Nova zbirka poezije Borisa Jovanovića Kastela „Pozivno pismo suncu”, njegova 21. knjiga po redu, okupila je preksinoć brojnu publiku u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović” u Podgorici. Na promociji koja je otvorila književni program ovogodišnje Decembarske umjetničke scene – DEUS, govorili su Kastelov prvi izdavač, književnik i novinar Momir Marković i romanopisac Miraš Martinović, recenzenti zbirke, a publici se obratio i autor.
Marković se prisjetio prvog susreta sa Borisom Jovanovićem, 1994. godine, ističući da se ovaj pjesnik i na samom početku svog književnog rada izdvajao iz svoje generacije po samosvojnom pjesničkom glasu.
– Zapazio sam da su se svi oni udruživali u neke neformalne grupe, a Boris je u svoju avanturu išao sam. A, u poeziju se inače ne ide u četama i vodovima, nego sasvim sam. Boris Jovanović Kastel je objavio preko deset knjiga poezije i nekoliko knjiga eseja, koje posebno cijenim i smatram značajnim. Poželio bih mu kao prijatelj prijatelju da razvije svoja jedra, da plovi sam kroz ovo što zove tržište, odnosno tržišnu kulturu – kazao je Marković, jedan od recenzenata zbirke „Pozivno pismo suncu”.
Knjiga „Pozivno pismo suncu” je velika sinteza, koju je poput školjke koju su oblikovali mnogi talasi i mnoga mora, sve vrijeme oslobađa zvuk, istakao je Martinović.
„Ova knjiga je škrinja, Nojeva barka, Kastelova Atlantida. Kastelovo pjesništvo vraća sve što je prošlo i predstavlja najubjedljiviji dokaz da ništa nije prolazno. U njenim đardinima i na njenim mozaicima stoje knjige Aleksandrijske biblioteke, i u njima se knjige ispisuju same. Kastelove pjesme su glas Crne Gore, zemlje iz koje crpi sokove za poeziju. Koliko je svoj i naš pjesnik, Kastel je i grčki i rimski, a prije svega mediteranski, zaključio je Martinović.
- Ova poezija proriče, opija i osvješćuje, nosi svijest o svemu o čemu pjeva, svemu dajući autentičan ton i viša značenja. Kastel je duboko zaronio u more poezije znajući da njome sigurno hodi i ostavlja prepoznatljiv trag. On je umješni navigator i njegov brod plovi, bodlerovski rečeno, nepoznatim predjelima. Ova knjiga je Atlantida koju je iznio iz pradubina sebe i imaginarnih mora i iznio na svoja pleća, dajući nam je. Poezija je pečat koji se ne da izbrisati i kada je prebrišete ona živi, i ne zapisana ona je vječna – zaključio je on.
Publici se obratio i autor zbirke naglasivši da „Pozivno pismo suncu” „samo jedna kockica u beskrajnom mediteranskom vitražu”.
– U ovim mojim zbirkama Mediteran je beskrajni jedrenjak sa bijelim jedrima, na kojima je mastilom lignji, ili naših riječi, ispisana naša solarna duša. Ispisano naše rođenje, naše trajanje, ali i naše raskošne iluzije, kao i veličanstveni očaj, kao i otklon od svakog besmisla i ljudske prolaznosti. Ova poezija je bezvremena kao sami mediteranski basen, mediteranska civlizacija, ali sadrži jednu dozu našeg intimizma, beskonačnost, naše sudbine i karneval spaljene globalizacije. Jer, osim što je Mediteran naše biće i identitet, on je i nosilac raskošnog tragizma koji danas živimo – rekao je Boris Jovanović Kastel pozdravljajući se sa poklonicima svoje poezije stihovima pjesme u rukopisu „Lignje petobojke”.
Zbirka „Pozdravno pismo suncu” objavio je Zavod za udžbenike i nastavna sredstva u okviru edicije Savremenik, kazao je Radule Novović, direktor ove ustanove. Promociju zbirke uljepšala je glumica Ivana Mrvaljević, koja je čitala stihove iz zbirke, dok je publiku sa najznačajnijim podacima iz biografije Borisa Jovanovića Kastela upoznala Vesna Šoškić. S.Ć.
)){kind=small}
