Pjesnik prozaista i dramaturg Dušan Govedarica koji je prisutan u poeziji srpskog jezika već četiri desetljeća, i koji se iz knjige u knjigu, obznanjuje i potvrđuje kao autentični pjesnički glas, održao je u galeriji „Nebesko ognjište” Koste Kilibarda u Zelenici kod Herceg Novog književno veče. Ovo veče poezije i druženja bilo je naslovljeno „Književni portret Dušana Govedarice”. Publici su njegov rad predstavili pjesnikinja Snežana Vukićević Čvoro i književnik Jovan Drašković.
Kako ističe Drašković, dosadašnji stvaralački opus Govedarice književna kritika nije vrednovala niti na adekvatan način približila publici.
- Ali, važnije od svega jeste to da poezija Dušana Govedarice živi da je čitana i prisutna u svim generacijama, jer, na koncu svega, poezija se i piše za njih, a ne za kritiku - rekao je Drašković. Govedarica je, dodaje Drašković, „pisac koji se svojim djelom odužio zavičaju, prijateljima i svom jeziku”.
- Zavičaju se odužio jer je kao malo koji naš stvaralac pisao o njemu sa toliko strasti, ljubomore, nostalgije, i naravno, dubokog pobožnog poštovanja. Prijateljima - jer ih je ovjekovječio u brojnim pjesmama, romanu i zbirci priča. Odužio se i jeziku jer je u svom djelu poetskom i pripovjednom, sačuvao osobenu leksiku zavičaja i nikšićkog kraja, koja polako nestaje pred bujucom tehničko - tehnoloških termina u svakodnevnom govoru. Ta osobena leksika koju pokriva patina minulih vjekova u njegovoj lirici dobija novi život, ali i nova značenja – ističe Drašković. On je istakao i da posebno mjesto u književnosti Dušana Govedarice zauzima poezija za djecu koji za najveću nagradu, pored niza opficijelnih prioznanja, smatra aplauze i osmijehe djece u crnogorskim školama.
- Poetika Dušana Govedarice je osobena. Ima dobrih pisaca koji nijesu uspjeli da izgrade svoj prepoznatljiv stil i poetiku. Govedarici je to pošlo za rukom. U njegovoj poeziji susrećemo čitav jedan mitološki svijet iz slovenske i grčke mitologije, likove i motive iz naše epske poezije koje je na izvanredan način transponovao u lirsku strukturu - zaključio je Drašković.
Prisutnima se obratio i Govedarica, koji je istakao da se drži mišljenja da sve što se piše, piše se za djecu. „Smatram da su najozbiljnije pjesme za djecu”, ističe Govedarica. Pisac dodaje:
- Pitanje sopstvenog izraza je naprije pitanje snage ličnosti, talenta, ali i rada, učenja, ugledanja. To je, prije svega, pitanje svjesnog izbora uzora. Izraz, kao sazvučje mnogih uticaja, i kad nije ekletički disonantan, nije ni homogen, nije izliven iz jednog metala, ni iz jednog komada. Ono što želim u svom poetskom djelu da kažem, nije ni apsurd, ni nihilizam ni destrukcija; moje preokupacije idu isključivo u pravcu jednostavne, čiste i ničim neopterećene humanosti – kaže Govedarica.
U ime Fondacije „Kosta Kilibarda” na lijepim riječima o umjetniku Kosti Kilibardi Dušanu Govedarici, koji se sa njim družio tridesetak godina, zahvalio se Slobodan Papović. U programu je učestovao i guslar Vukoman Cerović.
Z. Š.
)){kind=small}
