbog Đurinog odsustva iz društva, a navikao i volio njegove priče, društvo i prijateljovanje, pekar Rafet mu je, videći ga kako ga izbjegava jer nije bio sklon lažnom izgovoru, doviknuo:
„Lebecot je platen”.
Pekar je tako Jakšićev dug podredio iskrenoj želji da svog prijatelja ponovo vidi i s njim provodi duge noći u picu i priči.
Da novac nije bio jedina moneta za potkusurivanje u Skadarskoj ulici (danas je jedna od skupljih gradskih četvrti Beograda), dokazuje i ugled koji je Tin Ujević imao u svojoj omiljenoj kafani „Bums-keler”.
Često u besparici i hapšenjima, Ujević je u toj kafani uvijek bio dočekivan kao viđen gost kome se plaća piće zbog poštovanja prema zavidnoj erudiciji i osobenoj ličnosti.
Da kafansko društvo nije zaziralo od „čudaka”, svjedoče i brojna sjećanja na Tina kao strastvenog pušača koji je, kako je govorio jedan njegov savremenik, „uvijek bio odjeven nekako nenormalno”.
U opisu dalje stoji: „U društvu gospode, poznatih književnika ili trgovaca, ličio je na adrapovca; u društvu nosača, u prčvarnicama, izgledao je kao neki čudan i tajanstveni gospodin...”.
Upravo ova vrsta svojeglavosti, osobenosti i ličnog imidža bila je cijenjena u ondašnjoj boemskoj četvrti zvanoj Skadarlija...
Stevan Sremac, kao profesor gimnazije, svraćao je u kafanu „Dardaneli”, omiljeno sastajalište pisaca, glumaca i njihovih pobornika koje se nalazilo na Pozorišnom trgu (današnji Trg Republike).
Poput Branislava Nušića, u kafanske razgovore često je unosio šale u bilježnicu, tek tada, kao profesor, među stalnim gostima, počeo je da prepoznaje svoje učenike.
Kad mu je dosadilo da se stalno sklanja od svojih gimnazijalaca, prišao je stolu za kojim su dječaci pili čaj s rumom, učeći da igraju tada omiljene kartaške igre: žandara, sansu i klabrijas, i otvoreno rekao jednom od njih:
„Slušaj, Jovanoviću, moraćemo ili ja ili ti da promijeniko lokal”.
Upravo ova epizoda odslikava koliko su kafane u vrijeme kada su počele da niču i u Skadarliji upravo bile centri društvenog života, kao i danas, okupljajući najrazličitije društvene slojeve.
U sjećanjima na stari Beograd Branislav Nušić nabraja koje su sve uloge kafane imale u društvenom životu Beograda krajem 19. vijeka.
Bila su to mjesta u kojima su se ljudi obavještavali, tako da nijesu morali ni da čitaju novine.
Potom mjesta u kojima su se obavljali najraznovrsniji poslovi – potražnja i ponuda radne snage od nekih kafana, poput „Esnafske”, koja se nalazila preko puta današnjeg bioskopa „Balkan”, stvorila je radničke berze na kojima su poslodavci birali zidare, tesare, stolare...
U kafanama su advokati ugovarali poslove sa svojim klijentima, podizani su zajmovi, ugovarana trgovina, pisani politički govori, molbe, žalbe organima vlasti...
Pojedine kafane razlikovale su se po političkim stavovima stranaka, društva i pojedinaca, pa se znalo koja je radikalska, koja naprednjačka, koja liberalna...
Kao što su se vijesti iz čaršije usmeno saopštavale za kafanskim stolom, isto tako je od netačne riječi izgovorene za kafanskim stolom mogla nastati vijest za čaršiju. Onome ko ju je u piću iz rodoljublja ili puke neobazrivosti izgovorio, mogao se život preokrenuti.
Za vrijeme aneksione krize, 1908. godine, skadarlijske kafane postajale su govornice za mlade rodoljube, a Branislav Nušić je, zbog govora protiv osvajačke politike Austrougarske na Balkanu, postao jedan od nezvaničnih predvodnika ove struje.
(Nastaviće se)
)){kind=small}
