Be­ra­nac Mi­lin­ko Ki­ćo­vić li­je­čen je tri da­na u beranskoj bol­ni­ci od po­sle­di­ca ra­nja­va­nja gu­me­nim met­kom i gru­bog i krv­nič­kog pre­bi­ja­nja od stra­ne pri­pad­ni­ka po­li­ci­je na Tr­gu re­pu­bli­ke u Podgorici za vri­je­me pro­te­sta DF-a is­pred Skup­šti­ne Cr­ne Go­re u ok­to­bru 2015. go­di­ne. Zbog to­ga je Ki­ćo­vić tu­žio po­li­ci­ju i tra­žio na­kna­du ne­ma­te­ri­jal­ne šte­te u iz­no­su od 10.000 eura.
Kićović je na jučerašnjem ročištu pred Osnovnim sudom ispričao da je tog dana sa prijateljem došao u Podgoricu da bi prisustvovao mirnim protestima DF-a ispred Skupštine. Parkirali su se kod stadiona Budućnosti i uputili se ka mjestu gdje je održavan protest. Poslije nekog vremena, nakon što su odslušali nekoliko govora, njih dvojica su se uputila do Sahat-kule da nešto pojedu. Kada su se vratili, ispred Skupštine su u toku bili pregovori lidera DF-a sa tadašnjim predsjednikom Skupštine Rankom Krivokapićem da postignu dogovor da uđu u parlament.
– Policija je odjednom počela da baca suzavce i šok-bombe, vjerovatno zato što su lideri DF-a krenuli prema ulazu. U tom trenutku su svi počeli da bježe, a prijatelj i ja smo se uputili prema parkiranom automobilu. Međutim, kada smo bili u centru grada, pogodio me je gumeni metak u predjelu slepoočnice.
Dok sam se previjao od bolova, prišao mi je policajac sa štitom i udario me u predjelu leđa, dok me je drugi uhvatio za kosu i tako me podigao. Prišao je i treći policajac, koji me je udario šakom u predjelu glave. Kada sam ih pitao „šta to radite, ljudi“, jedan od njih mi je odgovorio „šta, šta radimo, majku vam srpsku“. U tom trenutku oko mene se našlo pet ili šest policajaca, od kojih me je jedan psovao – ispričao je Kićović.
On tvrdi da nijednim gestom nije dao povoda policajcima da tako postupe iako su se oni prema njemu toga dana ponašali kao da je najveći kriminalac.
– Prijatelj je prišao i otrgao me od grupe policajaca. Ne sjećam se da li sam bio na nogama ili me je on nosio.Znam da me je smjestio u automobil i povezao do Berana. Čitavim putem sam krvario, povraćao i gubio svijest. U bolnicu smo stigli oko tri sata ujutru. Tamo me je operisao dr Magdelinić, koji mi je izvadio geler iz čela, a na bolničkom liječenju sam ostao tri dana. Prebijanje nisam prijavio jer sam smatrao da nemam kome, ali je čudno što niko iz beranske bolnice nije prijavio moj slučaj policiji – kazao je Kićović.
On je istakao da nikada nije imao problema sa zakonom, da je porodičan čovjek i da su mu ovim gestom povrijeđeni čast i ugled.
– Pretpostavljam da su mi pucali u čelo zato što sam nosio šubaru mog pokojnog strica na kojoj je stajalo srpsko obilježje Dinarske divizije. Da bih odmorio od svega, nakon ovog događaja sam pošao kod sina koji živi u Njujorku. Mislim da ću se ponovo vratiti kod njega jer se u zemlji u kojoj sam rođen ne osjećam sigurno – rekao je Kićović.
Nastavak suđenja zakazan je za 19.jun, do kada će vještak medicinske struke dati svoj nalaz i mišljenje.VJ.D.

Milo me je poslao na ratište

Mi­lo Đu­ka­no­vić me je svo­je­vre­me­no is­pra­tio sa Će­mov­skog po­lja na hr­vat­sko ra­ti­šte. Na ra­ti­šti­ma sam pro­veo go­di­nu i dva­de­set da­na. Sad sam po di­rek­ti­vi tog istog pre­mi­je­ra do­ži­vio ne­što naj­go­re što je­dan čo­vjek mo­že da do­ži­vi u svo­joj ze­mlji. Pi­tam se ka­ko Đu­ka­no­vić vi­še mo­že svoj na­rod da po­gle­da u oči. Ka­ko ne shva­ti da tre­ba da pod­ne­se ostav­ku? Po­ni­žen sam, ra­njen i pre­tu­čen, i to od onih ko­ji tre­ba da šti­te svoj na­rod. No, to me ne­će po­ko­le­ba­ti da i sle­de­ći put do­đem na pro­te­ste i dam do­pri­nos da gra­đa­ni Cr­ne Go­re ko­nač­no bu­du slo­bod­ni. Ura­di­ću to pa ma­kar i gla­vom pla­tio, poručio je Ki­ćo­vić.