Ličnost Svetog Petra Cetinjskog zaokuplja teologe, etičare i brojne istoričare, što i ne čudi ako se zna da je upravo on kao vladar, svjetovni i duhovni, pokrenuo ujedinjenje Brda i Crne Gore, Boke i Primorja, na način na koji danas znamo Crnu Goru. To je postizao podjednako diplomatskom, kao i vojnom vještinom, u vrijeme dok se još nije nazirao kraj ni jednoj od velikih monarhija, ni otomanskoj, ni austrougarskoj, a dok je Napoleon pokoravao Evropu. Zato i „Svetigorino” izdanje „Sveti Petar Cetinjski – između molitve i kletve (Sabrana djela)”, a koje se može kupiti uz „Dan” po cijeni od 4,99 eura, izaziva veliku pažnju čitalaca.
U predgovoru ovoj knjizi, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije između ostalog govori i o ovom aspektu života i rada ovog velikog svetitelja naše crkve. Naime, kako ističe mitropolit Amfilohije - „lakše bi bilo ukrotitelju zmija otrovnica i divljih zvijeri nego što je bilo njemu u njegovom nesebičnom služenju Bogu i rodu”. Kako ističe mitropolit, s obzirom na teškoće s kojima se susretao Sv. Petar Cetinjski prosto se moramo zapitati otkud je crpio snagu i stamenost, „gdje je izvor njegove vjere i trpeljivosti, njegovog saznanja i uvjerenja da je dobro nepobjedivo i da pravda Božija konačno vlada zemljama, ljudima i gradovima?”
- Nesumnjivo u jasnom znanju i doživljenom iskustvu da je u `Imenu Božijem svaki sud i pravda`. Ime Božije je za njega njegova unutarnja sila, sud i pravda su njegove energije koje zrače i dejstvuju mijenjajući na dobro besudnu i nepravednu ljudsku realnost. Niko na srpskom jeziku nije tako jezgrovito izrazio pojam „suda i pravde” kao otkrivenja i energije Imena Božijeg u ljudima i među ljudima kao Sveti Petar. Ta unutarnja ukotvljenost u Imenu Božijem i u bogoozarenosti, i kroz nju stvarno poznanje Božijih i ljudskih stvari daje Svetome, kako ga narod i danas zove, snagu da i kad kune - voli; da i kad vodi rat - ne vodi ga zato što mrzi ljude nego zlo i nasilje u njima; i kad se osjeti sam, napušten i neshvaćen „bez iđe ikoga”, pun „posvednevne goresti i pečali”, koja ga, kako sam kaže, „osušila i kako rđa željezo zgrizla i svake veselosti lišila” - on ostaje nepokolebljiv u dobru i vjernosti Bogu i narodu – ističe mitropolit Amfilohije.
Mitropolit Amfilohije podsjeća i da je u svojoj žeđi za slobodom, Sveti Petar Cetinjski težio stvaranju „slavenoserpske države” od Crne Gore, Brda, Hercegovine, Dubrovnika i Dalmacije, i da je oduševljeno sarađivao sa srpskim voždom Karađorđem.
- On zna zašto poziva u rat i koga poziva. Tako, pred bitku na Krusima poziva Crnogorce: „Ustremite se na neprijatelje naše vjere, našeg predragog imena srpskog i naše dražajše voljnosti... Vi sami znate da su se Turci vazda bojali, a i sad se boje Crnogoraca, boje se srpskijeh vitezova, koji nijesu vični svoju postojbinu ostavljati, a još manje crnim obrazom na svoj se dom povraćati”. Iz djela Sv. Petra je očevidno da je on i ratnik, da je prihvatio rat kao nužnost, kao neophodnost da bi se njime odbranilo ime, svetinja i otečestvo. Da bi se njime odbranila porodica, da bi se njime odbranila „vjera”, kako sam kaže, „i zakon”. On ne ratuje zato što mu se ratuje: on ratuje da bi sačuvao nešto bez čega bi čovjek prestao da bude čovjek. Zato i kada ratuje, on ratuje na viteški način – ističe mitropolit Amfilohije. O tome, podsjeća, posebno rječito govori njegovo obraćanje Mahmut-paši Bušatliji u kome Sv. Petar kaže: „Ako je pravda na tvojoj strani, da Bog da prvo zrno koje puklo mene pogodilo. Ako je, međutim, pravda na našoj strani, onda neka Bog presudi među nama”. Ratujući i boreći se, ističe mitropolit Amfilohije, Sv. Petar se oslanja na Boga i Božiju pravdu, pritom ne traži svoju, ličnu pobjedu, već da pobijedi Bog i Njegova pravda: „U Imenu Božijem je sud i pravda”.
- Sv. Petar Cetinjski se neprekidno trudi - pišući pašama i vezirima, i onim hercegovački Ovogodišnja tradiconalna manifestacija „Polimske književne staze” koja se svake godine, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i lokalne uprave, održava u Beranama posvećena je književniku i novinaru Ratku Deletiću. Centralna svečanost biće održana večeras, u 19 časova, u Polimskom muzeju. U programu će učestvovati pjesnici: Ranko Jovović, Budimir Dubak, Dragomir Ćulafić, Ilija Lakušić, Radomir Stojanović, Todor Živaljević-Velički, Novica Đurić, Miodrag-Miško Milošević, Vlajko Ćulafić, Mila Dubak, Velimir Ralević i Darko Jovović.
Ratko Deletić je rođen u selu Gračanica, kod Andrijevice 1947. godine. Gimnaziju je završio u Beranama. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Prištini, na katedri za srpsko-hrvatski jezik i književnost. Diplomirao je 1975. godine. Objavio je oko četrdesetak knjiga poezije i proze. Zastupljen je u brojnim antologijama i zbornicima. Dobitnik je više nagrada i priznanja među kojima se izdvajaju nagrade: „Blažo Šćepanović”, „Lazar Vukčević”, „Univerzitetske riječi”, „Risto Ratković”, „Kondir Kosovke djevojke”, „Gligorije Elezović”, „Veljko Vidaković”, Opštinska nagrada grada Andrijevica „17. jul”, „Marko Miljanov” i „Kočićevo Pero”.
Stihovi su mu prevođeni na ruski, francuski, mađarski, turski, engleski, jermenski, i makedonski jezik.
Još kao student Ratko Deletić je počeo da se bavi novinarstvom. Sarađivao je sa brojnim listovima i časopisima. Jedan je od osnivača studentskog lista „Novi svet” u Prištini. Bio je dugogodišnji novinar „Pobjede” i „Univerzitetske riječi”. Bio je glavni i odgovorni urednik lista „Agrokombinata 13. jul”, kao i književnog lista „Zapisi”. Dvije godine obavljao je dužnost sekretara Udruženja književnika Crne Gore. Bio je urednik poezije u izdavačkoj kući „Obod”, glavni urednik izdavačke kuće „Stupovi” i glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće „Komovi” u Andrijevici. Umro 01. avgusta 2007. godine u Podgorici.
D.J. m, i bosanskim, i skadarskim, pišući Napoleonovim generalima, i sa njima se susrećući - da se izbjegne svako krvoproliće, svaki sukob. I do kraja se pri tome ponižava i smirava. Ali, kad vidi da nema drugog izlaza, onda on priziva Boga u pomoć, onda on priziva i svoje Crnogorce, da brane svoja ognjišta, svoj zakon i svoju vjeru. Onda on pomaže oslobodilačke pokrete, kao što je pomagao Karađorđev ustanak, i radovao mu se i kao što je sa velikom radošću govorio i pisao o početku ustanka u Grčkoj, početkom 19. vijeka – naglašava mitropolit Amfilohije u predgovoru ovoj knjizi. Ž.J.
Sa zlom se borio hrišćanski
Petar Prvi Petrović Njegoš još za života smatran je Svetiteljem zbog visokih etičkih normi koje je postavio, jakog autoriteta i riječi koja se slušala i pamtila, kako ističe mitropolit Amfilohije u predgovoru. Ipak, on je bio i skroman, jer, citira mitropolit Amfilohije, Sv. Petar Cetinjski je govorio: „U mene osim pera i jezika nema nikakve druge sile da dovedem neposlušne na poslušnost”.
- Bez mirnoga dana, cijeloga života je mirio ljude i sve što je gradio, gradio je na temeljima prave istinske vjere. Samo drevni jevrejski proroci su slični u tom pogledu Svetom Petru Cetinjskom. Nema u današnjim, modernim društvima ličnosti koja bi bila slična Svetom Petru koji je na tako osoben, hrišćanski, način pokušavao i uspijevao da se nosi sa zlom u ljudima oko sebe, i da to zlo bez ubijanja, bez tamnica, bez batina, snagom svoje duhovnosti, svoje riječi, iskorjenjuje, da iscjeljuje narod i da mu vraća blagoobraznost i bogoobraznost na koju ga je Bog prizvao – ističe mitropolit Amfilohije.