Multimedijalni projekat posvećen Danilu Kišu priređen je u okviru manifestacije Decembarska umjetnička scena 2015 pred brojnom publikom u Modernoj galeriji u Podgorici. O djelu Danila Kiša govorili su mr Nela Savković Vukčević, mr Milun Lutovac i mr Aleksandra Vuković. Sam projekat je pratila izložba ,,Tajno lice knjige” Miluna Lutovca.
- Svoje crteže Kiš definiše sigurnom linijom, često žustrim linearnim potezima koji sublimiraju snagu vizuelnog i emotivnog doživljaja. Predstavljeni Kišovi crteži nastali su sa njegovim prevodom ,,Stilske vježbe” Rejmona Kenoa, koja je, na kraju, njima i ilustrovana, i kao takva poslata u svijet stilske taštine. Sugestivnom snagom odlikuju se i Kišovi crteži, poput portreta oca Eduarda Kiša, višeg inspektora državnih željeznica i pisca ,,Konduktera”- prvog jugoslovenskog reda vožnje željezničkog saobraćaja ili jednog manjeg crteža Karikature Salmana Ruždija iz 1988. godine – kazao je mr Milun Lutovac.
On je dodao da je sasvim izvjesno da je Danilo Kiš, u času svoje smrti, prešao ,,iz jednog kosmičkog polja u drugo”, i tako, bez znanja, i bez svoje volje, postao književni lik (junak).
- Jedna književna hajka, začeta krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, skoro ,,u stopu” sižea Šćepanovićevog romana ,,Usta puna zemlje”, u jeziku, koji je, po Kišovim riječima, on jedino istinski poznavao - srpskohrvatskom, bila je truba za veliki lov i pogreb moderne srpske književnosti – kazao je mr Lutovac.
Nela Savković Vukčević je istakla da dramski rad Danila Kiša čine raznovrsnim filmska scenarija.
- U ovom poslu oprobao se dva puta 1979. godine. Da bi smo potpunije prikazali interesovanje Danila Kiša kada je u pitanju dramska umjetnost treba reći da je pisao predgovore i pogovore za svoje komade i prevode – kazala je ona.
U Kišovoj ličnoj biblioteci, koja se čuva u SANU, nalaze djelapisaca kojima se inspirisao -Šekspir, Gete, Korne, Čehov, Rasin i Molijer. Što se tiče jugoslovenskih pisaca, kada je riječ o dramskom prosedeu, Kiša je inspirisao Marin Držić i Jovan Sterija Popović. Važno je ukazati da ga je u tom smislu podsticao na rad i Eden fon Horvat, kazala je Savković Vukčević.
Kiša je prepoznala po mirisu, kazala je Aleksandra Vuković.
- To je specifičan miris, ali nije miris ruže koja cvjeta ispod balkona. To su ruže koje se nalaze na smetlištu. To je besmrtnost mirisa ili poetika mirisa o kojoj takođe u ,,Bašti, pepeo” govori Kiš. U pitanju je smrtni miris koji dolazi kao život nakon logora – kazala Vuković.
U okviru muzičkog segmenta večeri nastipila je mlada violinistkinja Teodora Kaličanin, koja je izvodila kompozicije Antonjina Dvoržaka.
A.Ć.
Pisci kao likovni stvaraoci
,,Nije rijedak slučaj da su se tokom istorije književnici ostvarivali i kao likovni stvaraoci. Književnici kojima je primarno zanimanje pisanje, često su se interesovali za različite grane likovne umjetnosti, poput poznatih svjetskih pisaca: Puškina, Viktora Igoa, Kafke, Ljermontova, ili domaćih i pisaca iz okruženja: Jovana Jovanovića Zmaja, Dragana Radulovića, Mike Antića i drugih. To potvrđuje i Danilo Kiš...”, bilježi Vladislav Kasalica, istoričar umjetnosti, u katalogu koji prati izložbu Milutina Lutovca ,,Tajno lice knjige”.