Hronika ISPOVIJEST SUPRUGE ZORANA OTOVIĆA, UBIJENOG U PORODIČNOJ TRAGEDIJI KOD ANDRIJEVICE
Krvavi zločin pred očima djece ■Rodbina Otovića juče je potvrdila da netrpeljivost između Milovića i njegove tazbine datira od prije godinu dana, kada je njegova supruga Milica izvršila samoubistvo ■I djeca su bila oblivena krvlju jer su bila blizu u momentu dok je Slavko sU selu Marsenića Rijeka, smještenom na pola puta između Berana i Andrijevice, juče su sahranjeni supružnici Slobodan (66) i Danica Otvović (64) i njihov sin Zoran (42), koje je prije dva ubio zet Slavko Milović, nakon čega je izvršio samoubistvo aktivirajući ručnu bombu. Tim povodom u opštini Andrijevica je proglašena jednodnevna žalost. Do stravične nesreće došlo je u noći između ponedjeljka i utorka, nešto poslije 21 čas, kada je Milović, inače bivši službenik Ministarstva unutrašnjih poslova, upao u dvije kuće Otovića i hicima iz pištolja usmrtio tasta Slobodana , taštu Danicu i šuraka Zorana. On je tom prilikom sa četiri projektila teško ranio i šuraka Željka Otovića, koji se nalazi na liječenju u beranskoj bolnici. Milović je počinio ubistvo naočigled petoro maloljetne djece i supruga svojih šuraka, nakon čega se pješice, zaobilaznim putem, uputio prema andrijevičkom neselju Prljanije, gdje je živio. Nedaleko od svog stana, tačnije na mostu koji povezuje Prljanije i susjedno selo Seoce, naišao je na policijsku zasjedu, poslije čega je legao na bombu i tako presudio sam sebi.
Rodbina Otovića juče je potvrdila da netrpeljivost između Milovića i njegove tazbine datira od prije godinu dana, kada je njegova supruga Milica izvršila samoubistvo ostavljajući iza sebe dvoje maloljetne djece. Oni ističu da je Milović u poslednje vrijeme imao psihičkih poteškoća i da je to ispoljavao kroz svoje ponašanje.
– Tačno je da smo se pribojavali da će Slavko napraviti neku muku jer je svuda prijetio da će poubijati Otoviće, a u poslednje vrijeme ponašao se krajnje čudno. Bio je depresivan od kada je njegova supruga izvršila samoubistvo, ali ipak nijesmo ni slutili da će naočigled djece uništiti čitavu familiju – pričaju rođaci Otovića.
Oni su ispričali da je Milović pješke došao iz Andrijevice i iznenada upao u jedni od kuća Otovića, gdje je prvo pucao u tasta Slobodana, zatim u taštu Danicu, da bi potom sa nekoliko metaka ispaljenih u grudi usmrtio i šuraka Zorana. Milović se zatim uputio u kuću šuraka Željka, u kojeg je ispalio četiri hica.
–Slavku je očigledno ponestalo metaka, inače on nikoga ne bi ostavio živog. Da stvar bude još teža, sve su to gledala djeca, koja su u potpunom šoku – ističe rodbina Otovića.
Sa stravičnim slikama suočila se i Zoranova supruga Snežana, koja kaže da je mogla da pretpostavi da će Slavko sprovesti u djelo svoje prijetnje.
– I djeca su bila oblivena krvlju jer su bila blizu u momentu dok je Slavko sijao smrt u našoj kući. To se riječima ne može opisati. Tragedija, da veća ne može biti – kratko je kazala Snežana.
Kum porodice Otović Vesko Raketić navodi da je u cijelom slučaju neko očiglednio zatajio i da je tragediju trebalo spriječiti.
–I ovaj slučaj je pokazao da u društvu postoje neke sistemske greške, uz očiglednu neefikasnost pojedinih službi kada su u pitanju osobe opasne po okolinu. Zna se da je Milović prijetio Otovićima, ali, nažalost, nijesu preduzete potrebne mjere da se njegov suludi naum osujeti. Sad je svaka priča uzaludna – naglasio je Raketić
On imao samo riječi hvale za porodicu Otović i tvrdi da su oni pokušavali da na miran i kulturan način riješe nesuglasice sa svojim zetom.
– To su mirni i pošteni ljudi koji su bili primjer u selu. Posebno im je teško palo to što je njihova kćerka i sestra Milica, Slavkova supruga, prije godinu dana izvršila samoubistvo. Pokušavali su nakon toga da pomognu njenoj djeci, znajući da se nalaze u nezavidnoj situaciji, ali sa Slavkom očigledno nijesu mogli da nađu zajednički jezik – kazao je Raketić.
U poslednjih dvadeset godina zabilježeno je više masovnih ubistva na teritoriji Crne Gore, i to mahom na sjeveru zemlje.
Početkom juna 1992. godine, u selu Pužanski kod Pljevalja, Kosta Damjanović, koji je tada imao 22 godine, krenuo je sa automatskom puškom od kuće do kuće i tom prilikom ubio devet ljudi, od kojih je sedmoro bilo iz porodice Ostojić. U njegovom sumantom krvavom piru zaustavio ga je komšija koji ga je ubio iz puške. Nepunih godinu dana kasnije, u februaru 1993, u selu nadomak Bijelog Polja, tada 14-godišnji Momčilo Cerović ubio je rafalima iz puške oca Mlađena (45), majku Milevu (43), brata Mila (20), dvogodišnjeg sestrića Jova Trutića i babu Mitru (70). Poslije likvidacije članova porodice, koji su uglavnom ubijeni rafalom ispaljenim u glavu, Momčilo je presudio sebi. Tajnu zbog čega je počinio nečuveni zločin, posebno zbog čega je ubio sestrića kojeg je neizmjerno volio, Momčilo je poneo sa sobom u grob.
Iste godine, u novembru mjesecu, u blizini Bijelog Polja, radnik „Crnagoraputa” Novo Sošić (44) svirepo je likvidirao rođaka Vuksana Sošića, njegovu ženu i djecu od 12 i osam godina. Pošto je u noći 9. novembra 1993. godine boravio u kući svojih rođaka Vuksana (42) i Slavice (40), gdje je ugošćen kao kod pravih rođaka i domaćina. Novo je prilikom pozdrava sa Vuksanom izvadio ranije pripremljeni lovački nož i zario ga domaćinu u grudi! Potom je nožem jurnuo i na Slavicu, koja je pokušala da pomogne mužu. Onda je izvadio „tetejac” i zapucao na iskasapljene rođake. U hodnik je tada uletio jedanaestogodišnji Vladan, koji je jedini preživio krvavi pir u roditeljskoj kući iako je ubica tri puta pucao u njega. Pošto je Vladan utekao, Novo je stavio novi šaržer u pištolj i jurnuo u dečju sobu gde je ubio Tatjanu (12) i Milosava. Sudeći po povredama na rukama, Tatjana je pokušala da brani nejakog brata. Novo je mirno odšetao do policije i na prijavnici sve ispričao zgranutim policajcima. Na suđenju u Okružnom sudu u Bijelom Polju nije pokazivao znake kajanja, uz tvrdnju da je sve uradio zbog livade za koju je smatrao da pripada njemu a ne rođaku kome je zvjerski pobio porodicu. Šokirao je sve izjavom da mu je žao što nije ubio i Vladana – da zatre Vuksanovu lozu.
Srbijanski državljanin Milan Zeković je 31. decembra 2005. godine u hercegnovskom naselju Savina pištoljem ubio Slavoljuba (41) i Slavicu (42) Roganović i njihova tri sina – osmogodišnjeg Marka, desetogodišnjeg Srđana i 12-godišnjeg Željka. Prema priči komšija, Slavoljub je pošao kod Zekovića da popravi vodovodne cijevi u kupatilu, gdje je pronađen mrtav, dok su izmasakrirana tijela njegove supruge Slavice i njihovih sinova zatekli rođaci u njihovoj kući.
M.V.R.-D.J.-N.P.
Tragediju je trebalo spriječiti
Opšta ocjena svih koji su u poslednja dva dana prošli pored odra ubijenih Otovića svodi se na to da je ovako nešto na vrijeme trebalo spriječiti.
–Prosto ne možemo da vjerujemo da nadležne institucije nijesu pronašle mogućnost da spriječe ovu nezapamćenu tragediju. Milovića je trebalo liječiti a ne pustiti ga da uradi to što je uradio. Uz to, postavlja se pitanje otkud takvom čovjeku toliko naoružanja. Ovo svima treba da bude opomena za ubuduće, jer društvo u cjelini ne smije dozvoliti da se nešto slično dogodi –ocijenile su komšije Otovića.
Željko se oporavlja
Teško povrijeđeni Željko Otović je operisan i oporavlja se u beranskoj Opštoj bolnici.
–Željko je ranjen sa četiri projektila. Ima povredu grudnog koša i jednu prostrelnu ranu desne strane nadlaktice. Dvije druge prostrelne rane su u predjelu koljena i dijelu karlice, bez oštećenja vitalnih struktura. Pacijent je i dalje u dosta teškom stanju, ali je stabilanog zdravstvenog stanja i trenutno nije u životnoj opasnosti – saopštio je direktor Opšte bolnice u Beranama Budimir Dabetić
Tukao kćerku
Kako smo saznali, Milovićeva trinaestogodišnja kćerka je prije izvjesnog vremena došla u školu sa vidnim ozljedama po čitavom tijelu, a o tom slučaju su obaviješteni policija i Centar za socijalni rad. Djevojčica je tada zatražila i ljekarsku pomoć i zadržana je nekoliko dana na bolničkom liječenju. Sumnjalo se da je djevojčica zlostavljana od strane oca, ali o tom slučaju iz nadležnih institucija juče nijesmo mogli dobiti nikakvu zvaničnu informaciju. Takođe, nezvanično saznajemo da je naznačeni predmet o zlostavljanju djevojčice proslijeđen tužilaštvu i da još uvijek nije postupano po krivičnoj prijavi beranske policije.