Kultura GRBOVI U ISTORIJI CRNE GOREZnamenje iz vremena CrnojevićaNaziv Crna Gora odnosi se najpre na geografski lokalitet dijela zetske države, između planine Lovćen i Skadarskog jezera, koji se nazivao Gornja Zeta. Od kraja 15. vijeka naziv Crna Gora počinje da se upotrebljava kao ime za državu pod dinastijom Crnojevića, koja je imala kontinuitet sa Zetom Vojisavljevića, Nemanjića, Balšića i Crnojevića.
Gospodar Zete Ivan Crnojević, vodeći borbu za očuvanje Gornje Zete od invazije Turaka i pretenzija Mletaka, poslije pada Žabljaka pod tursku vlast 1487. godine premješta prestonicu na Obod (Riječki grad) a potom na Cetinje (Lovćenski dolac). Na Cetinje podiže svoju rezidenciju – dvorac (1482) i Cetinjski manastir (1484) kao novo sjedište Zetske mitropolije. Osnovni element grba, dvoglavog orla, posljednjeg Gospodara Zete i prvog Gospodara Crne Gore Ivana Crnojevića nalazi se na pečatu koji je upotrebljavao poslije 1481. godine i na kapitelu Cetinjskog manastira. Grb Crnojevića uklesan je na parapetnoj ploči uzidanoj na apsidi sadašnje crkve Cetinjskog manastira, prenešenoj sa ruševina stare. Oko orla je, kao štit, kružni lovorov vijenac. U hrišćanskoj teologiji orao je znak Svetog Jovana Bogoslova i predstavlja duhovne visine do kojih se vinuo ovaj pisac Evanđelja i Apokalipse. U Vizantiji je dvoglavi orao simbol koji prema Hristovim riječima: „Dajte caru carevo, a Bogu Božije“ opominje na ravnotežu između čovjekovih duhovnih i materijalnih potreba.
Crnojevići su se mogli susresti sa dvoglavim bijelim orlom u Srpskoj despotovini već od 1421. godine kada Balša III ustupa Zetu u nasleđe svom ujaku despotu Stefanu Lazareviću. Dvoglavog bijelog orla Lazarevići su preuzeli od Nemanjića na čijem dvoru su bili značajna vlastela i velikaši. U temelju Zete stoji svetorodna dinastija Nemanjića, koja je vladala Zetom prije dinastija Balšića i Crnojevića, i sasvim je logično da Gospodar Ivan Crnojević uzme simbol Srpske carevine kojoj je Zeta pripadala. Nije teško uočiti da je Vizantija kao hrišćanska i pravoslavna država bila uzor svim ovim zemljama da za simbol uzmu dvoglavog orla.
U pregledu grbova mletačkog plemstva, u hronici iz 16. ili 17. veka, dat je i crtež porodičnog grba Crnojevića, koji se uglavnom poklapa sa izgledom grba poznatog sa autentičnih cetinjskih spomenika s kraja 15. vijeka. Ono što je posebno značajno, nazačene su i boje – bijeli dvoglavi orao na crvenom polju. Crveno i bijelo su boje predcrnojevićke, zetske i postcrnojevićke, crnogorske heraldike.
Grb Crnojevića zadržao se u zvaničnoj upotrebi, istina ne dugo, i poslije pada Crne Gore pod tursku vlast. Staniša Crnojević (Skender-beg), najmlađi sin Ivana Crnojevića, ostao je i poslije primanja islama vjeran grbu svoje porodice. U svojstvu sandžak-bega posebnog turskog sandžakata Crne Gore (1513-oko 1530), on je kao svoj amblem isticao dvoglavog bijelog orla na crvenom polju.