Evropski komesar za proširenje Štefan File :
Najnoviji napad na novinare je neprihvatljiv i treba ga ispitati, kao i slučajeve ranijih napada na medije.
Kultura - datum: 2012-03-29FILMSKO PREISPITIVANJE : 7. Bogartovo lice ogledalo drame ■Scenario: Džon Hjuston, po romanu B. Travena; fotografija Ted Mak Kord; muzika: Maks Štajner; uloge: Hemfri Bogart (Dops), Valter Hjuston (Hauard), Tim Holt (Kerten), Brus Bene, Barton MakLejn; Produkcija: Vorner Bros, SAD, 1948. Drastičnost nije nigdje sama sebi svrha, elementi policijskog ili kriminalističkog filma dobijaju sasvim nove vrijednosti, surovost je sasvim autentična i izvire iz ambijenta i društvenih odnosa s ciljem da se kroz sve te kanale prodre ne samo do čovjeka već nađe razlog da ga nikad ne napustimo i da sa više povjerenja tragamo, i u prestupnicima i ljudima van zakona, za humanim oznakama njihove prirode. Hjuston je tako širio oko sebe sigurnost i kao autor se potvrđivao kroz one manje uspjele filmove ne želeći da ostane samo u domenu objektivizacije sadržaja, već uporno, smjelo i sa znatnim rizikom, težeći svojoj izražajnoj autentičnosti. Hjustonova hrabrost da snimi film na svoj način zapravo je bila dobra i za studio.
Džek Vorner nije volio ovaj film sve dok nije donio uspjeh na blagajnama i trijumf na dodjeli Oskara. Hjustonu je pripao Oskar za režiju i scenario, a njegovom ocu za najbolju epizodnu ulogu. To je prvi i jedin slučaj do sada da i otac i sin dobiju Oskara.
Sam po sebi, zaplet bi bio veoma „kaubojski” da je bio prenijet u prošli vijek, u doba i sredinu drage ovom autoru. No, nema sumnje da bi on time izgubio u dramskom intenzitetu. Još od „Blaga Sijera Madre”, pošto smo vidjeli kasnije filmove Džona Hjustona („Džungla na asfaltu”, „Afrička kraljica”…) moguće je u njegovom djelu otkriti jedan stalan oblik i poruku. Hjustonovi junaci pripadaju svi jednom svijetu izvan ovog redovnog svijeta; pokretani željama neobičnim za druge ljude, oni donose na platna likove deklasiranih, odvažnih osvajača, ali koji su neumitno osuđeni na neuspjeh, kao što je Dops, njihov prototip, majstorski otjelovljen glumom Hemfrija Bogarta, sa licem obdarenim za najvećim iznenađujuće mogućnosti izraza. Bogart je Dops na čijem licu je Ted Mak Kord, snimatelj, umio da uhvati i najmanje prelive unutrašnje drame. Po rijetkim kvalitetima glume njegovih glumaca, po strogosti studije čovjeka, Džon Hjuston, koga je otkrilo „Blago”, danas potpuno zaslužuje mjesto koje mu je pripalo među velikim majstorima američkog filma.
…I, u finalnoj sceni, Hauard i Kerten, u potrazi za svojim odbjeglim ortakom, shvataju da su ostali bez blaga koje vjetar raznosi uz gromoglasni, ludačko-histerični smijeh starog Hauarda. Na kraju, svako odlazi svojim putem. Hauard sa svojim meksičkim seljacima, a mladi Kerten ka drugoj obali života, dok se prazne i pocijepane kese od zlata zabadaju u patuljaste i žedne kaktuse.
(KRAJ)
bangorski@t-com.me
)){kind=small}
