Višednevna manifestacija „Život, literatura - Danilo Kiš u Matici srpskoj”, kojom je obilježeno 80 godina od rođenja velikog pisca, okončana je preksinoć okruglim stolom u knjižari Matice srpske u Podgorici. U radu poslednje sesije naučnog skupa učestvovali su prof. dr Sonja Tomović Šundić, prof. dr Siniša Jelušić i doc. dr Goran Radonjić, koji je bio i svojevrsni medijator večeri. Iako najavljena, projekcija filma „Drveni sanduk Tomasa Vulfa” koju je po scenariju Danila Kiša režirao Branka Ivanda, nije prikazan. Razlog za to je itekako valjan. Okrugli sto, zahvaljujući brojnosti tema koje su se otvarale jedan za drugom, kao i uključivanju publike u dijalog, rezultirao interesantnom večeri, koja je trajala duže od predviđenog. Ipak, poklonici Danila Kiša uskoro će moći, najavljuju u knjižari Matice srpske, da pogledaju ovaj film, u terminu koji će biti naknadno objavljen.
Veličina Danila Kiša i njegove literature ogleda se u činjenici da iako je pisao o malim ljudima, stvarao je u okvirima velikih tema. Svojim djelom kritički se suprotstavio dvjema velikim totalitarističkim ideologijama 20. vijeka, fašizmu i staljinizmu, koje su svaka na svoj način, kao mjeru za ustrojavanje ljudskih tijela i duša, stvarala logore. Naravno, zato se u svim njegovim djelima prelamaju socijalni, politički, dokumentarni, istorijski, filozofski, religijski, antropološki, kulturni slojevi. I, zato je Kiš u pravom smislu te riječi erudita, enciklopedista, koji ne samo da život pretače u literaturu, već od književnosti stvara sopstveni kosmos, koji opet, ima svoj život, logiku i ustrojstvo.
Kao tipičnog pripadnika postmodernizma, njegovo djelo odlikuje fragmentarnost, citatnost, koja samo na prvi pogled zamućuje činjenicu da je riječ o izuzetno sistematskom, koherentom djelu, isto kao kod mozaika sastavljenog od mnoštva kockica.
Zato, po dr Sonji Tomović, kod Kiša, kao kod svih savremenih umjetnika, najvažniji momenat nije u estetici, već u vjerodostojnosti, traženju i iznošenju istine. To je naravno, po logici stvari vremena u kome je živio, moralo rezultirati različitim reakcijama, polemikama, društvenim i književnim, što je ostavilo traga na njemu i rezultiralo njegovim odlaskom u Pariz.
- Kiš je čovjek koji je imao nevjerovatnu energiju, nevjerovatan odnos i prema književnoj, i prema kulturnoj i filozofskoj tradiciji, prema tekstovima, ali i prema društvenoj stvarnosti. Nikada se nije odrekao da bude taj koji snažno žigoše ono što urušava ljudsku individualnost, autonomiju ljudske ličnosti i svetost nepovrjedivosti ljudske ličnosti. Snažno se obrušio na sve ideološke koncepte koji su rušili pravo čovjeka na individualno mišljenje – kazala je Tomović Šundić, ističući da je Kiš neponovljiv u okvirima južnoslovenske književnosti.
Zato i ne čudi što se o Kišovom djelu i dalje vode polemike, kao nedavno u Beogradu, napomenuo je Jelušić.
Ž.J.
)){kind=small}
