Državljanin Srbije Rade Stošić u pismu koje je iz spuškog zatvora dostavio redakciji „Dana” saopštio je da je bez ijednog dokaza osuđen na 30 godina zatvora zbog ubistva njemačkog državljanina Klausa Dojčlendera. Odlukom Vrhovnog suda potvrđena je presuda kojom su on i Kristijan Gondi iz Sente osuđeni na po 30 godina robije jer su, po ocjeni sudija, iz koristoljublja ubili njemačkog državljanina.
Stošić je u pismu tvrdio da ne postoji nijedan dokaz da je kriv za djelo za koje mu je izrečena robija od tri decenije, te da čak Crna Gora po zakonu nije smjela da mu sudi za ovo djelo jer tijelo njemačkog državljanina nije pronađeno na teritoriji Crne Gore. On je naveo i da nikada nije priznao da je ubio njemačkog državljanina, iako se to i dalje plasira kao istina.
– Ja, Rade Stošić, negiram ubistvo koje mi se stavlja na teret, jer nemam veze sa sudbinom i ubistvom pokojnog Dojčlendera. Sudije koje su me bez osnova, dokaza, DNK uzorka, osudile na 30 godina robije ne poštuju validne spise i moje dokaze – piši u Stošićevom pismu.
On je naveo da je 1. decembra prošle godine Apelacioni sud potvrdio izmišljenu i netačnu presudu odbijajući njegovu žalbu kao neosnovanu, a prihvatajući nepravdu i neistinu. Nakon toga, objašnjava ovaj osuđenik, uložio je žalbu Vrhovnom sudu zahtijevajući da se obrati pažnja na presudu zbog kobnih grešaka.
– Demantujem i negiram priznanje koje se i dalje plasira na moju štetu. Sudije Višeg, Apelacionog i Vrhovnog suda ne poštuju spise iz Njemačke i moje 100 odsto validne dokaze. Leš pokojnog Dojčlendera nađen je na teritoriji Hrvatske, a ne Crne Gore. Samim tim Crna Gora po međunarodnom zakonu nema osnova da me hapsi, zatvara, da mi sudi i osuđuje me – navodi Stošić u pismu.
Tvrdi i da niko iz Hrvatske, kao ni Njemačke, pošto je ubijeni njihov državljanin, od 2005. godine kada se dogodilo ubistvo do 2010. godine nije potraživao niti je tražio njegovo izručenje.
– Da je bilo dokaza samo oni su mi mogli suditi po njihovim zakonima. U spisima Hrvatske ne postoje dokazi ko ga je ubio, kad je ubijen, kako i gdje. Inspektori Njemačke su izvršili istragu – dodaje Stošić, tvrdeći da analize iz Visbadena nijesu utvrdile postojanje njegovog DNK na dokazima.
Optužnica na osnovu koje je oglašen krivim, tvrdi ovaj osuđenik, ista je od 2010. do 2017. godine i nikada nije potkrijepljena dokazima.
Kakvo je to koristoljublje kad sam ja vlasnik stana sa kupoprodajnim ugovorom? Zašto bih ja ubio nekoga ko je živio u mom stanu zbog stana? U mom stanu se nije desilo ubistvo. Da mi je pokojni Dojčlendera prijetio prijavio bih ga budvanskoj policiji – tvrdi on.
Stošić navodi i da je policajac koji ga je 2010. godine uhapsio znao da nema nikakve veze sa ubistvom, ali da je postupio po unaprijed planiranoj režiji namještenog ubistva.
– Optužnica tužioca Ljiljane Lakić je falsifikovana sa umišljajem, neistinama i podmuklim podvalama. Po optužnici, tijelo Dojčlendera bačeno je kod Svetog Stefana na pučini. Pitam tužioca kako je tijelo moglo da dođe do ostrva Mljet u kanal Sozine u Hrvatskoj koji je udaljen oko 300 kilometara od Svetog Steafana. Koliko plaža, gradova, mjesta, zaliva i ostrva ima do kanala Sozine u Hrvatskoj. I najvećim naučnicima to je nemoguća misija. To je monstruozna optužnica bez dokaza – kaže Stošić.M.V.P.
Presuda
Prema ocjeni suda, Stošić i Godni nesumnjivo su krivi za ubistvo njemačkog državljanina.
– Prvostepeni i drugostepeni sud su očigledno cijenili relevantnost predloženih dokaza i opravdano zaključili da su odlučne činjenice utvrđene već sprovedenim dokazima i da bi izvođenje predloženih dokaza vodilo odugovlačenju postupka – zaključile su sudije Vrhovnog suda.
Sud je u prvostepenoj presudi prihvatio navode optužnice Ljiljane Lakić da su Stošić i Gondi ubili Dojčlendera 7. februara 2005. godine u Budvi, da je Gondi to uradio zbog 17.000 eura, a Stošić radi prisvajanja imovine pokojnog Dojčlendera – stana od 105 kvadrata u naselju Drobnići.
– Stošić je čuvao stražu, a Gondi je šipkom usmrtio Dojčlendera, nakon čega mu je sjekirom otkinuo glavu i udove, a zatim su sve spakovali u najlonski džak. Potom su se dvojica okrivljenih odvezli do Kraljičine plaže, u naselju Sveti Stefan, i u čamac ubacili djelove tijela masakriranog Dojčlendera. Nakon toga su isplovili na otvoreno more i izbacili tijelo – piše, između ostalog, u presudi.