Naučni lingvistički skup „Boškovićevi dani” deveti put zaredom okupio je u Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti brojne stručnjake u oblasti jezika. Ovogodišnji „Boškovićevi dani”, koji se održavaju u čast Radosava Boškovića, dugogodišnjeg profesora Uporedne gramatike slovenskih jezika i Uporedne gramatike indoevropskih jezika na beogradskom Univerzitetu, komparativisti, slavisti i indoevropeisti sa Orje Luke, bili su posvećeni reformi jezika, standardizaciji i gramatici Vukovog modela književnog jezika i, u tom kontekstu, ulozi Petra II Petrovića Njegoša.
Skup je otvorio i u temu uveo beogradski lingvista prof. dr Živojin Stanojčić koji je istakao da je Vukov model sistem u kojem se uklapaju svi jezički modeli toga vremena. On je ukazao da je Vuk za svoj jezički sistem našao sabrata u Vladici Radu, a veliki uspjeh tog modela na slovenskom jugu objasnio je i jezičkim osjećanjem koje je Ivo Andrić iskazao u tvrdnji „da u Njegošu ima nešto što se tačno uklapa u naš jezički ton”.
Današnji model književnog jezika u bitnoj mjeri je određen ne samo djelatnošću Vuka Karadžića već su mu temelji udareni i Njegoševim jezičkim obrascem, istakao je Branislav Ostojić. Svi procesi u vezi sa Vukovom reformom jezika u Crnoj Gori, kako za vrijeme Njegoša tako i poslije njega, tekli su spontano i glatko. Vukova reforma i njegov književni jezik padaju ovdje na plodno tle i primaju se bez ikakvog otpora. To je bio završni čin prirodnog procesa koji je imao duži kontinuitet i dvostruke korijene - na jednoj strani kulturna tradicija, a na drugoj prostonarodna mudrost i njen jezički i poetski izraz, kazao je Ostojić.
- Sve što je Vuk predlagao Njegoš je u praksi sproveo i dobro uklopio u jezik. Dok su mnogi Vukove zamisli samo verbalno podržavali, Njegoš ih je u praksi sproveo na najbolji mogući način. Uprostio je Vukove ideje i zadržao se na ovome svakome ubjedljivo čistom, pravom, neposrednom narodnom jeziku. Vladika je učinio da Vukov model književnog jezika pobijedi – zaključio je on.
Ističući značaj djela dva velikana naše kulturne istorije prof. Ana Pejanović je istakla da Vuk i Njegoš predstavljaju nezaobilazni izvor za rekonstrukciju jezičke i frazeološke slike svijeta i najvažnijih koncepata, stereotipa i etalona našeg naroda.
Vukov Rječnik je imao pokretačku ulogu na polju brige o jeziku koja je bila aktuelna na srpsko-hrvatskom području tokom 19. vijeka, navela je doc. dr Jelena Bašanović Čečović. Vuk je zaslužan za ukidanje striktno pokrajinskih i lokalnih obilježja takozvanih predvukovskih rječnika. Ugrađivanjem narodnog jezika u osnovicu književnog i primjena fonetskog principa pisanja, što je suština njegove jezičke djelatnosti, Vuk je postavio temelj za izradu budućih rječnika i otvorio novu epohu i srpsko-hrvatskoj leksikografiji, zaključila je ona. Znatno je obogatio drugo izdanje svog Rječnika sa područja Crne Gore, Boke, Dalmacije, Dubrovnika i Hrvatske, na šta je sam ukazao i tako, navela je Bašanović Čečović, bogatio svoja saznanja o jeziku i iz jezika, što je rezultiralo sveobuhvatnim leksičkim materijalom koji je bio i sada je nepresušni povod za istraživanja.
Prof. Radojica Jovićević nam je nadahnuto približio testament Petra II Petrovića Njegoša kroz spise Ive Andrića i Milovana Ćilasa, koji su dio svog djela posvetili poslednjem rukopisu vladara i vladike sa Lovćena.
Narodna kultura, pamet i narodna riječ progovaraju iz djela Stefana Mitrova Ljubiše kao i ranije Vuka i Njegoša, konstatovala je doc. dr Miodarka Tepavčević. Svoju glavnu književnu i jezičku osnovu Stefan Mitrov Ljubiša je utemeljio i izgradio proučavajući stvaralaštvo svojih najdražih književnih uzora – Vuka Karadžića i vladike Rada, podsjetila je ona.
Svoj naučni rad doc. dr Miloš Krivokapić je posvetio fonološkim i morfološkim promjenama, kao i vikalizmu u pismima serdara i guvernadura Radonjića, a prof. Nenad Vujadinović je govorio o zaključcima koje je izvukao iz istraživanja o akcentima u savremenom govoru u Crnoj Gori koji je rađen za Univerzitet Donja Gorica.
Analizirajući gramatički, semantički i stilski aspekt u „Luči Mikrokozmi” prof. dr Jelica Stojanović je naglasila da Njegoš najčešće koristi složenice upravo u ovom svom filozofskom spjevu. „To je u skladu sa temom i motivima, u „Luči”, u kojoj preovladava misoanost, apstraktnost i viši stil”, rekla je ona. Iako je Njegoš objeručke prihvatio Vukovu reformu, primijetila Stojanović, jezik u „Luči” sadrži najviše crkveno-slovenskih složenica.
U okviru devetih „Boškovićevih dana” govorili su i dostavili svoje referate i akademik Nenad Vuković, prof. dr Miodrag Jovanović, prof. Slavica Perović, Danijela Radojević, Draga Bojović, Miomir Abović i Milena Burić. S.Ć.


Struka poražena

- Ako bi Vuk htio da bude duhovit, a on je bio i te kako duhovit, vjerovatno bi danas rekao `Čekajte da se formiraju nova carstva, pa ću se ja mirno baviti jezikom`. Očigledno je da dok se smire ove državne, nacionalne i narodne tendencije, nema prostora za optimizam – rekao je za „Dan” poznati lingvista prof. dr Mato Pižurica.
Iako, kako je rekao, uvijek rado daje izjave za „Dan”, odgovor na naše pitanje o trenutnom stanju u kojem se našao Vukov jezik nerado daje, jer smatra da su on i njegove kolege pale na ispitu.
- Ovo doba smatram porazom naše struke, jer smo dozvolili da budemo ili izmanipulisani, ili da manipulišemo. Ne znam, jer nisam vidovit, da li će se u budućnosti ikada pojaviti prilika da se jednostavno prizna da je naša struka u ovom vremenu bila poražena i izmanipulisana – kazao je Pižurica.