Filmom „Blato i slava” Leonarda Tiberija otvoren je preksinoć u sali Dodest Kulturno-informativnog centra „Budo Tomović” Sudestival. Riječ je o festivalu autorskog italijanskog filma koji se drugi put predstavlja u Podgorici. Kod nas je donijet izbor od tri filma. Sinoć je publika odgledala „Pereza” Eduarda De Angelisa, a večeras, u 18 časova u sali Dodest počinje projekcija filma „Mi smo Frančesko” Gvendalina Zampanjija. Ulaz je slobodan, a filmovi su titlovani na engleski. Sva tri filma nagrađivana su i na Sudestivalu, kao i kasnije na nekim drugim festivalima u Italiji i svijetu. Partneri u ovom projektu su Ambasada Republike Italije i KIC „Budo Tomović”.
Obraćajući se publici pred projekciju Mikele Suma, direktor Sudestivala izrazio je zadovoljstvo činjenicom da i crnogorskoj publici može prikazati ova tri filma, koji se ubrajaju u najnoviju italijansku produkciju. Naročito je, kako je rekao, ponosan na činjenicu da je u Podgorici prikazan film „Blato i slava”, igrano-dokumentarni film koji je nastao povodom obilježavanja 100. godišnjice ulaska Italije u Prvi svjetski rat.
- Ovaj istorijski film značajan je jer su ovdje prikazani i originalni filmski dokumenti Istorijskog instituta Luče, koji sada proslavlja 90. godinu postojanja. Režiser i scenarista, inače poznat kao scenarista popularne TV serije „Montalbano”, stvorili su film o Prvom svjetskom ratu u kojem objavljuju i neke dokumente koji dosad nijesu bili poznati ni u Italiji. No, ovo nije samo priča o ratu već i o ljubavi – rekao je Suma.
Inače, kako je za „Dan” rekao Mikele Suma, Sudestival je pravi „izlog” italijanske kinematografije, ali ne komercijalnog, već autorskog filma.
- Krajnji cilj Sudestivala i jeste da predstavi filmove koje ne viđamo svaki dan, koji nemaju velike budžete, koji su autorski. Ono što je poseban uspjeh ovog festivala jeste činjenica da mnogi filmovi koji su prikazani na Sudestivalu kasnije budu nagrađivani i postižu uspjeh na drugim festivalima. Ujedno, na taj način i oni promovišu nas. Mi im dođemo kao ulaznica za svijet – kaže Suma.
Italijanska kinematografija nekada se mogla pohvaliti velikim režiserima, istinskim artistima, koji su svojim viđenjem očarali ne samo Italijane i Evropu, već čitav svijet. Taj, zlatni period, čini se, najočitiji je bio `50, `60, `70. godina. Da li i danas Italija ima „velika imena”, autorska, ili su se stvari unekoliko promijenile, Suma kaže:
- Naša književna i filmska tradicija uveliko se preklapaju. Ne bih rekao da danas nemamo velikih režisera, jer je recimo Sorentino prije nekoliko godina osvojio Oskara za film „Velika ljepota”. No razlog takvom utisku možda leži i u činjenici da kada su oni stvarali, kao recimo Felini, bilo je i manje autora pa su lakše mogli doći u žižu, lakše je bilo postati prvi. Ipak, najvažnije je što je svaki od tih velikih autora imao svoj prepoznatljiv rukopis, svoj upečatljiv stil. Recimo, kada mi danas kažemo „felinijano” - felinijevski, odmah svi znaju o čemu se radi. Isto to važi i za savremenog režisera Nanija Moretija – moretijevski i svi znamo odmah o čemu govorimo – kaže Suma.
Ekranizacija velikih književnih ostvarenja, ali i bestselera, čini se da je popularna i u Italiji.
- Razlog tome leži u činjenici da mi imamo veliku književnu tradiciju. Sutra ću u Nikšiću, na Filozofskom fakultetu govoriti o jeziku kinematografije, a mogu reći da postoji poseban kinematografski jezik. Uvijek se pitamo kako se književnost može predstaviti na filmu. Plastično rečeno, kada vidite crnu pozadinu na ekranu, to vam je ona početna tačka u pisanju, književnosti – kaže Suma.
Službenica italijanske ambasade Tereza Albano olakšala nam je komunkaciju svojim prevođenjem.
Ž.J.


Bitna je kulturna razmjena

Ambasador Italije Vinćenco Del Monako ističe da je prikazivanje italijanskih filmova sa Sudestivala u Podgorici za njega posebno značajno.
- Kulturne razmjene su za mene prioritet, a kada imaš neki prioritet znači da moraš biti koherentan, i raditi kako treba, što smo mi i učinili. Mi smo već tokom sedmice italijanskog jezika već imali filmski festival, a ovo je već drugi festival italijanskog filma, koji je inače priznat i van granica Italije. Za to je zaslužan direktor Sudestivala Mikele Suma, koji ovdje gostuje – rekao je Del Monako. Ni on, kaže, nije imao dosad priliku da pogleda ove filmove, a kako je riječ o nagrađivanim ostvarenjima, nada se da će i uživati u njima.