Tridesetdevetogodišnji Ulcinjanin Hamid Beharović, koji je optužen da je na strani Islamske države ratovao u Siriji, ispričao je juče u Višem sudu Podogrici da je u tu zemlju otišao sa porodicom kako bi živio u islamskom okruženju, a ne da bi učestvovao u oružanim formacijama. Tvrdio je i da se nije borio na strani ISIL-a i spreman je da izdržava kaznu do kraja života ako se dokaže da je ratovao.
Istakao je i kako nije znao da bi takav njegov naum mogao biti kažnjiv, jer je otišao da bi provjerio da li je tamo „zaista tako savršeno”, odnosno da vladaju „pravda i šerijat”.“
– Ljudi su išli i vraćali se bez problema, nijesam znao da bih zbog toga mogao biti kažnjen. Naš zakon koji to zabranjuje donesen je tek kasnije – naveo je on.
Beharović je pred sudijom specijalizovanog odjeljenja Biljanom Uskoković ispričao da je svjesno otišao i da ga niko nije na to primoravao.
– Svojoj familiji sam nanio ogromnu bol, štetu i patnju... Da bih bio borac, po njihovim pravilima, morao bih da položim zakletvu i prođem vojnu obuku i vjersku pouku, a ništa od toga nijesam učinio. Spreman sam da robijam do kraja života, bez mogućnosti pomilovanja, ukoliko neko dokaže da sam ratovao za neku vojsku. Kriv sam samo zato što sam donio pogrešnu odluku koja je imala ovakve posledice i imaće ih i dalje. Ali, ponavljam, nijesam ratovao i nijesam bio vojnik – zaključio je okrivljeni.
U Siriju je pošao, kako je ispričao, na poziv prijatelja Mirze Haklaja koji mu je nudio da ostane kod njega u pograničnom dijelu Turske. U tom dijelu nije bilo ratnih dejstava, jer u suprotnom ne bi poveo dijete.
– Prijatelj koji me je pozvao znao je za moju bolest i uvjeravao me je da tamo mogu da živim u njegovoj kući. U početku nijesam o tome razmišljao, ali kada su mi ljekari rekli da zbog bolesti moram da boravim u toplijim područjima, a kako smo u međuvremenu ostali bez struje, odlučio sam se na to. Bili smo u jednom stanu, a onda je došao neki čovjek i zajedno sa drugih stotinak ljudi prešli smo na teritoriju Sirije. Dobio sam informaciju da je moj garant poginuo, pa smo ostali u prihvatilištu. Kasnije mi je dodijeljen drugi – izvjesni Ebu Alija. Poslije je proglašeno vanredno stanje, pucalo se sa strane Turske. U Siriji se teško živi, nemaština je velika, a četiri mjeseca sa sve četiri strane su napadali civile, to ne može niko ni da zamisli – ispričao je okrivljeni.
Haklaj mu je, kazao je, pri odlasku iz Crne Gore ostavio 600 eura za put ako se odluči da ide, a ako ne – da ih da nekome ko bi se odlučio da pođe na taj put. Navodno je i Haklaj prethodno pošao za boljim životom, ali je kasnije prešao na stranu boraca ISIL-a, gdje je i okončao život.
Po dolasku na teritoriju Sirije koju kontroliše ISIL, oduzeta su mu dokumenta, ali mu ona tamo, kako je ispričao, nijesu ni trebala. Dobio je i jednu oronulu kuću, što je bila praksa za one koji dolaze sa porodicom.
– U tu kuću su kod mene dolazili vojnici koji su bili i ratnici, a dolazili su i doseljenici poput mene. Ne ratuju svi, neki su stražari i slično, ratuju samo oni koji hoće – pojašnjavao je okrivljeni.
Beharović je pojasnio da su kod njega u kuću u Siriji dolazili članovi ISIL-a, ali da nijesu svi oni bili borci.
– U svojoj kući sam ugošćavao svoje drugove, a ne teroriste – istakao je on.
Kazao je i da nije došao u sud da glumi nevinašce.
– Ako je moj kontakt sa tim ljudima moja krivica, onda sam kriv, na vama je da odlučite – zaključio je okrivljeni.
Ispričao je i kako je nakon određenog vremena uvidio da ne može da sebi obezbijedi adekvatnu ljekarsku pomoć i da bi trebalo da se vrate, ali je to bilo isuviše teško. U dva navrata se obraćao za pomoć vlastima ISIL-a, tražeći da mu omoguće izalaz iz zemlje, ali mu to mjesecima nije polazilo za rukom jer su već bili zaoštreni odnosi sa Turskom. Kasnije su kroz minsko polje, uz pomoć jednog čovjeka kojem su dali odrđenu sumu novca, pošli nazad u Tursku, odakle su se vratili u Crnu Goru.
Na pitanje suda da li je prije odlaska u Siriju znao da je ISIL proglašena za terorističku organizaciju, odgovorio je da mu je to bilo poznato, ali da nije namjeravao da tamo ide da ratuje.
– Nijesam ni vidio ni čuo da je ISIL ubijao civile dok su tamo u napadima aviona stradale na hiljade civila – kazao je okrivljeni.
Nakon nekog vremena pronašao je čovjeka, nekog čobanina, koji ih je za novac sproveo kroz minirano polje od 65 kilometara uz granicu. Drugačije nije moglo jer je policija pucala na svakog ko pokuša da izađe.
Njegova žena, koja je bila glavni svjedok, potvrdila je riječi svoga supruga.
Hamid Beharović uhapšen je na podgoričkom aerodromu kada se vratio iz Turske zajedno sa suprugom i maloljetnom kćerkom. Njegova supruga Emina Karima je u svojstvu svjedoka kazala da se saglasila da sa mužem otputuje u Siriju zbog boljeg života, ali joj se tamo ništa nije svidjelo osim što ima puno muslimana i sviđa joj se na koji način ISIL sprovodi vjeru.
VJ.DAMJANOVIĆ
Pucao samo tri puta
Beharović je naveo da je za vrijeme koje je proveo u Siriji tri puta pucao i da u tome nije ima uspjeha.
– Kod tužioca sam detaljno objasnio i za pucnjavu. Ja sam ljevak iza sve to vrijeme sam tri puta pucao. Jednom kada sam otišao na proplanak u šetnju, tu sam pucao i promašio. Drugi put smo pucali u jezero i ja sam promašio. Treći put sam zapucao kad je bio Bajram, kad se pojavio moj prijatelj za kojeg smo mislili da je poginuo. Tada sam sebe povrijedio – ispričao je.
Obećajte da neće biti fotografisana, da joj se srce smiri
Emina, koja je na sebi imala burku, juče je po nalogu sudije Uskoković morala da skloni maramu sa lica dok je davala svoje lične podatke. Pošto je sudu predala svoju ličnu kartu, shvatajući da je identifikacija završena, ona je zbog neprijatnog osjećaja zamolila da prekrije lice. Međutim, Uskokovićeva to nije dozvolila.
Uslijedila je molba okrivljeniog Beharovića da sud njegovoj ženi pojasni da dok je otkrivena neće biti fotografisana ni snimljena.
– Recite joj što ste i meni kazali prije nekoliko trenutaka, da joj se srce smiri – zamolio je Beharović.
Bila sam žena koja prati svog muža
Beharovićeva supruga potvrdila je pred sudom da se sa mužem i jednoipogodišnjom djevojčicom 15. februara prije dvije godine uputila u Siriju preko Turske.
Motiv zbog kojeg su otišli u Siriju bio je da se uvjere da se tamo zaista praktikuje šerijatski zakon koji poštuju i ona i njen nevjenčani suprug.
– Bili smo tamo oko godinu dana. Bila sam žena koja prati svog muža – ispričala je Emina.
Ona je pojasnila da je tamo bila klasična domaćica koja je brinula o domaćinstvu i jednoipogodišnjoj djevojčici i nije komunicirala sa muškarcima.
Emina je kazala i da se njen muž u Siriji zbog teškog zdravstvenog stanja nije ničim bavio, osim pisanjem molbi nadležnim kancelarijama Islamske države i iznalaženjem načina da izađu iz Sirije i vrate se u Crnu Goru.
– Osim toga, tamo je pisao pjesme, što inače i radi. On voli poeziju. Nakon pogibije Mirze Haklaja napisao je pjesmu o njemu jer ga je puno volio. Sjećam se da je u toj pjesmi pominjao njegovu djecu, a ostalog sadržaja se ne sjećam – kazala je ona.
Ona je ustvrdila da nije znala da ide u mjesto koje kontroliše teroristička organizacija ISIL, već negdje gdje se sprovodi šerijatski zakon.
– Možda ovo vama djeluje smiješno, ali svidjela mi se ideja da idem tamo u posjetu Mirzinoj porodici, tamo gdje se praktikuje islamska vjera. Haklaj nam je pričao da je u mjestu gdje je on živio sa ženom imao kuću i kozu i da je život tamo divan. Svidjelo mi se to i željela sam tamo da odem – navela je Emina.